156 GODINA OD SMRTI VUKA STEFANOVIĆA KARADžIĆA
U petak 7. februara navršilo se 156 godina od smrti Vuka Stefanovića Karadžića, lingviste, reformatora srpskog jezika, tvorca novog pravopisa i književnog jezika.
Vuk Stefanović Karadžić, koji je svojim djelom zadužio srpski narod, umro je 7. februara 1864. godine u 77. godini života u Beču gdje je i sahranjen, a od 1897. godine njegovi posmrtni ostaci se nalaze u porti Saborne crkve u Beogradu.
Napravio je odlučujući preokret pretočivši narodni jezik u književni. Nemjerljiv je njegov doprinos tome što su srpske narodne pjesme, kultura i istorija postali dostupni i poznati širom Evrope.
Vuk je sačinio srpsku gramatiku i utemeljio pravopis na principu jedno slovo – jedan glas. Četiri godine nakon njegove smrti – 1868. godine, tako reformisani srpski jezik ušao je zvanično u škole.
Rođen je 1787. godine u Tršiću, kod Loznice, i darovit i samouk, prešao je put od djeteta iz siromašne porodice, do najznamenitije ličnosti srpske prosvjete i kulture.
Slova je učio u rodnom selu od rođaka koji je bio i jedinog pismen čovjek u čitavom kraju, a potom u školi u Loznici i u obližnjem manastiru Tronoša odakle se brzo vratio, jer za učenje nije bilo prilike. U Karlovačku gimnaziju ga nisu primili. Učio je kratko i od Dositeja Obradovića.
Tokom Prvog srpskog ustanka bio je pisar ustaničkog vojvode Đorđa Ćurčije, zatim učitelj u Beogradu i carinik na Dunavu kod Kladova.
Na srpskom pravopisu i jeziku počeo je da radi po odlasku u Beč 1813. godine, poslije propasti ustanka, kada je počeo da sakuplja narodne pjesme i umotvorine.
Prije duže od dva vijeka, 1814. godine, u Beču je objavio zbirku narodnih pesama nazvanu “Mala prostonarodna slaveno-serbska pjesnarica” i “Pismenicu serbskoga jezika po govoru prostoga naroda napisanu” – koja se, sastavljena po načelu ,,Piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano“, smatra prvom gramatikom na narodnom govoru Srba.
Godinu dana kasnije objavljena je njegova druga zbirka narodnih pjesama, “Narodna serbska pesnarica”. Drugo izdanje “Pismenice” – gramatike i “Srpski rječnik” sa 26.270 riječi, objavio je 1818. godine, te je tako pravopis srpskog jezika utemeljen i uobličen.
Semberija info - M. Rešidović
Vuk Stefanović Karadžić, koji je svojim djelom zadužio srpski narod, umro je 7. februara 1864. godine u 77. godini života u Beču gdje je i sahranjen, a od 1897. godine njegovi posmrtni ostaci se nalaze u porti Saborne crkve u Beogradu.
Napravio je odlučujući preokret pretočivši narodni jezik u književni. Nemjerljiv je njegov doprinos tome što su srpske narodne pjesme, kultura i istorija postali dostupni i poznati širom Evrope.
Vuk je sačinio srpsku gramatiku i utemeljio pravopis na principu jedno slovo – jedan glas. Četiri godine nakon njegove smrti – 1868. godine, tako reformisani srpski jezik ušao je zvanično u škole.
Rođen je 1787. godine u Tršiću, kod Loznice, i darovit i samouk, prešao je put od djeteta iz siromašne porodice, do najznamenitije ličnosti srpske prosvjete i kulture.
Slova je učio u rodnom selu od rođaka koji je bio i jedinog pismen čovjek u čitavom kraju, a potom u školi u Loznici i u obližnjem manastiru Tronoša odakle se brzo vratio, jer za učenje nije bilo prilike. U Karlovačku gimnaziju ga nisu primili. Učio je kratko i od Dositeja Obradovića.
Tokom Prvog srpskog ustanka bio je pisar ustaničkog vojvode Đorđa Ćurčije, zatim učitelj u Beogradu i carinik na Dunavu kod Kladova.
Na srpskom pravopisu i jeziku počeo je da radi po odlasku u Beč 1813. godine, poslije propasti ustanka, kada je počeo da sakuplja narodne pjesme i umotvorine.
Prije duže od dva vijeka, 1814. godine, u Beču je objavio zbirku narodnih pesama nazvanu “Mala prostonarodna slaveno-serbska pjesnarica” i “Pismenicu serbskoga jezika po govoru prostoga naroda napisanu” – koja se, sastavljena po načelu ,,Piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano“, smatra prvom gramatikom na narodnom govoru Srba.
Godinu dana kasnije objavljena je njegova druga zbirka narodnih pjesama, “Narodna serbska pesnarica”. Drugo izdanje “Pismenice” – gramatike i “Srpski rječnik” sa 26.270 riječi, objavio je 1818. godine, te je tako pravopis srpskog jezika utemeljen i uobličen.
Semberija info - M. Rešidović