POLjOPRIVREDNA I MEDICINSKA ŠKOLA BIJELjINA: NEMJERLjIV DOPRINOS RAZVOJU POLjOPRIVREDE
Ove godine obilježavamo sedam decenija postojanja. Jubilej je to koji svima nama može da bude samo na ponos. Kroz učionice naše škole prošle su hiljade mladih koji su dali nemjerljiv doprinos razvoju poljoprivrede, kako u Semberiji i regionu, tako i u cijeloj bivšoj Jugoslaviji’’, kaže direktor Poljoprivredne i medicinske škole Zoran Despotović.
Poljoprivredna škola u Bijeljini počela je sa radom 1950. godine premještanjem Državne poljoprivredne škole iz Tuzle u Bijeljinu, što je i logično, jer je Semberija poljoprivredni kraj. Bio je to i odgovor na sve izraženiju potrebu za razvojem poljoprivrede u još razrušenoj zemlji. Kakvo je to bilo vrijeme pokazuje i ovaj podatak: Iz Tuzle su, uz oskudni inventar, dovezene i četiri stare drvene barake, u kojima je počela nastava. Na samom početku, u jesen 1950. godine, škola je imala 96 učenika i šest profesora. U ljetopisu škole je zabilježeno: ,,Nastava u školskoj 1950/51. godini počela je 12. septembra, pa se zakasnilo, jer je do tog vremena obavljana montaža drvenih baraka za smještaj škole i internata i preseljena je sva imovina iz Tuzle. Činjeni su veliki napori da se škola organizaciono sredi.“
Opština je školi dodijelila pet hektara zemljišta za ogledne parcele, a već sljedeće školske godine ispostavilo se da stare barake prokišnjavaju i da kroz prozore puše vjetar, što je često otežavalo i prekidalo nastavu. Krovove su nekako zakrpili, a u prozore su stavljali slamne jastuke, da se zaustavi prodiranje hladnoće. Školi je nedostajalo svega, pa i nastavnika, zbog čega su svi oni radili i u nastavi i u internatu. Uz to su morali nadoknaditi nedostatak udžbenika, nastavnih sredstava, programa za praktični rad....ali niko nije odustajao i škola se brzo razvijala.
-Već nakon prve godine počele su rasprave o gradnji nove školske zgrade, a izgradnja je počela 1954. godine. Nova zgrada, za koju je projekat uradio arhitetkta iz Beograda Ljubiša Dragić, podizana je pune tri godine. U jesen 1957. godine nastava je počela u novoj zgradi površine 6.400 m2, kojoj su se svi divili. Bile su tu učionice, kabineti, kancelarije...sve novo, lijepo i uređeno. Posebno je bio impresivan veliki ulazni hol, sa mozaikom na cijelom zidu, što do tada nije viđeno, i vodoskokom u sredini. Internat je ostao u staroj zgradi, koja je imala samo dva sprata, a sadašnji izgled je dobio 1962. godine, kada su dograđena još tri sprata. Od te godine Dom učenika bio je otvoren za učenike svih srednjih škola i bio je i ostao sigurna kuća za đake iz cijelog regiona. U Dom učenika se od 1994. godine smještaju i studenti, a od 2008. godine radi samostalno’’, priča Zoran Despotović o počecima škole koja je vrlo brzo postala institucija za uzor.
Od osnivanja, pa do 1992. godine u školi se učenici obrazuju za zanimanja poljoprivredne, veterinarske i prehrambene struke, a od 1992. godine uvodi se i zdravstvena struka u kojoj se obrazuju medicinski, farmaceutski i fizioterapeutski tehničari, a povremeno i akušersko-ginekološki tehničari, zanimanja koja su tražena na tržištu rada. Uvođenjem ovih zanimanja škola 1996. godine mijenja ime u Poljoprivredna i medicinska škola.
- Tokom sedam decenija mnogo se toga promijenilo. Postali smo savremeniji, pratimo trendove, jer je strateški, poljoprivreda jedna od najbitnijih grada u našoj zemlji. Uslov da bismo mogli da konkurišemo zemljama u regionu jeste da imamo moderne i kvalitetne stručnjake koji se obrazuju, upravo, u našoj ustanovi’’, kaže Despotović.
Praksa važna kao i teorija
Ova škola posvećena je i praktičnom dijelu nastave. Pored teorijskog dijela znanja koji je neophodan, kao dobra osnova za dalji rad i usavršavanje učenika, navode da je praktični dio jednako bitan.
