SEMBERAC MIRALEM REŠIDOVIĆ, ATLETIČAR REKREATIVAC: Bijeljini nedostaje ulična trka
Da bi se postigao rezultat u profesionalnom sportu jako je važno početi sa treninzima u što ranijoj životnoj dobi i pod nadzorom stručnih trenera. Međutim, za rekreativno bavljenje sportom dovoljno je mnogo dobre volje i nešto opreme.
Jedan od takvih rekreativaca je Miralem Rešidović iz Bijeljine koji se u svijet atletike uputio sa svoje 34 godine. Početkom 2018. godine, na nagovor prijatelja počeo je trčati duže distance da bi u septembru iste godine prvi put nastupio na Najk trci u Beogradu. Bila je to njegova prva zvanična trka na 10 kilometara. Trčao je ulicama Beograda među 12.000 učesnika. Cijeli taj ambijent mu je otvorio jednu novu dimenziju u životu i od tada Miralem ne prestaje da trči. U aprilu 2019. godine nastupa na 32. Beogradskom maratonu, gdje je po prvi put istrčao polumaraton.
- Nemam ambiciju, a s obzirom na godine, ni potencijal da pravim neki veliki rezultat u okvirima BiH, a pogotovo ne u regionalnim okvirima. Moje trčanje doživljavam kao takmičenje sa samim sobom, tako da se neprestano trudim da, na svakoj novoj trci, budem brži od prethodnog nastupa na toj distanci. Moj prvi polumaraton 2019. godine u Beogradu sam istrčao za 1:53 časova, a posljednji koji sam istrčao bio je u Tuzli oktobra 2021. za 1:28“, ponosno je za „Semberija info“ istakao Miralem Rešidović.
Sedmično trči između 60 i 70 kilometara. Postoje razlike u dinamici treninga na koji utiče godišnje doba, dužina trke za koju se priprema, faza samih priprema itd. Nekada trči 16 kilometara, a nekada su to kraće dionice na kojima trči mnogo intenzivnije. Tokom 2021. godine pretrčao je 2.700 kilometara, a za nepuna tri mjeseca ove godine oko 700 kilometara.
Prije dvije godine Miralem je na trci u Sarajevu upoznao Sretu Krstića, atletičara AK „Crvena zvezda“ i predsjednika Atletskog kluba „Vlasenica“. Rodilo se prijateljstvo, a Sreto je, iako mlađi, preuzeo ulogu Miralemovog trenera. Od tada Miralem brani boje AK „Vlasenica“ i pedantno primjenjuje savjete svog trenera i prijatelja.
Neuređena atletska infrastruktura u Bijeljini veliki je problem svim zaljubljenicima u kraljicu sportova. Miralem svoje treninge trči po gradskim ulicama i putevima na kojima saobraćaj nije frekventan. Trči i na tartan stazi stadiona u Etno - selu „Stanišići“.
- Kada trčim gradskim ulicama, pogotovo kad je poslijepodnevno vrijeme šetnje, mnogo problema prave vlasnici pasa koji ih šetaju bez povodca i brnjice. Saobraćaj, ponašanje vozača, sve to ometa dinamiku treninga koju sam zacrtao da ostvarim. Nedostatak kvalitetnog prostora za trčanje u gradu veliki je problem za trkače, ali ja nastavljam. Kroz trčanje sam upoznao veliki broj ljudi, stekao dobre prijatelje na svim stranama svijeta, a uz sve to moje zdravlje mi je zahvalno zbog toga“, rekao je na kraju razgovora za ,,Semberija info’’ Miralem Rešidović.
Sanjam uličnu trku u Bijeljini
- Žao mi je što Bijeljina nema uličnu trku, iako ima odlične predispozicije za tako nešto. Trčao sam ulične trke u mnogo manjim sredinama, npr. u Vlasenici, Modriči, Ugljeviku... gdje su zaljubljenici u atletiku našli načina da organizuju jedan takav sportski događaj. Iskreno se nadam da će uskoro i bijeljinskim ulicama trčati brojni atletičari sa svih strana svijeta, i profesionalci, i rekreativci, i mladi, i oni sijedih kosa. Bijeljina zaslužuje jednu takvu trku. To bi mnogo značilo za našu atletiku, ali i za naš turizam“, iznosi svoje mišljenje za portal „Semberija info“ Miralem Rešidović.
