Šestog septembra ove godine Joco Tešić iz loparskog sela Lukavica napunio je 99 godina. Bila je to prilika da se u sali crkve Ognjene Marije u Lukavici, u znak zahvalnosti ocu, djedu, pradjedu i prijatelju okupi brojna porodica, rođaci, kumovi i komšije.



Ovaj sretan momenat sa Jocom podijelio je njegov brat Neđo, kćerka Ružica, sinovi Ljubomir i Milisav, unuci i praunuci. Joco je sa suprugom Mirom dobio troje djece, od njih troje osam unuka (Lazar, Joco, Miodrag, Marko i Ljiljana Tešić, Mirjana Jović, Jasna Gordić i Bogdan Rankić) i od njih 15 praunuka (Iva Tešić, Nađa Tešić, Irina Rankić, Marija Gordić, Dunja Jović, Mihajlo Tešić, Mila Jović, Danilo Tešić, Goran Jović, Filip Tešić, Nemanja Tešić, Petar Rankić, Bogdan Gordić, Dušan Tešić i Sofija Tešić).

Na proslavi rođendana gostima se obratila kćerka Joce Tešića, Ružica Rankić:
-Dragi moji, braćo i sestre, rodbino, komšije i prijatelji: Danas stojim pred vama sa ponosom i zahvalnošću, kao kćerka svoga oca, našeg djeda Joce, koji je napunio 99 godina. Kao učiteljica u penziji, naučila sam mnoge generacije djece da čitaju i pišu, da vole knjigu i znanje, ali najveću lekciju u životu nisam pročitala ni u jednoj knjizi – naučila sam je gledajući svoga oca. On je bio i ostao moj najveći učitelj. Naučio me je šta znači raditi pošteno, držati riječ, voljeti zemlju i narod, i nadasve imati vjeru u Boga. Njegova tišina često je bila glasnija od hiljadu riječi, jer iz njegovog mirnog pogleda svi smo učili šta znači dostojanstvo i strpljenje. Naš otac nikada nije mislio samo na sebe. Uvijek je bio tu za porodicu, komšije, za cijelo selo Lukavicu. U najtežim vremenima nije se sklanjao, nego je stajao u prvim redovima da brani svoje, rame uz rame sa svojim sinovima i sa svojim narodom. Kada je trebalo ići u svijet trbuhom za kruhom, otišao je, ali se uvijek vraćao svome ognjištu, jer ognjište je svetinja, a bez njega čovjek nije čovjek. Našoj majci, njegovoj Miri, dugujemo što je kuća bila puna topline i ljubavi. Ona i otac su bili stubovi koji su držali našu porodicu. Danas je ona s nama, u našim srcima i znam da s neba gleda i raduje se ovom danu. Dragi naš oče, hvala ti što si nas učio da budemo ljudi. Hvala ti što si nas podizao svojom vjerom i ljubavlju, što si nam pokazao da je poštenje najveće bogatstvo, a porodica najveća snaga. Tvojih 99 godina nisu samo tvoj život, nego život svih nas koji smo od tebe potekli. U tvoje ime i za tvoje zdravlje danas se raduju tvoja djeca, unuci i praunuci. I neka se raduje i cijelo selo, jer Lukavica je ponosna što te ima. Živio nam još, oče! Da se tvoj glas i tvoja riječ još dugo čuju među nama“, poručila je Ružica Rankić.

​

Čovjek za primjer

Joco Tešić bavio se zemljoradnjom i trgovinom, proizvodeći nadaleko čuveni med i rakiju. Mještani Lukavice i okolnih sela u nekoliko mandata su ga birali da ih predstavlja u Skupštini opštine Lopare. Preko deset godina živio je i radio u Austriji i Francuskoj. Sa suprugom Mirom imao je dug i skladan brak.