PETAR KONjOVIĆ- UTEMELjIVAČ SRPSKE OPERE :: Semberija INFO ::

 

PETAR KONjOVIĆ- UTEMELjIVAČ SRPSKE OPERE


Konjovićev stvaralački opus je veliki, a krase ga operska djela, simfonijski i kamerni komadi, horske i solo pjesme, te minijature za klavir, violinu i violončelo. Ovaj muzički genije, čiji je doprinos u gotovo svim područjima razvoja srpske muzike izuzetno veliki,  rođen je 5. maja 1883. godine u bačkom mjestu Čurug.

Oslanjajući se na srpsku tradiciju, prvenstveno folklor, Petar Konjović je u srpsku klasičnu muziku unio savremene evropske trendove  postavivši čvrste temelje budućim naraštajima srpskih kompozitora. U te temelje ugradio je i svojih pet čuvenih opera: ,,Ženidba Miloša Obilića“ ili ,,Ženidba Miloševa“, ,,Knez od Zete“, ,,Koštana“, ,,Seljaci“ i ,,Otadžbina“.

Svoju prvu operu ,,Ženidba Miloševa“ Konjović je napisao još kao đak učiteljske škole 1903. godine, a kao maturant na prvom izvođenju ove opere lično je dirigovao muškim školskim horom.

Zapis o tom događaju ostavio je Konjovićev savremenik, docnije veliki književnik Veljko Petrović: ,,Kada je mladi Konjović, čupav i namrgođen kao što pristoji mladim Titanima, dirigovao svoju prvu liturgiju, u kojoj je bilo vjerovatno i vagnerovskih i debisijevskih prizvuka, omladina, drugovi izvođači ili ostali, galerija i klaka, bili su oduševljeni i slavodobitni. Stariji su, razumije se, mahali glavom, a čuveni ceremonijalac i paradoš, prota Kupusarević je iz oltara doviknuo: Ovo nije opera!“.

Međutim, to  nije pokolebalo Petra Konjovića.  On se već 1904. godine, nakon kraćeg učeteljevanja u Bečeju, sa skromnom ušteđevinom i mnoštvom svojih kompozicija pojavio na Muzičkom konzervatorijumu u Pragu. Kada su profesori pogledali njegove partiture, upisali su ga na drugu godinu studija.

Nakon dvogodišnjeg školovanja u Pragu,  Konjović odlazi u Zemun gdje vodi hor i predaje muziku, a potom je bio predavač u Srpskoj muzičkoj školi u Beogradu.

Početkom Prvog svjetskog rata vratio se u Sombor, gdje je proveo naredne tri godine. Za to vrijeme ponovo priređuje svoju prvu operu ,,Ženidba Miloša Obilića“ koja je  1917. godine izvedena u Zagrebu.

Godina 1918. označavala je kraj Prvog svjetskog rata, raspad austro-ugarske monarhije, te pripajanje Banata, Bačke, Baranje i Srema Kraljevini Srbiji. Konjović je bio somborski delegat predstavnika Srba Bunjevaca i drugih Slovena koji su na Velikoj narodnoj  skupštini u Novom Sadu 25. novembra 1918. godine izglasali prisajedinjenje ovih oblasti matici. Na tom zasjedanju Konjović je izabran za zamjenika predsjednika Velike narodne skupštine.

Nakon toga on se sa Zlatkom Balokovićem uputio na muzičku turneju po evropskim zemljama. Njihovi nastupi bili su i svojevrsna promocija novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

U godinama koje su uslijedile Konjović je 1921. godine bio inspektor za muziku u Ministarstvu  prosvete, zatim do 1926. direktor Opere u Zagrebu,  te upravnik osječkog, splitskog i novosadskog pozorišta. Period od 1939. do 1946. godine proveo je u Zagrebu, kasnije je postavljen za profesora na Muzičkoj akademiji u Beogradu, a zatim je izabran za rektora te institucije.

Godine 1946. postao je redovni član Srpske akademije nauka i umjetnosti. Na čelu Muzikološkog instituta SANU bio je od 1948. do 1954. godine. Titulu akademika dodijelila mu je i češka akademija nauka i umjetnosti. Godine 1960. nagrađen je Sedmojulskom nagradom Socijalističke Republike Srbije za životno djelo.  

Tokom izuzetno bogate muzičke karijere, Konjović je komponovao orkestraska, kamerna, klavirska, dramska i vokalna djela kao što su opere, simfonije, sonate za violinu i klavir, horske kompozicije, kompozicije kamerne muzike i solo pjesme. Njegov muzički izraz pripada periodu kasnog romantizma, mada, kako ocjenjuju stručnjaci, sadrži i elemente impresionizma i ekspresionizma što je bilo karakteristično za mnoge kompozitore 20-ih i 30-ih godina prošlog vijeka, poput Rahmanjinova, Prokofjeva i Sibelijusa.

Cjelokupno njegovo djelo svrstava ga u sam vrh srpskih kompozitora. 

Konjović je umro u Beogradu 1970. godine, a po sopstvenoj želji počiva u porodičnoj grobnici u Somboru.

Zaostavština Petra Konjovića čuva se u Muzikološkom institutu SANU i obuhvata 174 notna zapisa, većim dijelom u rukopisu i vidu cjelokupnih partitura ili skica, te melografskih zapisa kao i 126 stranica prepiske i raznih dokumenata iz perioda njegovog boravka u Osijeku i Zagrebu.