MILOŠ MIĆO PETROVIĆ, POLjOPRIVREDNI PROIZVOĐAČ IZ BRODCA GOVORI O POLOŽAJU POLjOPRIVREDNIKA: AKO SE OVAKO NASTAVI, OSTAĆE NAM SELA PUSTA! :: Semberija INFO ::

 

MILOŠ MIĆO PETROVIĆ, POLjOPRIVREDNI PROIZVOĐAČ IZ BRODCA GOVORI O POLOŽAJU POLjOPRIVREDNIKA: AKO SE OVAKO NASTAVI, OSTAĆE NAM SELA PUSTA!


Miloš Mićo Petrović, poljoprivredni proizvođač iz Brodca, izjavio je za portal Semberija info da je položaj poljoprivrednih proizvođača iz godine u godinu sve lošiji, naglašavajući da je nekada ranije poljoprivrednik za 120 metara pšenice mogao da kupi  nov traktor „ferguson“, čija se cijena sada kreće od 13 do 15 hiljada KM, a danas za tu količinu pšenice dobije četiri puta manje novca.
 
-Navodno zvanično dobijamo podsticaje kada kupujemo poljoprivedne mašine. Oni nama ne daju podsticaje, nego uzimaju naše. U prilog tome dovoljno je reći da sam ranije za 120 metara pšenice mogao da kupim „ferguson“, mislim 1989. i 1990. godine. Trenutno, ako je pšenica 30 pfeninga po kilogramu, dobiću 3.600 maraka za 120 metara. A sada traktor „ferguson“ košta između 13.000 i 15.000 KM’’, ogorčeno upoređuje Mićo.
 
On smatra da se poljoprivrednim proizvođačima daje, kako kaže, na kašikicu.
 
-Šta će meni podsticaji. Nek’ mi daju paritete. Neka litar mlijeka košta kao i litar nafte. Naftu, koju nam prodaju za 50 do 60 pfeninga u manjem iznosu, dobijamo samo zato što nam na svemu drugom uzimaju“, izjavio je za portal Semberija info Mićo, čija se porodica tradicionalno, sa koljena na koljeno, bavi poljoprivrednom proizvodnjom. 
 
Mićo na imanju radi sa suprugom i dva sina, koji su oženjeni i žive sa porodicama u Brodcu. Jedan sin radi zajedno sa njima na imanju, dok drugi ima svoje gazdinstvo. Mićo kaže da je tužno da je Bijeljina ostala bez „Žitoprometa“, a neshvatljivo da je stočno brašno ove godine skuplje od pšenice.
 
-Zbog svega nepovoljnog po proizvođače, prinuđen sam da smanjujem površine koje obrađujem. Prošle godine sijali smo na 15 hektara, a ove godine oko 10 hektara. Mislim da ćemo smanjivati sjetvene površine i sljedećih godina“, ističe Petrović.
 
 Iako su do prije nekoliko godina proizvodili veće količine povrća, Mićo kaže da ove godine imaju zasijanu jednu veliku njivu raznim povrćem, koje će prvenstveno koristiti za svoje potrebe.
 
-Ukoliko bude nekog viška, to ćemo prodati na Zelenoj pijaci. Povremeno prodamo nešto od domaćih proizvoda i obično je to povrće. Zadnji put nosio sam boraniju, koju sam prodavao za dvije KM, a tzv.  „putericu“ za tri KM. Čujem da su neki boraniju prodavali i po pet KM po kilogramu, onda mi jasno zašto sam ja odmah sve prodao. Prodavali smo i domaća jaja, piletinu, kupus, mrkvu...“, ističe Mićo.
 
Cijena kupusa je, kaže ovaj vrijedni poljoprivrednik, 0,80 KM, luk 1,5 KM, krompir je u prosjeku oko jedne KM, u zavisnosti od kvaliteta. Petoro jaja, naglašava, već dugo prodaju za jednu KM.
 
-Imam kupce i iz grada, koji dođu u Brodac po jaja ili neke druge proizvode. To su oni koji žele da kupe domaće, neće proizvode koji su hemijski tretirani“, istakao je Mićo.
 
Kaže da je bijeljinska pijaca ista tokom cijele godine. -Bijeljinska Zelena pijaca ista je tokom Božića, a i oko Petrovdana i Pantelina. Zimi se sve može kupiti, a to se, uglavnom, donosi iz plastenika ili uvoza’’, kaže Petrović.
Zbog, kako tvrdi, lošeg položaja poljoprivrednih proizvođača iz godine u godinu i on, kao i mnogi drugi, gubi volju za rad, a ista je situacija i sa njegovim sinovima koji su ostali da žive na selu i nisu otišli u grad.   
 
-Pet zadnjih mojih generacija, a to su pradjed, djed, otac, ja i sinovi, posvećeni smo njivi i stoci. Mnogi su sa sela pokušali sa nekom trgovinom ili drugim poslovima, a mi smo se držali samo imanja, njiva i stoke. Od poplava 2014. godine, mi još nismo stali na noge. Ni ja, ni sinovi. Jedan sin rasprodao je krave muzare, a drugi sin ima osam volova i vjerovatno će ih prodati. Pri otkupu mlijeka ukinuli su određivanje klase mlijeka, a to je bio jedini minimalac zarade. Mlijeko je sada 52 pfeninga po litru’’. Gdje je tu računica’’, pita se Petrović i podsjeća da je pšenica od 1995. do 1997. godine bila 60 pfeninga po kilogramu, a kilogram hljeba tada je koštao 1,1 KM.
-Sada su cijenu pšenicu vratili na iznos od 25 do 30 pfeninga, a hljeb je ostao na istoj cijeni. To je neprihvatljivo“, naglasio je Petrović, navodeći da nema ništa protiv da pšenica bude po toj cijeni, ali da onda i đubrivo mora koštati isto toliko.
 


​Nekad i sad

Nekada se za 120 metara šenice mogao kupiti nov ,,ferg-
uson’’, a danas ni pola traktora. O novom ,,fergusonu’’ sada mnogi Semberci mogu samo da sanjaju.


Prema njegovim riječima, nestali su nekadašnji aršini, a to su adekvatni omjeri. Mićo kaže da se ne sjeća da su ikada u njegovom životu mekinje bile skuplje od pšenice. Sada je to tako.
 
-Imamo velika ulaganja generalno, a malu dobit. Težak je život poljoprirvednih proizvođača“, rekao je Petrović.
Podsjeća da je njegova porodica, u periodu dok je radila bijeljinska „Šećerana“, svake godine proizvodila i šećernu repu.
 
-Dobro se sjećam očevih riječi:,,Sij repu! Ona ne ide kući’’. Što je značilo da ćeš, kad predaš repu, naplatiti novac. Sada je sve to prošlost’’, istakao je Mićo Petrović.
 
Izrazio je veliku zabrinutost da će nam sela ostati pusta, sa nekolicinom poljoprivrednika. I šta onda?

Semberija info