OSNOVNA ŠKOLA DOSITEJ OBRADOVIĆ U SUVOM POLjU: SJEĆANjA NA RATNU SIROČAD


Prije sedamdeset i tri godine, odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, na proljeće  1946. godine, u Bijeljini je otvoren Dom ratne siročadi „ Fadil Jahić Španac“.
 
Veliko ratno stradanje stanovništva ostavilo je iza sebe i puno djece bez roditelja, ratne siročadi. Stiglo ih je tog proljeća u Bijeljinu više od stotinu, iz svih krajeva. Mnogi od njih, kako bilježe hroničari, nisu znali ni kako se zovu, ni odakle su. Dom im je postao druga kuća, vaspitači su pokušavali nadomjestiti roditeljsku brigu i pažnju. Ratnim vihorom otrgnute generacije djece započinjale su život u novim, humanijim uslovima. U Bijeljini ih je te 1946. godine dočekivala upravnica Doma Kova Radišić. Dijelili su zajedno sve ono što im je bilo na raspolaganju, u ratom osiromašenoj i opustošenoj zemlji.

Četiri godine kasnije Dom za ratnu siročad preseljava se u Suvo Polje. O postojanju Doma danas svjedoči školski objekat u kome su djeca bila smještena. Ljubaznošću direktora škole „Dositej Obradović“, Drage Rikića, uspjeli smo saznati i nešto više o Domu za ratnu siročad u Suvom Polju. O tom poratnom periodu svjedoče danas požutjele fotografije đaka i njihovih vaspitača.

-U Suvom Polju Dom za ratnu siročad nosio je naziv „ Diko Lopandić“. Bilo je to vrijeme kada se zemlja obnavljala. Mnogo toga je nedostajalo. Međutim, kako vidimo u dokumentima, djeca nisu osjećala nestašice. Društvo se brinulo da im obezbijedi hranu, odjeću, obuću, sve što im je bilo neophodno. Posebno se osjeća briga za djecu iz zabilježenih riječi Sene Resić, upravnice koja je jedanaest godina bila na čelu te ustanove. Trudila se da djeca osjete ljubav koja im je nedostajala, bili su njoj i vaspitačima, kako je ona svojevremeno isticala, kao djeca, a oni su se osjećali kao njihovi roditelji“, kaže Rikić, pokazujući nam i faksimil telegrama koji su djeca iz Doma za ratnu siročad 1958. godine poslali za rođendan Josipu Brozu Titu.

Tito im se srdačno zahvaljuje na primljenoj čestitki povodom rođendana i uzvraća najbolje želje za dalje uspjehe u radu.

Dom za ratnu siročad 1954. godine ponovo je preseljen u Bijeljinu, da bi 1958. godine, nakon dvanaest godina postojanja, Dom za ratnu siročad bio zatvoren. Mnoga djeca su završila škole, neki su u  međuvremenu pronašli svoje familije, krenuli su novim životnim stazama.

portal Semberija info