-Teorijsko znanje može da se proširi samo kroz praktični rad i da osoba koja se školuje može postati stručnjak u poljoprivredi samo ako je potkovana i praktičnim znanjem’’, smatra direktor Despotović, koji je i nekadašnji učenik ove škole.
Naime, Zoran Despotović je u ovoj školi duže od tri decenije. Završio je stočarski smjer 1982. godine, a zatim upisuje Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu i stiče diplomu inženjera poljoprivrede. Godine 1992. dolazi ponovo u ovu školu i od tada je punih 27 godina radio kao profesor, a od septembra 2019. godine obavlja dužnost direktora škole.
-Ono što se u suštini promijenilo od vremena kad sam bio učenik ove škole je to da se sada mnogo više koristi mehanizacija, a manje fizički rad, što i jeste cilj - da se učenici što bolje obuče za rad na mašinama i nauče da u svom radu primijene savremene tehnologije’’, navodi Despotović.
Ova škola, kako precizira, u školskoj 2019/2020. godini upisala je 68. generaciju đaka u području poljoprivreda i prerada hrane i 27. generaciju u području zdravstva. Nastavu pohađa 1.030 učenika raspoređenih u 43 odjeljenja. Od 107 zaposlenih radnika, 81 je nastavnik. Nastava se izvodi u devet učionica, sedam kabineta, amfitetaru, laboratoriji za hemiju, fiskultirnoj sali, a ima i veoma dobro opremljenu biblioteku.
-Praktična nastava za poljoprivrednu i veterinarsku struku obavlja se na ekonomiji koja je dio školskog kompleksa i raspolaže sa 104 hektara zemljišta. Na prostoru ekonomije uzgajaju se kukuruz, pšenica, te rano povrće u četiri plastenika. Na stočarskoj farmi uzgajaju se goveda, a nekada su se uzgajale i svinje i ovce. Praktična nastava za zanimanja prehrambeni tehničar, prehrambeni prerađivač i pekar izvodi se u privatnim pogonima za preradu povrća, voća, žitarica, pekarama, mljekarama i poslastičarnicama, a od 2016. godine, zahvaljujući učešću u projektu ,,Prilika plus“, i u sopstvenoj pekari - mljekari u prostorijama škole’’, navodi Despotović. Praktična nastava za frizere obavlja se u bijeljinskim salonima i u sopstvenoj radionici u školi, a učenici zdravstvene struke praksu obavljaju u bolnici ,,Sveti vračevi“ i Domu zdravlja u Bijeljini.
portal Semberija info (M.Rešidović)
Poljoprivredna škola u Bijeljini počela je sa radom 1950. godine premještanjem Državne poljoprivredne škole iz Tuzle u Bijeljinu, što je i logično, jer je Semberija poljoprivredni kraj. Bio je to i odgovor na sve izraženiju potrebu za razvojem poljoprivrede u još razrušenoj zemlji. Kakvo je to bilo vrijeme pokazuje i ovaj podatak: Iz Tuzle su, uz oskudni inventar, dovezene i četiri stare drvene barake, u kojima je počela nastava. Na samom početku, u jesen 1950. godine, škola je imala 96 učenika i šest profesora. U ljetopisu škole je zabilježeno: ,,Nastava u školskoj 1950/51. godini počela je 12. septembra, pa se zakasnilo, jer je do tog vremena obavljana montaža drvenih baraka za smještaj škole i internata i preseljena je sva imovina iz Tuzle. Činjeni su veliki napori da se škola organizaciono sredi.“
Opština je školi dodijelila pet hektara zemljišta za ogledne parcele, a već sljedeće školske godine ispostavilo se da stare barake prokišnjavaju i da kroz prozore puše vjetar, što je često otežavalo i prekidalo nastavu. Krovove su nekako zakrpili, a u prozore su stavljali slamne jastuke, da se zaustavi prodiranje hladnoće. Školi je nedostajalo svega, pa i nastavnika, zbog čega su svi oni radili i u nastavi i u internatu. Uz to su morali nadoknaditi nedostatak udžbenika, nastavnih sredstava, programa za praktični rad....ali niko nije odustajao i škola se brzo razvijala.
