
BIJELJINAC KOJI JE OSVOJIO PLANINE, ALI I ONE NJEGA: Iz ravnice do planinskih vrhova
Za sebe kaže da je uvijek bio veliki ljubitelj prirode i aktivnog načina života. Kada mora „do grada“ ili prodavnice, rado ide pješke. Vladan Spasojević, član Planinsko-ekološkog društva „Majevica“, rođeni Bijeljinac kome je kretanje u krvi, krajem 2021. godine odlučio je da iz semberske ravnice krene u osvajanje planinskih vrhova širom Evrope i svijeta.
Planinarenju su ga privukli ljepota planinskih krajeva, dobro društvo i boravak u prirodi, koji skupa, kako smatra, u čovjeku bude samo pozitivne emocije i osmjeh. Prve planinarske korake napravio je bez ikakvog prethodnog iskustva i predznanja o planinarenju.
- Bio sam potpuni početnik. Nikoga nisam poznavao, niti sam nekoga imao da pitam da me uvede u svijet planinarenja. Iskreno, to me malo kolebalo. Mislio sam da možda postoje određeni preduslovi kako bih postao planinar. Ubrzo sam shvatio da time mogu da se bave sasvim obični ljudi“, prisjeća se Spasojević.
Prvi planinski vrh osvojio je na Konjuhu (1327 m), bez planinarske opreme. Uslijedila je Romanija i planine u okruženju, nakon čega je počeo da planinari po Srbiji. Od prvih uspona na oko 1000 metara, vremenom je stigao do vrhova viših od 5000 metara.
- Nekoliko puta sam se penjao na Staru Planinu (Midžor 2169 m). Polako sam počeo da prelazim na više vrhove, preko 3000 metara. Zatim je odmah uslijedio skok na preko 5000 metara, kada sam se popeo na planinu Ararat, koja je najviši vrh Turske sa nadmorskom visinom od 5137 metara. Tamo je tlo puno prašine, a pri vrhu je snijeg. Tu je i vazdušni pritisak dosta niži, tako da se borite sa umorom i nedostatkom kiseonika. Takođe, popeo sam se i na Etnu, na Siciliji“, ističe Spasojević.
Vladan izdvaja penjanje na planinske vrhove u Peruu kao jedno od najpozitivnijih iskustava, dok za uspon na Atos (Sveta Gora) kaže, da mu je bio najizazovniji u dosadašnjoj planinarskoj karijeri.
- U najljepšem sjećanju ostao mi je Peru. Tamo sam bio na četiri-pet planina, ali i Ararat gdje smo spavali u šatorima (Anadolija). Najizazovniji mi je bio Atos u Grčkoj. Visina vrha 2033 metara – izađeš iz broda, ranac na leđa i kreće uspon. Tada sam dobio sve moguće upale mišića. To je za mene bila najteža tura do sada“, kaže on i upozorava da je za planinarenje podjednako potrebna i fizička i mentalna snaga.
- Treba početi postepeno. Nije isto hodati po ravnici i po planini. Upale vam se neki mišići za koje niste ni znali. Nije baš ekstremno kao alpinizam, ali i mi ponekad koristimo uže i kanap, mada pretežno idemo sa štapovima“, naglasio je.
Za planinarenje, pored zdravog tijela i duha, bitno je posjedovati i odgovarajuću opremu, gdje Spasojević obuću i jaknu izdvaja kao posebno važne.
- Mislim da je od svega najbitnija obuća. Ona vam pomaže da se krećete sigurno po različitim terenima, da ne skliznete i da vam zaštiti stopala od povreda. Takođe, morate imati dobru jaknu, jer na tim nadmorskim visinama vjetar vas prosto nosi“, ističe Spasojević.
Planinarima prilikom uspona nerijetko pomažu lokalni vodiči, koji su zaduženi za organizaciju i sigurnost.
- Naprimjer, na Araratu su nas vodili lokalni Kurdi. Oni postavljaju šatore, a vode i konje koji nose vašu opremu. Kad idete na zahtjevnije planine nosite i preko 20 kilograma tereta. Od toga 10 kilograma na sebe, a za ostalo se pobrinu vodiči. Mada, ima i situacija kada morate sve sami da nosite, kao što je bilo u Sloveniji na Grintovecu (2558 m)“, kaže Spasojević.
Planinarenje preporučuje svima, bez obzira na godine i poziva sve da se u njemu okušaju. Za kraj kaže da ga je planinarenje naučilo kako da ostane mentalno čvrst i sabran, ali i da ne donosi odluke „grlom u jagode“, već da sasluša savjet i da svakom izazovu pristupi smireno i promišljeno.
Semberija info
Planinarenju su ga privukli ljepota planinskih krajeva, dobro društvo i boravak u prirodi, koji skupa, kako smatra, u čovjeku bude samo pozitivne emocije i osmjeh. Prve planinarske korake napravio je bez ikakvog prethodnog iskustva i predznanja o planinarenju.

