Dejan Bogdanović za ,,Semberija inf” govori o izazovima profesije kojom se bavi, ali i o ljubavi prema ovoj vrlo zahtjevnoj branši.
 
U kom uzrastu se rodila želja za studiranjem prava, odnosno kada ste već znali da će pravo, a kasnije i advokatura, biti Vaše profesionalno i životno opredjeljenje?
-Nekako sam skloniji misliti da je pravo odabralo mene. Tako mi se čini kada pogledam unazad dvadeset godina, koliko sam u advokaturi;prvo kao pripravnik i saradnik u advoaktskoj kancelariji, a posljednjih  šesnaest godina sam advokat. Prava, a pogotovo krivično pravo doći će kao rezultat očigledno nekog interesa za ,,malog čovjeka”, za čovjeka koji stoji naspram sistema ili protiv sistema u želji da ostvari svoj interes. Takav interes provijava mojim životom. Nikad nisam volio  naduvanu silu. Ne bih mogao kazati da sam znao ili osjećao, tokom osnovnog ili srednjoškolskog perioda, da ću se baviti advokaturom i da će to biti oblast krivičnog prava ili bilo koja druga oblast. Prije će biti da se radilo o interesovanju za ljude, za sudbinu čovjeka u filozofskom, sociološkom, psihološkom smislu. Sjećam se da sam matuski rad u gimanziji, upravo, radio iz psihologije, nešto u vezi sa emocijama i emocionalnom zrelošću. Ne znam, možda su to bili znaci u kom pravcu će se odvijati moj život, ali  i profesionalna orjentacija u bavljenju advokaturom.
 
Vaša uspješna advokatska karijera traje već niz godina, a odnedavno ste počeli i sa samostalnom advokatskom praksom?
-Da, u pravu ste. Ima već neko vrijeme kako nisam dio jedne velike advokatske kancelarije, nego sam se opredijelio krenuti drugim putem. O periodu kada sam radio sa nekoliko kolega, mogu govoriti  samo sa dubokom emocijom. To je jedan divan period mog života, privatnog i poslovnog, a koji će obilježiti i moj budući rad. No, rad u velikoj kancelariji ima niz prednosti, ali ne nedostaju i mane. Nekako uz opredjeljenje da se baviš advokaturom, naiđu te godine, kad je prirodno, prosto osjećaš da ti treba da budeš  jedini kreator svakog dana u kapacitetu koji tebe predstavlja. Tada si ti kao čovjek ostvaren.
 
Slovite za stručnjaka i u krivičnoj materiji. Koliko je teško baviti se procesima u ovoj najtežoj grani prava?
-Riječ stručnjak je preteška, s obzirom da pravo nikad ne prati život. Uvijek život ide brže od normi. One kaskaju i pokušavaju da urede nešto što  već u društvu postoji kao fenomen. Baviti se krivicom  jeste veliki izazov i kao i svaki izazov nosi ogromnu odgovornost. Bavite se čovjekom, istim onim za kojeg sistem kaže da je povrijedio neku zaštićenu vrijednost, bilo da je to tjelesni integritet ili život ili javni red i mir. U tom smislu jeste teško i izazovno. No, rad na krivčnim predmetima omogućava veliku kreativnost, domišljatost, davanje alternativnih, ali jednako razumnih stvova o činjnicama. Borba da sud prihvati ,,tvoju verziju činjenica” drži advokata krivičara u punom naboju. Onda dođe period razočarenja, jer sud ne misli kao ti. Takvi periodi se smijene, pa dođe vrjeme uspjeha kad sud prihvati tvoj stav. Prosto, bavljenje krivičnom sferom prava, jeste za mene satisfakcija, jer se tu osjećam ,,na svom terenu”.
 
Koji su to najčešći problemi i izazovi sa kojima se kao advokat susrećete u svom svakodnevnom radu?
-Kako svaki posao ima i svoje negativne strane, tako i krivičari, kako mi sebe nazivamo kolokvijalno, imaju svoje izazove. Najveći izazov jesu očekivanja onih koji su optuženi. Taj prvi kontakt u kojem se zadobija međusobno povjerenja u odnosu klijent-advokat, je najvažniji. Suština prvih razgovara uvijek su očekivanja optuženih. Njihovo suočavanje sa sudskom praksom koja može biti od uticaja na tok, dinamiku, a na kraju i konačnu odluku suda. Nakon uspostavljanja odnosa povjerenja, stvari su drugačije, ali ne manje teške.
 
U posljednjih pet godina, u BiH je osuđeno najmanje devet advokata zbog zloupotrebe položaja, povjerenja klijenata i falsifikvanja dokumenata. U kojoj mjeri ovakvi slučajevi, kao i sve češća pojava korupcije u pravosudnom sistemu, ruše dignitet advokatske profesije?
-Kao i u svakom segmentu društva, shodno vremenu u kojem živomo, brzini života, potrebi da imamo sve i odmah, očigledno je da je recept za to korupcija. Nažalost, ni advokatura nije pošteđena, jer težinu vremena čine ljudi. Vremena sama po sebi, nisu ni teška, ni lagana.
 
Koje su to osobine, osim znanja, naravno, koje bi trebalo da odlikuju jednog dobrog advokata?
-Advokat mora biti načitan, rječit i konstantno sticati obrazovanje iz najrazličitijih oblasti ljudskog djelovanja. Na nivou emocija, ne smije mu nedostajati staloženosti, hrabrosti, lične i profesionalne. Mora biti trpeljiv i suzdržan, jer se zna desiti da sud ne misli ono što misli advokat.
 
Koji bi ste savjet, u tom smislu, dali Vašim mladim kolegama i šta bi, po Vama, bio recept za uspjeh u ovoj izazovnoj i dinamičnoj branši?
-Nema posebnog savjeta, niti recepta. Ali, ako nema upornosti i strpljivosti nema ni advokata, kao što nema ni jednog stručnjaka u nekoj oblasti.

Semberija info