Nastavljamo lijepu praksu predstavljanja pojedinaca i kolektiva koji doprinose ljepoti i sadržajnosti života u našem gradu. Ljudi okupljeni oko Pozorištanca „Maslačak“ spadaju u red takvih. Iako se priča o ,,Maslačku’’ čini kao dobro poznata priča, kao tema o kojoj je sve već kazano, da li je tako?
 
Marko Toljević je dijete ove pozorišne trupe već sedmu godinu. Nije se školovao za glumca, nije se ni zamišljao, ni vidio na daskama koje život znače, ali, evo, one mu, već godinama kroje životne puteve.



Od sedmog razred osnovne škole do kraja srednjoškolskog obrazovanja svirao je u školskom bendu. Gitara je njegova ljubav, zahvaljujući kojoj je stekao iskustvo nastupa pred publikom. Ta činjenica i još nekoliko njegovih talenata došli su do punog izražaja, objedinjeni, kroz glumu u Pozorištancu „Maslačak“.

- Gluma mi je, zaista, pomogla da zaokružim i povežem sve ono što sam do sada radio i sve što želim raditi. S tim, da naglasim, da je gluma za djecu tek priča za sebe. Odrasli, znate, možda će zvučati ružno, znaju biti pomalo i licemjerni. Daće ti aplauz, iako ga nisi zaslužio, jer je takvo pravilo, red je. Kod djece toga nema. Ili si zanimljiv ili nisi zanimljiv. I reaguju na glumce i predstavu onako kako ih osjećaju. Za mene lično je divan osjećaj nastupati pred takvom publikom koja ne toleriše foliranje i tjera glumca da na sceni dà sve od sebe“, kaže za ,,Semberija info’’ Marko Toljević.



Priznaje da mu je prelaz iz Brčkog u Bijeljinu u početku bio težak. Novi ljudi, novi izazovi, „paukova mreža jednodmjernih ulica“, sve je bilo novo i neobično. A danas? Marko je danas bliže da se osjeća Bijeljincem, nego Brčakom. Zavolio je ljude semberske ravnice.

- Bijeljinska publika je prilično lijepo odgojena. Kada sa scene pogledam po njima, vidi se da je neko unazad godinama radio sa tom publikom. Naša se djeca ponašaju kao prava mala gospoda. Nema više neprikladnog ponašanja kakvog je ranije bilo i na kakvo sada nailazimo u nekim drugim gradovima. U Bijeljini danas nema razlike između predstave za djecu i predstave za odraslu publiku kada je u pitanju poštovanje koje oni iskazuju prema predstavi. Jedina razlika je ta interakcija koju mi želimo ostvariti sa djecom, pa to nakratko zna izmaći kontroli“, kroz smijeh objašnjava Marko.
 
On u pozorišnoj trupi nastupa već šest godina. Tokom tog perioda srastao se sa ostalim članovima pozorišta u toj mjeri da ih smatra drugom porodicom. Kao u svakoj porodici, i ovdje su prisutni oni lijepi, ali i manje lijepi momenti. Međutim, ,,Maslačkova’’ djeca nikada sebi nisu dozvolila da njihova lična neslaganja naprave zid ljutnje i razočaranosti između njih.
​
- Velika ljubav i empatija vlada među nama“, poentira na kraju za portal ,,Semberija info'' Marko svoje kazivanje.
                                                         

Semberija info - I. Gutić