Semberske novine - Semberija info
Jedan od takvih rekreativaca je Miralem Rešidović iz Bijeljine koji se u svijet atletike uputio sa svoje 34 godine. Početkom 2018. godine, na nagovor prijatelja počeo je trčati duže distance da bi u septembru iste godine prvi put nastupio na Najk trci u Beogradu. Bila je to njegova prva zvanična trka na 10 kilometara. Trčao je ulicama Beograda među 12.000 učesnika. Cijeli taj ambijent mu je otvorio jednu novu dimenziju u životu i od tada Miralem ne prestaje da trči. U aprilu 2019. godine nastupa na 32. Beogradskom maratonu, gdje je po prvi put istrčao polumaraton.
- Nemam ambiciju, a s obzirom na godine, ni potencijal da pravim neki veliki rezultat u okvirima BiH, a pogotovo ne u regionalnim okvirima. Moje trčanje doživljavam kao takmičenje sa samim sobom, tako da se neprestano trudim da, na svakoj novoj trci, budem brži od prethodnog nastupa na toj distanci. Moj prvi polumaraton 2019. godine u Beogradu sam istrčao za 1:53 časova, a posljednji koji sam istrčao bio je u Tuzli oktobra 2021. za 1:28“, ponosno je za „Semberija info“ istakao Miralem Rešidović.
Sedmično trči između 60 i 70 kilometara. Postoje razlike u dinamici treninga na koji utiče godišnje doba, dužina trke za koju se priprema, faza samih priprema itd. Nekada trči 16 kilometara, a nekada su to kraće dionice na kojima trči mnogo intenzivnije. Tokom 2021. godine pretrčao je 2.700 kilometara, a za nepuna tri mjeseca ove godine oko 700 kilometara.
Prije dvije godine Miralem je na trci u Sarajevu upoznao Sretu Krstića, atletičara AK „Crvena zvezda“ i predsjednika Atletskog kluba „Vlasenica“. Rodilo se prijateljstvo, a Sreto je, iako mlađi, preuzeo ulogu Miralemovog trenera. Od tada Miralem brani boje AK „Vlasenica“ i pedantno primjenjuje savjete svog trenera i prijatelja.
Neuređena atletska infrastruktura u Bijeljini veliki je problem svim zaljubljenicima u kraljicu sportova. Miralem svoje treninge trči po gradskim ulicama i putevima na kojima saobraćaj nije frekventan. Trči i na tartan stazi stadiona u Etno - selu „Stanišići“.
- Kada trčim gradskim ulicama, pogotovo kad je poslijepodnevno vrijeme šetnje, mnogo problema prave vlasnici pasa koji ih šetaju bez povodca i brnjice. Saobraćaj, ponašanje vozača, sve to ometa dinamiku treninga koju sam zacrtao da ostvarim. Nedostatak kvalitetnog prostora za trčanje u gradu veliki je problem za trkače, ali ja nastavljam. Kroz trčanje sam upoznao veliki broj ljudi, stekao dobre prijatelje na svim stranama svijeta, a uz sve to moje zdravlje mi je zahvalno zbog toga“, rekao je na kraju razgovora za ,,Semberija info’’ Miralem Rešidović.
Sanjam uličnu trku u Bijeljini
- Žao mi je što Bijeljina nema uličnu trku, iako ima odlične predispozicije za tako nešto. Trčao sam ulične trke u mnogo manjim sredinama, npr. u Vlasenici, Modriči, Ugljeviku... gdje su zaljubljenici u atletiku našli načina da organizuju jedan takav sportski događaj. Iskreno se nadam da će uskoro i bijeljinskim ulicama trčati brojni atletičari sa svih strana svijeta, i profesionalci, i rekreativci, i mladi, i oni sijedih kosa. Bijeljina zaslužuje jednu takvu trku. To bi mnogo značilo za našu atletiku, ali i za naš turizam“, iznosi svoje mišljenje za portal „Semberija info“ Miralem Rešidović.
Semberske novine - Semberija info
