GRAFIČKI STUDIO PIKSEL: KREATIVNOST UVIJEK DOLAZI DO IZRAŽAJA
Početkom juna Grafički studio „Piksel“ će obilježiti četiri godine rada i postojanja. S obzirom na to da smo već predstavljali u našim novinama ono što radi Borjan Divljanović, diplomirani inženjer grafičkog dizajna, osnivač i vlasnik ovog studia, zanimljivo će biti da od Borjana čujemo šta se to sve dogodilo u njegovom i u radu ovog studija u protekle četiri godine i kakva je budućnost grafičkog dizajna na našim prostorima.
-Grafički studio „Piksel“, koliko znam, prvi je grafički studio ove vrste u Bijeljini. Naravno, ovim poslom bave se ljudi i u Tuzli, Banja Luci i Sarajevu. Naš koncept je zasnovan na digitalnoj tehnologiji, ali je na prvom mjestu grafički dizajn. Mi uvijek, u početku, preuzimamo poslove koji nisu ničim definisani, bez pripreme, bez najjednostavnijeg loga. To je jedna grupa naših klijenata. Druga grupa naših klijenata su veće firme, koje imaju neke marketinške potrebe. Mi smo tu više u nekoj bek - ap varijanti, jer rješavamo zahtjeve klijenata koji se tiču objava na mrežama, priprema za sajtove, brošure, za sajmove, za određena rebrendiranja. Već jedanaestu godinu radim u Semberiji, bar što se tiče grafičkog dizajna, a kada uzmem u obzir fakultet, to je već nekih petnaest do šesnaest godina. Kada se osvrnemo na stanje od prije deset ili pet godina, vidjećemo ogromne pozitivne promjene. U Bijeljini su klijenti postali svjesni značaja ovog posla, pogotovo u posljednje dvije godine“.
Divljanović kaže da će pandemija virusa korona značajno usporiti neke poslovne i marketinške poslove i procese, ali svjesnost o samom grafičkom dizajnu i marketingu je već na nekom visoko izraženom nivou.
- Mi smo u Bijeljini prepoznatljivi i po projektima vizuelnih komunikacija za neke veće objekte. Trenutno radimo na najvećem tržnom centru u BiH, BCC Sarajevo, čiji je vlasnik „Bingo“. Radili smo za Bingo siti centar Tuzla, a između ta dva posla radili smo za Klinički centar Banja Luka projekat koji se odnosi na vizuelne komunikacije. To je neki posao koji je specifičan i malo ko obavlja takve poslove u BiH. Konkurisali smo za projekte u Crnoj Gori i Srbiji. U pitanju je posao koji se tiče i arhitekata, ali i grafičkog dizajna. U tom polju, ili to odrade arhitekte, ili angažuju naš studio. Mi puno ulažemo u čistu digitalnu tehnologiju. To je naš izbor i u toj oblasti smo ažurni. Jedna od prvih grafičkih digitalnih mašina te vrste, koja je među prvima došla u BiH, bila je kod nas prije tri godine. Kasnije smo i tu mašinu zamijenili novom mašinom. To je segment u koji mi ulažemo. Prije krize pandemije virusa korona mi smo investirali, dakle, u opremu, iako investiramo sredstva i u radnike“.
Borjan kaže da u ovom poslu kreativnost, prije svega drugog, dolazi do izražaja.
-Ovo je branša u kojoj se u ljude ulaže dugo i dugoročno. U ovom poslu, da bi ljudi poslije mogli početi raditi samostalno, moraju provesti dvije do tri godine. Tako je i u drugim branšama. Cijeni se i poštuje iskustvo. Nekad treba znati čitati misli ljudima. Dođu često i ne znaju, zapravo, šta hoće. Uz dug i konstruktivan razgovor, uz navođenje primjera, trendova, vi ćete klijentima otvoriti vidike i oni će nakon toga ravnopravno sa vama učestvovati u razgovoru i u kreiranju te ideje. Svaki klijent najviše zna o svom poslu, a mi mu pomažemo da uobliči svoju zamisao i svoju ideju. Saradanja sa nama postaje dugoročna i nakon toga klijenti ostaju sa nama godinama u kontaktu“.
Borjan misli da budućnost u ovom poslu postoji. Nije tu bitan veliki prostor, jer se radi o poslu na duže staze, tako ljudi postepeno ulaze u sve ovo i postepeno se razvijaju. Neki u tom poslu napreduju, pomjeraju se na ljestvici i to je proces koji ide prilično sporo.
Divljanović kaže da je u kontaktu sa matičnim fakultetom u Novom Sadu, ističući da je u prošloj godini preduzeće ,,Mojić” doniralo jedan laserski uređaj za sječenje i graviranje Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu.
- Za ovu branšu nemamo kadar na našim fakultetima. Nekada je Slobomir P univerzitet školovao inženjere grafičkog dizajna. Sada nam je u tom smislu najbliži Novi Sad. Vremenom očekujemo da će nam dobri i kreativni kadrovi stići iz tog pravca. Uz pomoć austrijskih kompanija, preduzeće ,,Mojić” i mi, na neki način, otvorili smo vrata studentima koji će jednog dana, mi se nadamo, vratiti u Bijeljinu. Svaki novi dan za nas je novi izazov. Nove ideje se dobijaju od klijenata, kroz razgovor s njima, a što se tiče novih tehnologija sa zapada, one nam stižu sa zakašnjenjem od godinu ili dvije“, kaže Borjan Divljanović, ističući da grafički dizajn, veb i grafičko inženjerstvo imaju veliku perspektivu u smislu budućeg kontinuiranog razvoja.
