DAJANA KALAJDžIĆ: NAJVEĆIM USPJEHOM, SA SVOJIH SVEGA DEVETNAEST GODINA, SMATRAM SVOJU UPORNOST


Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?
-Svako život i uspjehe gleda na sebi svojstven način, zavisi od načina života.
Najvećim uspjehom, sa svojih svega devetnaest godina, smatram svoju upornost. U sportu sam četrnaest godina i nezahvalno je da izdvajam svoju najveću pobjedu, medalju. Smatram da je to isto kada bi pitali roditelje da izaberu dijete koje više vole.
Koliko god da su me ljudi sputavali, na koje god prepreke da sam nailazila, nebitno u kojoj sferi života, uspjela sam ih prevazići i nastaviti koračati podignute glave.
 
Koja je to profesija kojom ste u mladosti željeli da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao?
-Svaki mladi uspješni sportista, koji je iz Republike Srpske, potajno priželjkuje da se takmiči za nacionalnu selekciju Srbije.
Od početka mog treniranja maštala sam da nosim i branim grb i boje zemlje kojoj pripadam, da predstavljam svoj narod na svjetskoj sceni, na najbolji mogući način i učinim ih ponosnim.
Prošle godine sam dobila poziv za ulazak u reprezentaciju Srbije i time omogućila sebi ostvarivanje dječijih snova.
 
Koja knjiga, film ili predstava su na vas ostavili najjači utisak posljednjih godina?
-Iskrena da Vam budem, obožavam da gledam filmove u slobodno vrijeme, pogotovo pred neka važna i velika takmičenja.
Najveći utisak i replike mi je ostavio film ,,Bićemo prvaci svijeta’’ i ,,Balkanska međa’’.
 
Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
-Moj način života mi nije omogućio mnogo slobodnog vremena.Treninzi su mi svakodnevno dva ili tri puta dnevno i zbog toga nemam baš mnogo slobodnog vremena, a pored treninga, tu je i fakultet.
Svoje slobodno vrijeme koristim i trudim se da provodim što više sa svojom porodicom i užim krugom prijatelja sa kojima se družim cijeli život i koji mogu shvatiti i podržati sve moje ciljeve i obaveze.

Šta bi po vašem mišljenju trebalo unaprijediti u Bije-   ljini?
-Po mom mišljenju u Bijeljini, u gradu u kom sam odrasla, ima dosta toga da se promijeni. U karateu sam četrnaest godina, takmičila sam se za dvije zemlje, za dvije nacionalne selekcije.
Grad Bijeljinu sam predstavljala na najvećim svjetskim takmičenjima i ligama širom svijeta i rijetko je ko prepoznao ili nije dovoljno obraćao pažnju na uspjehe, ne samo mene, pored mene tu je još mnoštvo mladih ljudi u svim sferama života. Na veliku žalost, danas sve više mladih ljudi odlazi i iz našeg grada i iz zemlje.
 
Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
-Bijeljinu vidim kao grad koji će biti prepoznatljiv kao kulturni, obrazovani i sportski centar.
S obzirom da sam četrnaest godina u sportu, mislim da imam dovoljno staža i iskustva da kažem da sam veoma tužna i ogorčena činjenicom, jer poznajem mnoge ljude koji su otišli iz našeg grada da brane boje drugih zemalja, ne zato što su to željeli, već zato što nisu baš ovdje dobili tu priliku, ali vjerujem da će sve biti mnogo drugačije i da će se mnogi od onih koji su otišli odavde, vratiti u svoju Bijeljinu, jer Bijeljina je grad budućnosti, grad mladih i grad sporta.

Semberija info