Ekološka malina iz Suvog Polja zlata vrijedna: Malina hoće leđa, kao i sve drugo :: Semberija INFO ::

 

Ekološka malina iz Suvog Polja zlata vrijedna: Malina hoće leđa, kao i sve drugo


Porodica Krstić, Ilija i njegova supruga Ljiljana, već pet godina uzgajaju malinu, sorte ,,miker” i ,,vilamet”, na površini od dva dunuma, na porodičnom imanju u Suvom Polju.
 
Ilija Krstić (57) kaže da je izuzetno toplo vrijeme nepovoljno i po malinu.

-Klima je poremećena, plod se brzo suši, neophodno je zalivanje. Moja supruga je iz Bratunca. Imala je ogromno iskustvo oko uzgoja maline, te smo odlučili da se i ovdje, u Suvom Polju, okušamo u toj proizvodnji. Malina hoće leđa, kao i sve drugo. Treba puno raditi da bi se nešto proizvelo. Cijena maline je nestabilna, jer je prije četiri godine imala cijenu od 1,5 KM po kilogramu, a sada se plasira po cijeni od šest do osam KM po kilogramu, što je nerealno visoka cijena. Sve što proizvedemo, prodamo u dvorištu, a određenu količinu isporučujemo u hladnjaču u Donji Dragaljevac. Berba maline traje ukupno oko mjesec dana, od sredine juna do sredine jula. Sve zavisi od vremenskih prilika, odnosno neprilika. Sada malina brzo sazrijeva i suši se. Mnogi odustaju od ove proizvodnje”.

Ilija kaže da oko maline ima puno posla. Svakodnevno se uklanja korov, što iziskuje napor i vrijeme. U njegovom malinjaku nema upotrebe herbicida, koji se koristi protiv buđi i truljenja. U vrijeme velike suše, Krstići noću po dvije hiljade litara vode ispuste iz bunara u malinjak.


 
Ilija  je rođen u Srednjem Dragaljevcu, ali ga je usvojila porodica Vićanović, Savo i Ljiljana,iz Suvog Polja, koji nisu imali svoju djecu.

-Usvojili su mene, moga polubrata Milorada i još jednog dječaka, Gligora, koji nam je bio kao brat. Prihvatili su nas dobri ljudi i izveli na pravi put. Postali smo vrijedni i čestiti ljudi. U životu sam se najviše bavio izradom belegija za kose. Kosu koju držim, dugačku 208 centimetara, reklamnu kosu,  kovao je čuveni kovač Kemal Puljić, iz Šehera kod Maglaja. Izrađujem dvije vrste belegija, ovu od kamena pješčara, ali i belegiju od  okamenjenog korijena kruške. Nekada sam  belegije prodavao po sajmovima u Zagrebu, Benkovcu, Beogradu, Novom Sadu, Celju, Šidu, Rumi, Leskovcu, Pirotu. Do prije deset godina bio je to unosan posao, ali, sada su kosačice i trimeri zamijenili kose i kosce”, priča Ilija Krstić.    

Semberske novine - Semberija info - Lj. Ljubojević