Semberija info
-Grafički studio „Piksel“, koliko znam, prvi je grafički studio ove vrste u Bijeljini. Naravno, ovim poslom bave se ljudi i u Tuzli, Banja Luci i Sarajevu. Naš koncept je zasnovan na digitalnoj tehnologiji, ali je na prvom mjestu grafički dizajn. Mi uvijek, u početku, preuzimamo poslove koji nisu ničim definisani, bez pripreme, bez najjednostavnijeg loga. To je jedna grupa naših klijenata. Druga grupa naših klijenata su veće firme, koje imaju neke marketinške potrebe. Mi smo tu više u nekoj bek - ap varijanti, jer rješavamo zahtjeve klijenata koji se tiču objava na mrežama, priprema za sajtove, brošure, za sajmove, za određena rebrendiranja. Već jedanaestu godinu radim u Semberiji, bar što se tiče grafičkog dizajna, a kada uzmem u obzir fakultet, to je već nekih petnaest do šesnaest godina. Kada se osvrnemo na stanje od prije deset ili pet godina, vidjećemo ogromne pozitivne promjene. U Bijeljini su klijenti postali svjesni značaja ovog posla, pogotovo u posljednje dvije godine“.
Divljanović kaže da će pandemija virusa korona značajno usporiti neke poslovne i marketinške poslove i procese, ali svjesnost o samom grafičkom dizajnu i marketingu je već na nekom visoko izraženom nivou.
- Mi smo u Bijeljini prepoznatljivi i po projektima vizuelnih komunikacija za neke veće objekte. Trenutno radimo na najvećem tržnom centru u BiH, BCC Sarajevo, čiji je vlasnik „Bingo“. Radili smo za Bingo siti centar Tuzla, a između ta dva posla radili smo za Klinički centar Banja Luka projekat koji se odnosi na vizuelne komunikacije. To je neki posao koji je specifičan i malo ko obavlja takve poslove u BiH. Konkurisali smo za projekte u Crnoj Gori i Srbiji. U pitanju je posao koji se tiče i arhitekata, ali i grafičkog dizajna. U tom polju, ili to odrade arhitekte, ili angažuju naš studio. Mi puno ulažemo u čistu digitalnu tehnologiju. To je naš izbor i u toj oblasti smo ažurni. Jedna od prvih grafičkih digitalnih mašina te vrste, koja je među prvima došla u BiH, bila je kod nas prije tri godine. Kasnije smo i tu mašinu zamijenili novom mašinom. To je segment u koji mi ulažemo. Prije krize pandemije virusa korona mi smo investirali, dakle, u opremu, iako investiramo sredstva i u radnike“.
Borjan kaže da u ovom poslu kreativnost, prije svega drugog, dolazi do izražaja.
-Ovo je branša u kojoj se u ljude ulaže dugo i dugoročno. U ovom poslu, da bi ljudi poslije mogli početi raditi samostalno, moraju provesti dvije do tri godine. Tako je i u drugim branšama. Cijeni se i poštuje iskustvo. Nekad treba znati čitati misli ljudima. Dođu često i ne znaju, zapravo, šta hoće. Uz dug i konstruktivan razgovor, uz navođenje primjera, trendova, vi ćete klijentima otvoriti vidike i oni će nakon toga ravnopravno sa vama učestvovati u razgovoru i u kreiranju te ideje. Svaki klijent najviše zna o svom poslu, a mi mu pomažemo da uobliči svoju zamisao i svoju ideju. Saradanja sa nama postaje dugoročna i nakon toga klijenti ostaju sa nama godinama u kontaktu“.
Borjan misli da budućnost u ovom poslu postoji. Nije tu bitan veliki prostor, jer se radi o poslu na duže staze, tako ljudi postepeno ulaze u sve ovo i postepeno se razvijaju. Neki u tom poslu napreduju, pomjeraju se na ljestvici i to je proces koji ide prilično sporo.
Divljanović kaže da je u kontaktu sa matičnim fakultetom u Novom Sadu, ističući da je u prošloj godini preduzeće ,,Mojić” doniralo jedan laserski uređaj za sječenje i graviranje Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu.
- Za ovu branšu nemamo kadar na našim fakultetima. Nekada je Slobomir P univerzitet školovao inženjere grafičkog dizajna. Sada nam je u tom smislu najbliži Novi Sad. Vremenom očekujemo da će nam dobri i kreativni kadrovi stići iz tog pravca. Uz pomoć austrijskih kompanija, preduzeće ,,Mojić” i mi, na neki način, otvorili smo vrata studentima koji će jednog dana, mi se nadamo, vratiti u Bijeljinu. Svaki novi dan za nas je novi izazov. Nove ideje se dobijaju od klijenata, kroz razgovor s njima, a što se tiče novih tehnologija sa zapada, one nam stižu sa zakašnjenjem od godinu ili dvije“, kaže Borjan Divljanović, ističući da grafički dizajn, veb i grafičko inženjerstvo imaju veliku perspektivu u smislu budućeg kontinuiranog razvoja.
Semberija info
