INTERVJU: MILENKO TOMIĆ, PREDSJEDNIK BOKSERSKOG SAVEZA REPUBLIKE SRPSKE
Predsjednik Bokserskog saveza Republike Srpske Milenko Tomić pojasnio je u razgovoru za portal Semberija info (Semberske novine) razliku između olimpijskog i profesionalnog boksa, te odgovorio na pitanja koliko BiH izdvaja za boks, kakva je pozicija BK ,,Radnik’’, i šta je uticalo na raspad Regionalne lige u boksu.
Koja je razlika između amaterskog i profesionalnog boksa?
-Svjetska bokserska asocijacija je pred Olimpijadu u Londonu ukinula pojam amaterski boks i preformulisala ga u otvoreni, odnosno olimpijski boks. U okviru ovog načina takmičenja mečevi su veoma teški i nije lako doći do zvanične titule, jer je konkurencija kvalitetna i mnogobrojna. Samo raspadom SSSR-a nastalo je novih 15 zemalja koje su gotovo podjednako jake u ovoj vještini. S druge strane, u profesionalnom boksu se ostvaruju određena sredstva i tu je riječ o šou-biznisu u kojem se, osim vrhunskih sportista, moraju okupiti jaki sponzori, jer se mečevi unaprijed dogovaraju, bokseri kupuju, a zarada dolazi naknadno.
Kakva je pozicija Bosne i Hercegovine kada je riječ o profesionalnom boksu?
-Ljudi koji se bave boksom u BiH zaista se trude da ga podignu na viši nivo, ali realno, BiH nema kvalitet, niti finansijsku potporu da bi u bilo kom sportu napravila veliki rezultat. Ono što se češće dešava, jeste da sportisti iz BiH predstavljaju Srbiju ili Hrvatsku na velikim takmičenjima, jer u tim zemljama imaju bolje uslove za treniranje i veću finansijsku naknadu. Imate primjer sa džudistom iz Republike Srpske koji je nedavno osvojio medalju za Srbiju. Znači, zaista je teško ispred BiH ostvariti značajnije rezultate, ma koliko bili kvalitetni. Mi uvijek dođemo veoma blizu, do finala, ali nedostaje nešto što će prelomiti situaciju u našu korist. Na primjer, Dašo Simeunović, bokser BK ,,Radnik’’, na čijem sam, takođe, čelu, na Svjetskom prvenstvu se borio za medalju, ali nije uspio da se plasira u polufinale jer je za protivnika imao borca iz Kazahstana, veoma bogate zemlje koja ima veliki uticaj na Svjetsku boksersku asocijaciju i na sudije.
Koliko Republika Srpska, BiH, ali i grad Bijeljina izdvajaju za boks?
-Bokserski klub ,,Radnik’’ dobija godišnje između 27 i 30 hiljada KM iz gradskog budžeta, a navešću vam samo podatak da nam je za Regionalnu ligu u kojoj smo učestvovali trebalo 120.000 KM, jer jedan meč u ovoj ligi košta oko 10.000 KM. Ne mogu da kažem da Bijeljina zanemaruje sport, ali čini mi se da nijedan klub nije zadovoljan dobijenim sredstvima. Kada je riječ o finansiranju na višim nivoima, činjenica da smo sami plaćali putne troškove i opremu za Mediteranske igre, dovoljno govori o odnosu prema boksu. Međutim, realnost je i to da je račun Bokserskog saveza BiH bio deset godina u blokadi, pa nismo ni mogli da dobijemo neka značajnija sredstva. Sada se to promijenilo i nadam se da ćemo obezbijediti neki normalan iznos za učestvovanje na Evropskim igrama u Minsku, za šta su se kvalifikovala tri boksera iz Bijeljine.
Kako ocjenjujete rad BK ,,Radnik’’ i kakvim kadrom raspolažete?
-Bokserima iz Bijeljine uspjelo je da sedam puta zaredom budu šampioni Premijer lige, a zatim i šampioni Regionalne lige, što znači da smo najbolji, ne samo u BiH, nego i u regionu. U BiH, naravno, postoje kvalitetni pojedinci, kao što je to slučaj u sarajevskoj ,,Ilidži’’, koja ima dva reprezentativca, ali to je sve pojedinačni uspjeh. ,,Radnik’’ ima desetak momaka koji su ravnopravni sa svim svjetskim bokserima. Tu su braća Veletići, zatim Dašo Simeunović, Đorđe Tomić, Alen Rahimić, Branislav Malinović i drugi. Na primjer, Simeunović iza sebe ima šest evropskih prvenstava, dva svjetska, Mediteranske igre, kvalifikacije za Olimpijske igre, i sve je to značajno iskustvo koje posjedujemo.
Kakav sistem finansiranja bi zadovoljio potrebe boksera?