- Bio sam potpuni početnik. Nikoga nisam poznavao, niti sam nekoga imao da pitam da me uvede u svijet planinarenja. Iskreno, to me malo kolebalo. Mislio sam da možda postoje određeni preduslovi kako bih postao planinar. Ubrzo sam shvatio da time mogu da se bave sasvim obični ljudi“, prisjeća se Spasojević.
Prvi planinski vrh osvojio je na Konjuhu (1327 m), bez planinarske opreme. Uslijedila je Romanija i planine u okruženju, nakon čega je počeo da planinari po Srbiji. Od prvih uspona na oko 1000 metara, vremenom je stigao do vrhova viših od 5000 metara.
- Nekoliko puta sam se penjao na Staru Planinu (Midžor 2169 m). Polako sam počeo da prelazim na više vrhove, preko 3000 metara. Zatim je odmah uslijedio skok na preko 5000 metara, kada sam se popeo na planinu Ararat, koja je najviši vrh Turske sa nadmorskom visinom od 5137 metara. Tamo je tlo puno prašine, a pri vrhu je snijeg. Tu je i vazdušni pritisak dosta niži, tako da se borite sa umorom i nedostatkom kiseonika. Takođe, popeo sam se i na Etnu, na Siciliji“, ističe Spasojević.

Vladan izdvaja penjanje na planinske vrhove u Peruu kao jedno od najpozitivnijih iskustava, dok za uspon na Atos (Sveta Gora) kaže, da mu je bio najizazovniji u dosadašnjoj planinarskoj karijeri.
- U najljepšem sjećanju ostao mi je Peru. Tamo sam bio na četiri-pet planina, ali i Ararat gdje smo spavali u šatorima (Anadolija). Najizazovniji mi je bio Atos u Grčkoj. Visina vrha 2033 metara – izađeš iz broda, ranac na leđa i kreće uspon. Tada sam dobio sve moguće upale mišića. To je za mene bila najteža tura do sada“, kaže on i upozorava da je za planinarenje podjednako potrebna i fizička i mentalna snaga.
- Treba početi postepeno. Nije isto hodati po ravnici i po planini. Upale vam se neki mišići za koje niste ni znali. Nije baš ekstremno kao alpinizam, ali i mi ponekad koristimo uže i kanap, mada pretežno idemo sa štapovima“, naglasio je.
Za planinarenje, pored zdravog tijela i duha, bitno je posjedovati i odgovarajuću opremu, gdje Spasojević obuću i jaknu izdvaja kao posebno važne.
- Mislim da je od svega najbitnija obuća. Ona vam pomaže da se krećete sigurno po različitim terenima, da ne skliznete i da vam zaštiti stopala od povreda. Takođe, morate imati dobru jaknu, jer na tim nadmorskim visinama vjetar vas prosto nosi“, ističe Spasojević.

Planinarima prilikom uspona nerijetko pomažu lokalni vodiči, koji su zaduženi za organizaciju i sigurnost.
- Naprimjer, na Araratu su nas vodili lokalni Kurdi. Oni postavljaju šatore, a vode i konje koji nose vašu opremu. Kad idete na zahtjevnije planine nosite i preko 20 kilograma tereta. Od toga 10 kilograma na sebe, a za ostalo se pobrinu vodiči. Mada, ima i situacija kada morate sve sami da nosite, kao što je bilo u Sloveniji na Grintovecu (2558 m)“, kaže Spasojević.
Planinarenje preporučuje svima, bez obzira na godine i poziva sve da se u njemu okušaju. Za kraj kaže da ga je planinarenje naučilo kako da ostane mentalno čvrst i sabran, ali i da ne donosi odluke „grlom u jagode“, već da sasluša savjet i da svakom izazovu pristupi smireno i promišljeno.
Semberija info



