U organizaciji Gradske uprave Bijeljina i Skupštinske komisije za ravoprvanost polova, šesti put za redom, dodijeljena su priznanja ,,Zaslužna žena’’ za ženski doprinos razvoju lokalne zajednice. Među pet ,,zaslužnih’’ pripadnica ljepšeg pola, koliko ih je ove godine u Bijeljini dobilo to priznanje, je i naša koleginica Mirsada Rešidović. Mirsada je ovo priznanje dobila za dugogodičnji uspješan rad u novinarstvu, posvećenost unapređenju kvaliteta javne riječi i doprinos zaštiti žena žrtava nasilja. Za ovo priznanje slobodno se može reći da je kruna njenog odgovornog, a nenametljivog rada i svojevrsna diploma za odlazak u penziju.
 
Iako je Mirsada Rešidović, nakon završene osnovne i srednje škole u Bijeljini, 1980. godine diplomirala politikologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, sticajem okolnosti, zaplivala je u novinarskim vodama, iz kojih će, već u novembru, otplivati u zasluženu penziju.

- Kada sam završila fakultet, iste godine sam počela da radim kao profesorica u Srednjoškolskom centru ,,Alija Alijagić“, danas je to Tehnička škola ,,Mihajlo Pupin“. Rad u školi je posebno lijep period u mom životu. Volim djecu i smatram da rad s djecom nije posao, već poziv, jer su prosvjetari posebna karika u životu učenika. Učenicima sam, pored znanja iz nastavnog predmeta, pružala podršku i imala vremena za njih u svakom trenutku, kako bi imali mogućnost da se dalje razvijaju i ostvaruju. U školi sam vodila i folklornu sekciju i imala sam osjećaj da su me učenici cijenili, jer i sada, nakon mnogo godina, svi moji učenici mi se javljaju i podsjećaju me na te lijepe dane'', govori za ,,Semberske novine'' nekadašnja profesorica Mirsada Rešidović i naglašava da je njen rad u prosvjeti, kao i mnogim drugim, prekinuo rat.

- U maju 1992. godine, s 10-godišnjom kćerkom odlazim u Poreč. Moje nade i želje da će rat kratko trajati i da ću se brzo vratiti, nisu se obistinile. U Poreču sam živjela 14 godina. Radila sam različite poslove u turizmu, a od 1992. godine uključila sam se u nevladin sektor u želji da svojim angažovanjem bar malo doprinesem opštem dobru i jačanju civilnog društva. U Poreču je tada počeo da djeluje Centar za građanske inicijative koji je radio na izgradnji mira i demokratije zasnovanih na poštovanju osnovnih ljudskih prava i sloboda. Kada sam donijela konačnu odluku da se vratim u Bijeljinu, prijatelji iz Centra za građanske inicijative su mi rekli da se, kad odem iz Poreča,  pridružim članicama organizacije ,,Lara“. To sam i uradila i na njihova vrata zakucala ubrzo nakon dolaska u Bijeljinu 2006. godine'', prisjeća se Mirsada i ističe da je, zahvaljujući ,,Lari“ prisustvovala brojnim okruglim stolovima i radionicama vezanim za ravnopravnost polova.

- Imala sam priliku da radim i na SOS telefonu za žene žrtve nasilja u porodici. Učestvovala sam i u implementaciji projekta ,,Mir sa ženskim licem-osnaživanje žena za suočavanje sa prošlošću“ koje su tokom 2013-2014. godine radile Fondacija ,,Lara“ i HO ,,Horizonti“ iz Tuzle. Projekat je 2014. godine predstavljen u publikaciji ,,Mir sa ženskim licem“, a ja sam jedna od tri autorke te publikacije'', kaže Mirsada Rešidović.
 
Kao zanimljivost, ova ,,zaslužna žena'', govoreći o svom profesionalnom putu, podsjeća da je taj put, kada se vratila u Bijeljini vodi u ,,Semberske novine''.

- Počela sam da radim kao novinarka  i na tom mjestu sam već 15-u godinu. Zanimljivo je da sam u jesen 1980. godine, kada sam već bila počela da radim u školi, dobila ponudu za posao u ,,Semberskim novinama“ koje su tada počele da izlaze. Jasno je da sam ponudu prihvatila, ali 26 godina poslije. Čudni su ,,putevi sudnji''... Novinarstvo je plemenita profesija i svaka priča ima ljudsku stranu koja zaslužuje da se ispriča. Kao novinarka mislim, gledam i slikam život, zapažam i prosuđujem i dajem formu u kojoj će se moje pisanje najbolje razumjeti. Posebnu pažnju poklanjam pojedincima i grupama građana koji se bore za svoj i boljitak svih, za jednaka prava i šanse'', objašnjava Mirsada.

Njen rad prepoznali su mnogi, a među njima i Udruženje građana za promociju obrazovanja Roma ,, Otaharin“ i Udruženje gluvih i nagluvih regije Bijeljina koji su joj dodijelili zahvalnice.

Kako bi ostala vjerna opredjeljenju da služi javnosti, a u prvom redu poštujući dostojanstvo i prava čitalaca, kako kaže, Mirsada je u ljeto 2019. godine pohađala radionicu ,,Digitalni alati za kredibilno izvještavanje i provjeru činjenica“.

- Mediji i građani su na zajedničkom poslu ako se želi ostvarivati sloboda misli i izražavanja i odgovornost za iskazanu riječ'', zaključuje naša koleginica, koja odbrojava još koji mjesec do penzije, a na poslu se ponaša kao da joj je prvi radni dan, a mi joj želimo, da uz svoje dvije djevojke - kćerku Azru i unuku Unu, uživa i kada završi svoj radni vijek.                              

Semberske novine - Semberija info - V.Zelenović