-Mi nikada nismo tražili nerealan sistem finansiranja, niti smo željeli novac za neozbiljne stvari. Međutim, smatram da je glavni problem u komisiji koja određuje kome će dodijeliti novac. Logično mi je da FK ,,Radnik’’ dobije najviše novca, jer oni dovode igrače sa strane, ulažu u infrastrukturu i drugo, ali nije mi jasno kako neki klub koji igra petu ligu može da dobije isto novca koliko i sportisti koji učestvuju na evropskim i svjetskim takmičenjima. Mora tačno da se zna šta su zvanična prvenstva, a šta nezvanična u kojima učestvuju pojedinci i klubovi. Nevjerovatno je da komisija dijeli novac, a nema predstavu ko se takmiči u kom rangu. Zbog toga je važno da u komisijama budu stručni ljudi i da klubovi prije dodjele dostavljaju podatke o svom radu i planovima.
Regionalna bokserska liga bila je jedna od najperspektivnijih. Zbog čega je ugašena?
-Regionalna liga je jedan od najvećih projekata u boksu nakon rata na ovim prostorima i od nje se očekivalo mnogo, s obzirom na to da su učestvovali klubovi iz Srbije, Hrvatske, Makedonije, BiH, a trebalo je da se proširi i na Bugarsku, Mađarsku i druge zemlje. Posjećenost je bila velika, mečeve je prenosila TV Arena sport, ali došlo je do stvaranja interesnih sfera unutar država. Srbija i Hrvatska su počele da se bave pitanjima da li će sjedište lige biti u Beogradu ili Zagrebu, iz koje zemlje treba da bude prvak, a mislim da je na raspad lige uticalo i to što se BK ,,Radnik’’, kao klub iz male sredine, pokazao najboljim, a to nekome nije odgovaralo. Imali smo sjajan tim, osim domaćih boksera dovodili smo pojedince iz Slovačke, Mađarske, Austrije, Njemačke, i sa lakoćom pobjeđivali. Uspjeli smo da obezbijedimo sredstva od Ministarstva civilnih poslova BiH, Ministarstva porodice, omladine i sporta Republike Srpske i od sponzora, dominirali smo u svakom pogledu i to neko nije mogao da podnese.
Kakvi su planovi za dalji rad BK ,,Radnik’’?
Najavio bih da će ovog vikenda u Bijeljini biti održan meč Republika Srpska – Crna Gora, dok 28,29, i 30. marta slijede mečevi Evropskog kupa u Brčkom i Bijeljini, a riječ je o kvalifikacionom turniru za Evropsko prvenstvo.
Semberija info (Semberske novine)
Koja je razlika između amaterskog i profesionalnog boksa?
-Svjetska bokserska asocijacija je pred Olimpijadu u Londonu ukinula pojam amaterski boks i preformulisala ga u otvoreni, odnosno olimpijski boks. U okviru ovog načina takmičenja mečevi su veoma teški i nije lako doći do zvanične titule, jer je konkurencija kvalitetna i mnogobrojna. Samo raspadom SSSR-a nastalo je novih 15 zemalja koje su gotovo podjednako jake u ovoj vještini. S druge strane, u profesionalnom boksu se ostvaruju određena sredstva i tu je riječ o šou-biznisu u kojem se, osim vrhunskih sportista, moraju okupiti jaki sponzori, jer se mečevi unaprijed dogovaraju, bokseri kupuju, a zarada dolazi naknadno.
Kakva je pozicija Bosne i Hercegovine kada je riječ o profesionalnom boksu?
-Ljudi koji se bave boksom u BiH zaista se trude da ga podignu na viši nivo, ali realno, BiH nema kvalitet, niti finansijsku potporu da bi u bilo kom sportu napravila veliki rezultat. Ono što se češće dešava, jeste da sportisti iz BiH predstavljaju Srbiju ili Hrvatsku na velikim takmičenjima, jer u tim zemljama imaju bolje uslove za treniranje i veću finansijsku naknadu. Imate primjer sa džudistom iz Republike Srpske koji je nedavno osvojio medalju za Srbiju. Znači, zaista je teško ispred BiH ostvariti značajnije rezultate, ma koliko bili kvalitetni. Mi uvijek dođemo veoma blizu, do finala, ali nedostaje nešto što će prelomiti situaciju u našu korist. Na primjer, Dašo Simeunović, bokser BK ,,Radnik’’, na čijem sam, takođe, čelu, na Svjetskom prvenstvu se borio za medalju, ali nije uspio da se plasira u polufinale jer je za protivnika imao borca iz Kazahstana, veoma bogate zemlje koja ima veliki uticaj na Svjetsku boksersku asocijaciju i na sudije.
