Projekat Srbije i BiH za spašavanje Pančićeve omorike
Brojnost Pančićeve omorike, po kojoj je Srbija prepoznatljiva, posljednjih decenija je u opadanju, a stručnjaci procjenjuju da bi ona za 50 godina mogla čak i da nestane.
Kako prenosi protal Glas zapadne Srbije, zbog toga su Srbija i BiH pokrenule zajednički projekat mapiranja prirodnih staništa te endemske vrste, što će pomoći u daljem djelovanju spašavanja omorike.
Predstavnica Nacionalnog parka "Tara" Mirjana Josipović objašnjava da će se analizirati situacija na 20 prirodnih staništa u šest opština.
"Tako ćemo utvrditi koliko je tačno lokaliteta pod omorikom, kakav je njen biodiverzitet, a nakon laboratorijskih analiza genetičkog materijala i dobijenih rezultata znaće se kakva je situacija na svakom od lokaliteta", rekla je Josipović.
Pančićeva omorika 1998. godine upisana je na Crvenu listu ugroženih vrsta, a njen pad ubrzavaju klimatske promjene, suše i visoke temperature, jer toj biljci više odgovara hladnoća.
Pomoćnik direktora NP "Tara" za planiranje, zaštitu i razvoj Milica Tomić dodaje da ono što, takođe, otežava situaciju kad je u pitanju ta vrsta je njena slaba prirodna regeneracija što je čini još ugroženijom.
"Stabla rastu izuzetno gusto, čak i do 1.200 ih ima na jednom hektaru, tako da podmladci nemaju dovoljno svetlosti da izrastu", ukazala je i dodaje da realizacijom projekta "Očuvanje jedinstvenog biodiverziteta Tare" biće mapirana sva prirodna staništa, što će pomoći u daljem djelovanju spašavanja omorike.
Rješenja za slabu prirodnu regeneraciju su - sadnja na prirodnim staništima i asistirana migracija na druge lokalitete koji imaju pogodne uslove za Pančićevu omoriku.
Taj jedinstveni četinar, čije stablo može dostići visinu čak i do 50 metara, uz pomoć asistiranih migracija već je posađen na određenim lokacijama u Evropi, a na sjeveru starog kontinenta je i ukrasno drveće u parkovima.
Ipak, srednji tok rijeke Drine koji obuhvata Srbiju i BiH, a prostire se na oko 200 kvadratnih kilometara, jedini je region u svijetu koji predstavlja prirodno stanište Pančićeve omorike.
Nezavisne novine
Kako prenosi protal Glas zapadne Srbije, zbog toga su Srbija i BiH pokrenule zajednički projekat mapiranja prirodnih staništa te endemske vrste, što će pomoći u daljem djelovanju spašavanja omorike.
Predstavnica Nacionalnog parka "Tara" Mirjana Josipović objašnjava da će se analizirati situacija na 20 prirodnih staništa u šest opština.
"Tako ćemo utvrditi koliko je tačno lokaliteta pod omorikom, kakav je njen biodiverzitet, a nakon laboratorijskih analiza genetičkog materijala i dobijenih rezultata znaće se kakva je situacija na svakom od lokaliteta", rekla je Josipović.
Pančićeva omorika 1998. godine upisana je na Crvenu listu ugroženih vrsta, a njen pad ubrzavaju klimatske promjene, suše i visoke temperature, jer toj biljci više odgovara hladnoća.
Pomoćnik direktora NP "Tara" za planiranje, zaštitu i razvoj Milica Tomić dodaje da ono što, takođe, otežava situaciju kad je u pitanju ta vrsta je njena slaba prirodna regeneracija što je čini još ugroženijom.
"Stabla rastu izuzetno gusto, čak i do 1.200 ih ima na jednom hektaru, tako da podmladci nemaju dovoljno svetlosti da izrastu", ukazala je i dodaje da realizacijom projekta "Očuvanje jedinstvenog biodiverziteta Tare" biće mapirana sva prirodna staništa, što će pomoći u daljem djelovanju spašavanja omorike.
Rješenja za slabu prirodnu regeneraciju su - sadnja na prirodnim staništima i asistirana migracija na druge lokalitete koji imaju pogodne uslove za Pančićevu omoriku.
Taj jedinstveni četinar, čije stablo može dostići visinu čak i do 50 metara, uz pomoć asistiranih migracija već je posađen na određenim lokacijama u Evropi, a na sjeveru starog kontinenta je i ukrasno drveće u parkovima.
Ipak, srednji tok rijeke Drine koji obuhvata Srbiju i BiH, a prostire se na oko 200 kvadratnih kilometara, jedini je region u svijetu koji predstavlja prirodno stanište Pančićeve omorike.
Nezavisne novine
