TRUDIĆU SE I DALjE DA BUDEM ČOVJEK I DA RADIM U KORIST SVIH GRAĐANA :: Semberija INFO ::

 

TRUDIĆU SE I DALjE DA BUDEM ČOVJEK I DA RADIM U KORIST SVIH GRAĐANA


U Janju smo došli 1992. godine, a ja sam bila prva izbjeglica koja je počela da radi u školi. Stanovali smo u kući jednog finog gospodina, brice Muje Bukvića sa kojim smo napravili ugovor o stanovanju. To su bila teška vremena, ali istovremeno plemenita i humana. Moj muž je bio jedan od osnivača Srpske demokratske stranke u Brezi, ali zbog zdravstvenih problema nije mogao da se bavi politikom. Ljudi su predložili mene i prvi odbornički mandat sam osvojila u Janji. Iza mene su četiri odbornička mandata i ponosna sam što sam svaki put izabrana, jer su glasači prepoznali u meni nastojanje da pomognem ljudima i da se bavim njihovim problemima. Moram istaći da sam se brzo adaptirala na Semberiju i uspostavila kontakt sa narodom’’.
 
Ne dijelim ljude
 
- Trudila sam se da izađem u susret i ljudima iz Balatuna, Kojčinovca, bilo kog dijela Semberije... prepoznavali su moj odbornički rad i obraćali mi se. U svom radu nisam nikog oštetila. Smatrala sam da, ako sam odbornik, ako me je neko odabrao, da treba za njih da radim ono koliko mogu i šta mogu. Bavila sam se najobičnijim stvarima, da li neko ima smještaj, kartu za autobus, autobusku liniju, invalid pristup instituciji, pa do toga da Koviljuše dobiju školu, na šta sam posebno ponosna, jet to naselje sada ima i školu i ambulantu. Tokom četiri odbornička manadata nakupilo se dosta inicijativa koje su realizovane i na koje sam ponosna, a birana sam za odbornicu, bez enormnog ulaganja u kampanju. Nikad u životu nisam platila svoj glas ni svojim, a kamoli parama iz gradskog budžeta. Ima ljudi koji su željeli da mi pogonu, ali nisam htjela da mi se namješta glas. Smatram, da sve dok postoji ta mogućnost, nema nam spasa, jer to je varanje glasača!
 
Obaveza prema stranci
 
-Mnogi su, baveći se politikom, uspjeli da se enormno obogate, da zloupotrijebe povjerenje građana, a ja i danas imam samo onu kuću što sam prenijela iz Breze zajedno sa mužem. Imala sam odbornički dodatak, a u penziju sam otišla sa 450 konvertibilnih maraka kao nastavnica, a ne kao direktorica ili ne daj Bože poslanik, što smatram da sam na neki način zaslužila. Nisam nikada imala tu vrstu podrške, niti sam je tražila. Parafraziraću Duška Radovića:,,Mnogi ljudi žive srećno i spokojno u siromaštvu, jer ih je bilo stid da postanu bogati“. U penziji mi je bilo lijepo, bavila sam se unučićima i to je neopisivo zadovoljstvo. Onda se desilo sve ovo sa Srpskom demokratskom strankom, što je svima poznato. Želim istaći da Tomica Stojanović nije ostao u SDS-u, ova stranka u Semberiji ne bi opstala. Poslije svega, ostala sam u SDS-u, ali sam im rekla da neću aktivno da se bavim politikom, jer sam se umorila. Ipak, oni su bili uporni, nisu me pustili da ostanem pri svom stavu, nagovarali su me, govorili su mi da im je potrebno moje ime i moj način rada. Pristala sam posljednjeg dana kada je trebalo poslati liste, a ono što je prelomilo u meni jeste da, ako sam potrebna stranci u kojoj sam ostvarila četiri odbornička mandata, dužna sam, i bilo bi bezobrazno i nepošteno da ne dam doprinos koliki mogu.
 
Osvojila peti mandat
 
-Krenuli smo bez sredstava za veliku kampanju, ja bih rekla, sa gole ledine. SDS ima tri odbornika, a ta tri mandata su dobijena na čist obraz i poštovanje naših biografija. Nijedan mandat nije kupljen, ni ličnim, ni parama gradskog budžeta ili nekog preduzeća ili ustanove. A da ne govorim o mandatu koji je osvojio Ljubiša Petrović. On je ostvario veliku pobjedu i trudi se da uvede neki novi način rada i razmišljanja. Svi treba da budu pošteni i da kažu da mu za to treba vremena. Politički oponenti mu prigovaraju: „Vi ste tako radili ranije“. Koji vi? Ti koji su radili tako, sada su sa vama. Ja sam možda nekada nešto prećutala, sa nečim se nisam slagala, ali to nisam rekla, jer nisam imala tu moć. Znam da će se gradonačelnik truditi da učini sve što je u njegovoj moći, jer građani očekuju da se nešto promijeni. Ne želim da govorim o aferama, time treba da se bave sud i tužilaštvo. Zar nije zrelo da se promijeni ovo stanje ja tebi - ti meni, tj,  ja tebi milion, ti meni pola vratiš?! Trudiću se i dalje da budem čovjek i da radim kao odbornik u korist građana. Neću dozvoliti da niko blati naša tri mandata i gradonačelnika!
 
Anka Todorović, rođena i odrasla u Crnoj Gori, u Nikšićkoj Župi, gdje je završila osnovnu školu, a Pedagošku akademiju u Nikšiću, smjer srpskohrvatski jezik i jugoslovenska književnost. S obzirom da po završetku Akademije nije bilo posla, odlazi kod strica u Visoko i počinje da radi u Brezi, gdje je upoznala i supruga Nenada Todorovića, nažalost pokojnog, koji je bio jedan od prva četiri akademska slikara u BiH. U Brezi su živjeli do rata, a potom su došli u Janju, gdje su proveli 13 godina, a radili su u školi.

Semberija info