-Već nakon prve godine počele su rasprave o gradnji nove školske zgrade, a izgradnja je počela 1954. godine. Nova zgrada, za koju je projekat uradio arhitetkta iz Beograda Ljubiša Dragić, podizana je pune tri godine. U jesen 1957. godine nastava je počela u novoj zgradi površine 6.400 m2, kojoj su se svi divili. Bile su tu učionice, kabineti, kancelarije...sve novo, lijepo i uređeno. Posebno je bio impresivan veliki ulazni hol, sa mozaikom na cijelom zidu, što do tada nije viđeno, i vodoskokom u sredini. Internat je ostao u staroj zgradi, koja je imala samo dva sprata, a sadašnji izgled je dobio 1962. godine, kada su dograđena još tri sprata. Od te godine Dom učenika bio je otvoren za učenike svih srednjih škola i bio je i ostao sigurna kuća za đake iz cijelog regiona. U Dom učenika se od 1994. godine smještaju i studenti, a od 2008. godine radi samostalno’’, priča Zoran Despotović o počecima škole koja je vrlo brzo postala institucija za uzor.
Od osnivanja, pa do 1992. godine u školi se učenici obrazuju za zanimanja poljoprivredne, veterinarske i prehrambene struke, a od 1992. godine uvodi se i zdravstvena struka u kojoj se obrazuju medicinski, farmaceutski i fizioterapeutski tehničari, a povremeno i akušersko-ginekološki tehničari, zanimanja koja su tražena na tržištu rada. Uvođenjem ovih zanimanja škola 1996. godine mijenja ime u Poljoprivredna i medicinska škola.
- Tokom sedam decenija mnogo se toga promijenilo. Postali smo savremeniji, pratimo trendove, jer je strateški, poljoprivreda jedna od najbitnijih grada u našoj zemlji. Uslov da bismo mogli da konkurišemo zemljama u regionu jeste da imamo moderne i kvalitetne stručnjake koji se obrazuju, upravo, u našoj ustanovi’’, kaže Despotović.
Praksa važna kao i teorija
Ova škola posvećena je i praktičnom dijelu nastave. Pored teorijskog dijela znanja koji je neophodan, kao dobra osnova za dalji rad i usavršavanje učenika, navode da je praktični dio jednako bitan.
-Teorijsko znanje može da se proširi samo kroz praktični rad i da osoba koja se školuje može postati stručnjak u poljoprivredi samo ako je potkovana i praktičnim znanjem’’, smatra direktor Despotović, koji je i nekadašnji učenik ove škole.
Naime, Zoran Despotović je u ovoj školi duže od tri decenije. Završio je stočarski smjer 1982. godine, a zatim upisuje Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu i stiče diplomu inženjera poljoprivrede. Godine 1992. dolazi ponovo u ovu školu i od tada je punih 27 godina radio kao profesor, a od septembra 2019. godine obavlja dužnost direktora škole.
-Ono što se u suštini promijenilo od vremena kad sam bio učenik ove škole je to da se sada mnogo više koristi mehanizacija, a manje fizički rad, što i jeste cilj - da se učenici što bolje obuče za rad na mašinama i nauče da u svom radu primijene savremene tehnologije’’, navodi Despotović.
Ova škola, kako precizira, u školskoj 2019/2020. godini upisala je 68. generaciju đaka u području poljoprivreda i prerada hrane i 27. generaciju u području zdravstva. Nastavu pohađa 1.030 učenika raspoređenih u 43 odjeljenja. Od 107 zaposlenih radnika, 81 je nastavnik. Nastava se izvodi u devet učionica, sedam kabineta, amfitetaru, laboratoriji za hemiju, fiskultirnoj sali, a ima i veoma dobro opremljenu biblioteku.
-Praktična nastava za poljoprivrednu i veterinarsku struku obavlja se na ekonomiji koja je dio školskog kompleksa i raspolaže sa 104 hektara zemljišta. Na prostoru ekonomije uzgajaju se kukuruz, pšenica, te rano povrće u četiri plastenika. Na stočarskoj farmi uzgajaju se goveda, a nekada su se uzgajale i svinje i ovce. Praktična nastava za zanimanja prehrambeni tehničar, prehrambeni prerađivač i pekar izvodi se u privatnim pogonima za preradu povrća, voća, žitarica, pekarama, mljekarama i poslastičarnicama, a od 2016. godine, zahvaljujući učešću u projektu ,,Prilika plus“, i u sopstvenoj pekari - mljekari u prostorijama škole’’, navodi Despotović. Praktična nastava za frizere obavlja se u bijeljinskim salonima i u sopstvenoj radionici u školi, a učenici zdravstvene struke praksu obavljaju u bolnici ,,Sveti vračevi“ i Domu zdravlja u Bijeljini.
portal Semberija info (M.Rešidović)
