Među brojnim štrandovima na Zelenoj pijaci posebno se izdvaja štand broj 305. Ispunjen je lijepim rukotvorinama koje nas podsjećaju na vrijednost i ljepotu tradicije, a zahvaljujući Vesni Mandić i Vukici Sejdić ovdje uvijek vlada dobro rapoloženje i prijatna i opuštena atmosfera.
 
 
Dvije drugarice, Vesna i Vukica, koje u sebi nose kreativnost i ljubav prema tradiciji, prošle godine su na Zelenoj pijaci zakupile štand na kom sugrađanima nude svoje rukotvorine. Ručni rad je, kažu, posao u kojem obje bezgranično uživaju od malih nogu. Vesna je rođena i odrasla u Vitezu, radila je kao daktilografkinja, a Vukica je iz Lukavca gdje je radila kao sekretarica u jednoj firmi. Danas su Bijeljinke, a spojila ih je ljubav prema ručnim radovima. Kažu, kao sestre su.

-Daktilograf sam po struci, ali za sebe uvijek kažem da sam krojačica, jer zahvaljujući šivaćoj mašini, u teškim godinama koje su uslijedile kad sam došla u Bijeljinu, svoje dijete sam uspjela da izvedem na put’’, ističe Vesna koja radi i razne popravke, pa je zbog toga mnogi traže na štandu: jedni da im zamijeni rajsferšluz na jakni ili pantalonama, drugi da nešto skrati ili suzi. Za ono čemu treba samo igla i konac, uradi odmah, a kući nosi što za  popravku treba da koristi šivaću mašinu.
 
Inače, kad je riječ o izloženim rukotvorinama, gotovo da nema onih koje je uradila samo Vesna ili samo Vukica. Uvijek se nadopunjuju.
 
-Kad uzmemo komad platna namijenjen za, recimo, stoljnjak, na njemu Vukica nešto izveze, onda ja nešto isheklam ili obrnuto. Uvijek se dopunjujemo, a ono što želim naglasiti je to da je u ovaj naš posao utkana velika ljubav, jer tako je sa ručnim radovima’’, kaže za portal Semberija info Vesna.
 
Ručni radovi su nekada bili djelatnost kojom su se generacije žena, a među njima su i naše majke i bake,  bavile najčešće u pauzama od kućnih poslova.
 
- Znanje je to i vještina koja se prenosila s generacije na generaciju. Tako sam i ja naučila ručne radove. Kad je moja majka bila suviše zaokupljena kućnim poslovima, a ja nestrpljiva da mi što prije isplete neki džemper, tada bih, još kao djevojčica, pletivo uzimala u svoje ruke i pomalo plela’’, prisjeća se Vukica koja kaže za portlal Semberija info da joj ručni rad predstavlja veliko zadovoljstvo i da u tome uživa.
 
   Poštujući znanje svojih predaka, Vesna i Vukica su isheklale, sašile i izvezle brojne peškire, stoljnjake, podmetače,  zavjese, jastuke, kecelje...Ponosne su, kažu, što su peškire koje su izvezli za svadbu Srbijanke i Nijemca, koja je ljetos bila na Zlatiboru, dobile puno riječi hvale, te što su mnogi njihovi radovi završili negdje u Evropi.
 
-Ponosne smo da smo u današnje vrijeme, iako nije velika potražnja za ručnim radovima, uspjele da otvorimo ovaj štand na kome nudimo i izlažemo svoje rukotvorine. Ljudi dođu, pogledaju, kažu da ih ovi predmeti navode da se sjete mladosti, a ponešto i kupe’’, kažu Vesna i Vukica koje smatraju da je niska kupovna moć razlog zašto ljudi u malom broju kupuju ručne radove. Među kupcima njihovih rukotvorina tokom ljeta su uglavnom bili naši ljudi koje je život odveo u daleki svijet. Kupljene rukotvorine pričaju im priču o bogatstvu ovdašnje prošlosti, uljapšava im novi dom i podsjeća ih na vrijeme provedeno u ovom kraju.

portal Semberija info (M.Rešidović)