Život u dvorovljanskoj porodici Savinović uvijek je interesantan, bučan i bez dosade
Neda Savinović: Dan nam je pravo ,,ludilo’’, al’ nek je kuća vesela
Neda i Zoran Savinović iz Dvorova, tokom zajedničkog desetogodišnjeg bračnog života, ostvarili su se kao roditelji troje mališana - Lene, Lane i Vukašina.
Najstarija Lena stara je deset godina, učenica je četvrtog razreda Osnovne škole „Dvorovi“ i prvog razred Osnovne muzičke škole „Stevan Stojanović Mokranjac“ Bijeljina, odsjek klavir. Druga po starini Lana stara je osam godina i treći je razred Osnovne škole „Dvorovi“ i član je rukometne, horske i recitatorske sekcije u školi. Najmlađi član porodice Savinović je Vukašin koji ima tri i po godine i ide u vrtić „Čika Jova Zmaj“ u Dvorovima.
Neda je po zanimanju tehničar PTT saobraćaja i trenutno radi kao trgovac, dok je Zoran po struci fizioterapeutski tehničar, radi kao samostalni preduzetnik u privatnoj praksi.
Na početku razgovora za „Semberija info“, bračni par Savinović istakao je da su se oboje snašli u ulozi roditelja, iako su, kako oni kažu, mislili da neće znati ništa, ali prema njihovim riječima sve samo po sebi dolazi.
- Bitna je sloga, iskrenost, dogovor, ali i pokazati autoritet. Djeci smo posvećeni maksimalno, iako radimo oboje. Trudimo se održati komunikaciju i biti pozitivni, ali i posao ostaviti na pragu po povratku kući“, istakli su Neda i Zoran Savinović.
Mama Neda je kazala da su u periodu kada su dobili prvu kćerkicu bili u maloj težoj situaciji, ali da je sve to prošlo.
- U periodu kada nam se rodila prva kćerkica Lena, Zoran je radio u Banji Dvorovi, pa poslije je posla odlazio privatno po kućama masirati, a ja sam u tom periodu bila nezaposlena. Ipak, u suštini nikada ne treba previše očekivati, jer nikada niko neće biti gladan, ni žedan. Kasnije je posla bilo sve više i više, a najbitnije je da Zoka voli svoj posao. Samim tim kako ljudima pomaže i svi će ga podržati. Ni u kom slučaju nismo željeli da se zadržimo na jednom djetetu. Nas dvoje smo čak imali želju da imamo blizance, ali pošto nismo, napravili smo malu razliku između Lene i Lane (1,5 godina). Sebe sam uvijek zamišljala kao mamu troje ili četvoro djece. Ne vidim smisao života ako neko ne želi djecu, jer za njih se živi. Lako bi se odlučili i za četvrto, ko zna možda i bude“, priznaje Neda i kroz osmijeh je izrecitovala dio stare narodne pjesme:„Neka pjeva ova kuća, nek je kuća vesela“.
- Naš dan je „ludilo“ i, uglavnom, maksimalno ispunjen. Ja sam na poslu do 16 časova. Lena prva, a Lana druga smjena u školi, pa se mimoilaze u putu. Dok su one u školi, Vuki je u vrtiću, a Zoka radi međusmjenu od 12 do 20 časova. Lena stiže prva kući, završava sve školske obaveze, a dva puta nedjeljno ide na časove u muzičku školu. Ja se trudim da kada stignem kući odmah pripremim ručak/večeru, završim sve kućne obaveze koje imam, da bi se družila sa njom dok ne stignu ostali. Lana i Vuki nam stižu zajedno kući, a Lana, kao i seka Lena, odmah završava školske obaveze i nakon toga prepričavamo doživljaje koji su se dogodili toga dana. Ako postoji kakav problem nastojimo da ga odmah riješiti. Kada se mi iskupimo, stiže nam i tata sa posla i obavezno svi zajedno večeramo“, objašnjava mama Neda i naglašava da su veoma zahvalni roditeljima koji im izlaze u susret, te da su u svakom trenutku spremni da čuvaju djecu.
Mama Neda i tata Zoran kazuju da je život u višečlanoj porodici uvijek interesantan, bučan i nikada dosadan, te da u toku dana uvijek imaju neke aktivnosti i oko svega se dogovaraju.
