Zašto je porodica Milenka Đurića na putu za odlazak?


Milenko Đurić (33) iz Bijeljine, jedan je od mnogih koji je napustio Republiku Srpsku i zbog boljih uslova za život, a i budućnosti njegove porodice, na prvom mjestu kćerke Une, napustio je posao u jednoj uglednoj bijeljinskoj ustanovi i novi život otpočeo u Sloveniji.

Milenko je diplomirani inženjer Računarstva i informatike. Zaposlen je u Sloveniji, u Ljubljani, u firmi koja ima više od 300 radnika (Ljubljana, Maribor i Beograd).

Radi kao razvojni inženjer i na razvoju veb aplikacije za banku, koja je pisana u programskom jeziku Java.
-Iako posla za programere u Republici Srpskoj i BiH ima dovoljno, mogućnost da dobiješ priliku da radiš na jednom velikom i kompleksnom projektu kao što je aplikacija za banku je veoma mala. Naravno tu je i finansijski momenat. Kod nas još uvijek ti poslovi nisu ni približno plaćeni kao u zemljama Evropske unije. I mislim da neće još za dugo biti, što je bio jedan od razloga da odem u Sloveniju’’, objašnjava za ,,Semberske novine’’ Milenko i naglašava da je za njegovo napuštanje ovih prostora presudilo obezbjeđivanje bolje budućnosti i materijalne sigurnosti za njegovu porodicu. 

Suština odlaska je, svakako, budućnost kćerke Une.



-Obezbjeđivanje bolje budućnost djetetu bio je prioritet, a Slovenija je bila izbor moje partnerke, koja je svojevremeno i jedan period živjela u Ljubljani. I meni se život u Ljubljani činio privlačnim i tako sam se preselio u ovaj grad’’, kaže Milenko i ističe da mu najteže pada razdvajanje od porodice.

Imajući u vidu da i to neće dugo trajati, a i da svakodnevno može da kontaktira putem video poziva sa kćerkom i njenom mamom, kaže ,,preguraće junački’’.

-Moja partnerka i ja na ovaj korak smo se odlučili dogovarajući svaki detalj. Plan nam je da se viđamo što češće, bar jednom mjesečno. Nedavno su moje cure bile sedmicu kod mene, pa ću ja, čim budem mogao, njima u Bijeljinu. Tako ćemo se ,,boriti’’ dok ne sredimo papirologiju da se cijela porodica preseli u Ljubljanu’’, kaže Milenko i priznaje da mu komunikaciju na poslu otežava nedovoljno poznavanje slovenačkog jezika, ali da ima odlično razumijevanje kolega s kojima radi.

- U firmi u kojoj sam zaposlen službeni jezik je slovenački. Iako se čini da je slovenački veoma sličan našem jeziku, to u stvarnosti i nije baš tako. Ono što želim  da naglasim je da sam na poslu super prihvaćen, da mi stalno daju radne zadatke kako bih napredovao. Već planiraju da, ako ne ove godine, onda sljedeće, polažem za Oracle-ov sertifikat za Java programera. Sama činjenica da sam dobio posao u septembru 2018, a u januaru 2019. godine već sam počeo da radim, govori o tome da su oni nešto prepoznali i vidjeli u meni, pa su bili spremni čekati više od četiri mjeseca na moj dolazak’’, govori za Semberske novine’’ Milenko Đurić.
Poredeći život u novoj sredini i Semberiji i Republici Srpskoj Milenko kaže da je u Ljubljani, u par navrata, bio turistički i već tada je vidio da bi to mogao biti grad za život po njegovoj mjeri.



-Ljubljana ima dovoljno sportskih i kulturnih dešavanja. Grad je lijep. Odiše nekom opuštenom atmosferom, ljudi izgledaju smireno i, naizgled neopterećeni tuđim životima. Tek sam kratko dio te sredine i ne mogu reći da sam u potpunosti uključen u sve što grad pruža, ali ono što je bio prvi utisak je da je administracija puno brža i efikasnija, nego u našem gradu (molbu za poreski broj sam predao u petak, da bi mi ga poštar već u utorak donio na kućnu adresu). I Bijeljina je divna, ali uslovi za život i za budućnost u Sloveniji su neuporedivi. Bez obzira što sam ja i u Bijeljini imao stalni posao, stambeno pitanje bilo je već riješeno, nisam u budućnosti vidio svoju porodicu u tom okruženju. Kamo sreće da se nešto i u Republici Srpskoj i BiH promijeni na bolje i ja bih bio srećniji’’, zaključuje Milenko Đurić.

SEMBERSKE NOVINE