Natalijina ramonda – cvijet palih srpskih junaka u Velikom ratu
Natalijina ramonda (Ramonda nathaliae) neobičan je cvijet izuzetne ljepote, a njegova simbolika važna je Srbe iz nekoliko razloga. Ovaj cvijet poznat je i kao cvijet feniks jer i kad uvene i potpuno se osuši može da oživi ako se bar malo zalije.
Ramondu je prvi klasifikovao čuveni prirodnjak Josif Pančić 1874. godine. Dao joj je ime srpska ramonda (Ramonda serbica). Biljka je prvo uočio na Rtnju, a potom i u okolini Niša. Naš narod ih zove i kolačići, a neodoljivo podsjećaju na ljubičice. Jake su i izdržljive, preživjele su i ledeno doba i opstale do dan-danas, raste na istoku Srbije i na Kajmakčalanu u Grčkoj, čiji je najviši vrh Sveti Ilija, a na kom je srpska vojska, pod komandom vojvode Živojina Mišića, vodila žestoke borbe uoči proboj Solunskog fronta u Velikom ratu.
Ova biljka, nadaleko poznata po svojoj ljepoti, dobila je ime po srpskoj kraljici Nataliji. Riječ je o supruzi kralja Milana Obrenovića. Pošto je kralj volio da boravi u u Nišu, tadašnjoj drugoj prijestonici Srbije, s kraljem i kraljicom uvijek je putovao i dr Sava Petrović, dvorski ljekar.On je bio obrazovan čovjek, volio je botaniku i duge šetnje. Jednom prilikom, šetajući se okolinom Niša, uočio je još jednu vrstu ove biljke i dao joj ime Ramonda nissana, niška ramonda, ali joj to ime nije bilo suđeno.
Očaran kraljičinom ljepotom, dvorski ljekar promijenio je cvijetu ime u Natalijina ramonda, Ramonda nathalie. Biljku je tako otkrio doktor Sava Petrović 1884, ali ju je u botaniku i literaturu prvi uveo Josif Pančić. Ova retka biljka raste samo u Srbiji, Makedoniji i Grčkoj. Danas je rijetka i ugrožena vrsta, a u Srbiji i strogo zaštićena.
Narod je zove i vaskršnjim cvijetom jer i kad je osušena oživi, a cvjeta baš za Vaskrs. U Evropi, osim ramondi, svega dvije vrste imaju ovu sposobnost anabioze.Srpska Kafe