Slično kao prije sedam dana kada su vezivali majke, djeca bi danas trebalo da porane i svoje tate uhvate "nespremne", na spavanju, i uvežu im noge kaišem, gajtanom ili običnim kanapom tako da ne mogu da se oslobode.
Kako bi se odvezali, očevi bi djeci trebalo da "plate" tako što će im dati poklon koji su ranije pripremili. Onda djeca, ali i ostali ukućani, čestitaju praznik i dan se nastavlja u dobrom raspoloženju i slavlju. Običaj je da se pripremi i lijep, svečani ručak oko koga će se okupiti cijela porodica jer je ovo, prije svega, praznik koji treba da zbliži djecu i roditelje.

Zato, iako im se djeca najviše raduju, prilikom "otkupljivanja slobode" zapravo nije riječ o poklonima! Poenta je u ljubavi i prisnosti koju na ovaj praznik treba da podijele svi članovi porodice, pa kao darovi mogu da posluže i "obične" bombone, orasi ili čokoladice.

Osim tata, vezivali su se i stričevi, deke, komšije... sve muške osobe sa kojima su djeca u kontaktu. Ovaj običaj zadržao se sve do danas.

Vezivanje ima višestruku simboliku. Ono predstavlja čvrste porodične veze - slogu, mir, poštovanje i međusobno pomaganje u svim prilikama. Takođe, riječ je o prastarom ritualu kojim se pokazuje demonima da je u toj kući sve na svom mjestu - "vezano", i da svi složno i u ljubavi idu u susret najradosnijem hrišćanskom prazniku - Božiću!
​
Zato tate, ne opterećujte se poklonima! Darujte svojim mališanima pažnju i ljubav i vidjećete... biće to najveći poklon od svih! Srećni očevi!