Koliko Republika Srpska, BiH, ali i grad Bijeljina izdvajaju za boks?
-Bokserski klub ,,Radnik’’ dobija godišnje između 27 i 30 hiljada KM iz gradskog budžeta, a navešću vam samo podatak da nam je za Regionalnu ligu u kojoj smo učestvovali trebalo 120.000 KM, jer jedan meč u ovoj ligi košta oko 10.000 KM. Ne mogu da kažem da Bijeljina zanemaruje sport, ali čini mi se da nijedan klub nije zadovoljan dobijenim sredstvima. Kada je riječ o finansiranju na višim nivoima, činjenica da smo sami plaćali putne troškove i opremu za Mediteranske igre, dovoljno govori o odnosu prema boksu. Međutim, realnost je i to da je račun Bokserskog saveza BiH bio deset godina u blokadi, pa nismo ni mogli da dobijemo neka značajnija sredstva. Sada se to promijenilo i nadam se da ćemo obezbijediti neki normalan iznos za učestvovanje na Evropskim igrama u Minsku, za šta su se kvalifikovala tri boksera iz Bijeljine.
Kako ocjenjujete rad BK ,,Radnik’’ i kakvim kadrom raspolažete?
-Bokserima iz Bijeljine uspjelo je da sedam puta zaredom budu šampioni Premijer lige, a zatim i šampioni Regionalne lige, što znači da smo najbolji, ne samo u BiH, nego i u regionu. U BiH, naravno, postoje kvalitetni pojedinci, kao što je to slučaj u sarajevskoj ,,Ilidži’’, koja ima dva reprezentativca, ali to je sve pojedinačni uspjeh. ,,Radnik’’ ima desetak momaka koji su ravnopravni sa svim svjetskim bokserima. Tu su braća Veletići, zatim Dašo Simeunović, Đorđe Tomić, Alen Rahimić, Branislav Malinović i drugi. Na primjer, Simeunović iza sebe ima šest evropskih prvenstava, dva svjetska, Mediteranske igre, kvalifikacije za Olimpijske igre, i sve je to značajno iskustvo koje posjedujemo.
Kakav sistem finansiranja bi zadovoljio potrebe boksera?
-Mi nikada nismo tražili nerealan sistem finansiranja, niti smo željeli novac za neozbiljne stvari. Međutim, smatram da je glavni problem u komisiji koja određuje kome će dodijeliti novac. Logično mi je da FK ,,Radnik’’ dobije najviše novca, jer oni dovode igrače sa strane, ulažu u infrastrukturu i drugo, ali nije mi jasno kako neki klub koji igra petu ligu može da dobije isto novca koliko i sportisti koji učestvuju na evropskim i svjetskim takmičenjima. Mora tačno da se zna šta su zvanična prvenstva, a šta nezvanična u kojima učestvuju pojedinci i klubovi. Nevjerovatno je da komisija dijeli novac, a nema predstavu ko se takmiči u kom rangu. Zbog toga je važno da u komisijama budu stručni ljudi i da klubovi prije dodjele dostavljaju podatke o svom radu i planovima.
Regionalna bokserska liga bila je jedna od najperspektivnijih. Zbog čega je ugašena?
-Regionalna liga je jedan od najvećih projekata u boksu nakon rata na ovim prostorima i od nje se očekivalo mnogo, s obzirom na to da su učestvovali klubovi iz Srbije, Hrvatske, Makedonije, BiH, a trebalo je da se proširi i na Bugarsku, Mađarsku i druge zemlje. Posjećenost je bila velika, mečeve je prenosila TV Arena sport, ali došlo je do stvaranja interesnih sfera unutar država. Srbija i Hrvatska su počele da se bave pitanjima da li će sjedište lige biti u Beogradu ili Zagrebu, iz koje zemlje treba da bude prvak, a mislim da je na raspad lige uticalo i to što se BK ,,Radnik’’, kao klub iz male sredine, pokazao najboljim, a to nekome nije odgovaralo. Imali smo sjajan tim, osim domaćih boksera dovodili smo pojedince iz Slovačke, Mađarske, Austrije, Njemačke, i sa lakoćom pobjeđivali. Uspjeli smo da obezbijedimo sredstva od Ministarstva civilnih poslova BiH, Ministarstva porodice, omladine i sporta Republike Srpske i od sponzora, dominirali smo u svakom pogledu i to neko nije mogao da podnese.
Kakvi su planovi za dalji rad BK ,,Radnik’’?
Najavio bih da će ovog vikenda u Bijeljini biti održan meč Republika Srpska – Crna Gora, dok 28,29, i 30. marta slijede mečevi Evropskog kupa u Brčkom i Bijeljini, a riječ je o kvalifikacionom turniru za Evropsko prvenstvo.
Semberija info (Semberske novine)
