KROJAČKI SALON ,,SLAVICA 11’’ SPREMNO ČEKA MUŠTERIJE :: Semberija INFO ::

 

KROJAČKI SALON ,,SLAVICA 11’’ SPREMNO ČEKA MUŠTERIJE


Bračni par Žuža: Mašina nam je odškolovala djecu

Nošeni ratnim vihorom minulog Odbrambeno – otadžbinskog rata, bračni par Slavica i Dragan Žuža sa porodicom iz okoline Gračanice, 2002. godine doselili su se u Bijeljinu, a 2003. godine otvorili su svoj krojački salon „Slavica 11“ u Ulici Dimitrija Tucovića 1.

Slavica Žuža, nasmijana i vedra krojačica, kazala je da je krojački zanat zavoljela još kao djevojčica, gledajući svoju mamu kako šije, a bila je samouka i sve šila ručno, bez mašine.



- Mama je bila samouka, ona je sve ručno šila, prvo je krojila, pa šila i tako sam ja uz nju zavoljela ovaj posao. Kada sam bila djevojčica, tata mi je kupio mašinu, nožnu, pa sam učila na njoj. Mama je krojila, a ja šila na mašini. Još dok sam išla u osnovnu školu, završila sam i kurs, da naučim da radim na mašini. Pošto sam se jako mlada udala, vanredno sam završila smjer za tekstilnog tehničara, jer sam u to vrijeme radila u fabrici „Alhos“ Sarajevo, a oni su svoje radnike slali na doškolovavanje, a nakon toga radila sam u zanatskoj radnji „Olimp“, prisjetila se za portal ,,Semberija info’’ Slavica Žuža i dodala da se sa mašinom za šivenje druži više od 40 godina.

- Prije nego što smo se doselili u Bijeljinu, živjeli smo u Brčkom, gdje sam imala svoju krojačku radnju osam godina. Počela sam sa jednom mašinom, pa sam polako kupovala još i trenutno imam tri mašine na kojima radim.  Od toga smo odškolovali djecu. U Bijeljinu smo se doselili 2002. godine, a već 2003. otvorila sam krojačku radnju u Bijeljini i dan - danas radimo. Na „igli“, odnosno kao krojač niko se nikada nije obogatio. Važno je da imamo dovoljno i može da se živi od ovog posla“, kazala je Slavica Žuža i dodala da joj suprug Dragan, koji je inače obućar po struci, mnogo pomaže u radnji. Obučila ga je, te joj je on velika podrška.



Kazala je da u današnje vrijeme sve manje ljudi posjećuje krojačke salone radi šivenja nekih odjevnih komada, ali da sugrađani donose mnogo toga na prepravku.
- Većinom ljudi kupuju garderobu u sve popoularnijim sekend hend radnjama i nas su potisnuli na neki način. Nekada kada se bližila Nova godina nismo mogli dići glavu od mašine, a sada ništa. Popravke se mnogo rade, rajsfešlusi se često mijenjaju. Kada sam počinjala da radim, šila sam mnogo kostime, kapute, maturske haljine, ali sada svi mnogo manje traže da im se nešto sašije. Ko je uporan i ne odustaje od ovoga posla, on i opstaje. Bez obzira na sve to, ja sam zadovoljna, zaradimo koliko je potrebno za život“, zaključila je ,,Semberija info'' Slavica Žuža.   


Semberske novine - Semberija info