- Nedjeljom se trudimo obavezno da odemo na neki izlet ili šetnju parkom, na kolače... Važno je da vrijeme provedemo zajedno. Seke se međusobno pomažu u rješavanju zadaća, učenju, sređivanju, čak same sebi znaju spremiti doručak kada nismo kod kuće“, kazali su Savinovići i dodali da svoje mališane uče svemu onome što su i njih njihovi roditelji učili, te da se vode njihovim primjerima.
- Na prvom mjestu učimo ih kulturi ponašanja, poštovanju roditelja, baka i deka, kao i kulturi izražavanja, da ne koriste psovke, te da su riječi „hvala“, „izvini“, „molim“ obavezne u svakom razgovoru. Takođe, učimo ih samostalnosti, da ne zavise od tuđeg mišljenja, recimo da se ne stide nositi stvari koje se njima sviđaju, a možda su nekome smiješne. Učimo ih da poštuju tradiciju i praznike, da vjeruju u Svetog Nikolu, Deda Mraza, Zubić Vilu, jednostavno da uživaju u djetinjstvu. Volim što uvijek gledaju da pomognu svakome, da li bio to drugar u nevolji ili životinja, ne prave razliku. Djevojčice su mnogo osjećajne i dobrim djelima uče svoga batu - da dijeli, da pomogne, poštuje i voli“, istakli su ponosni roditelji.
- Svima želimo kuću punu djece. Djeca su smisao života, radost, sreća, blagostanje. Gdje ima za jedno, vjerujete biće i za troje, četvoro“, poručili su na kraju razgovora za „Semberija info“ Neda i Zoran Savinović.
Semberske novine - Semberija info
Neda i Zoran Savinović iz Dvorova, tokom zajedničkog desetogodišnjeg bračnog života, ostvarili su se kao roditelji troje mališana - Lene, Lane i Vukašina.
Najstarija Lena stara je deset godina, učenica je četvrtog razreda Osnovne škole „Dvorovi“ i prvog razred Osnovne muzičke škole „Stevan Stojanović Mokranjac“ Bijeljina, odsjek klavir. Druga po starini Lana stara je osam godina i treći je razred Osnovne škole „Dvorovi“ i član je rukometne, horske i recitatorske sekcije u školi. Najmlađi član porodice Savinović je Vukašin koji ima tri i po godine i ide u vrtić „Čika Jova Zmaj“ u Dvorovima.
Neda je po zanimanju tehničar PTT saobraćaja i trenutno radi kao trgovac, dok je Zoran po struci fizioterapeutski tehničar, radi kao samostalni preduzetnik u privatnoj praksi.
Na početku razgovora za „Semberija info“, bračni par Savinović istakao je da su se oboje snašli u ulozi roditelja, iako su, kako oni kažu, mislili da neće znati ništa, ali prema njihovim riječima sve samo po sebi dolazi.
- Bitna je sloga, iskrenost, dogovor, ali i pokazati autoritet. Djeci smo posvećeni maksimalno, iako radimo oboje. Trudimo se održati komunikaciju i biti pozitivni, ali i posao ostaviti na pragu po povratku kući“, istakli su Neda i Zoran Savinović.
Mama Neda je kazala da su u periodu kada su dobili prvu kćerkicu bili u maloj težoj situaciji, ali da je sve to prošlo.
- U periodu kada nam se rodila prva kćerkica Lena, Zoran je radio u Banji Dvorovi, pa poslije je posla odlazio privatno po kućama masirati, a ja sam u tom periodu bila nezaposlena. Ipak, u suštini nikada ne treba previše očekivati, jer nikada niko neće biti gladan, ni žedan. Kasnije je posla bilo sve više i više, a najbitnije je da Zoka voli svoj posao. Samim tim kako ljudima pomaže i svi će ga podržati. Ni u kom slučaju nismo željeli da se zadržimo na jednom djetetu. Nas dvoje smo čak imali želju da imamo blizance, ali pošto nismo, napravili smo malu razliku između Lene i Lane (1,5 godina). Sebe sam uvijek zamišljala kao mamu troje ili četvoro djece. Ne vidim smisao života ako neko ne želi djecu, jer za njih se živi. Lako bi se odlučili i za četvrto, ko zna možda i bude“, priznaje Neda i kroz osmijeh je izrecitovala dio stare narodne pjesme:„Neka pjeva ova kuća, nek je kuća vesela“.
- Naš dan je „ludilo“ i, uglavnom, maksimalno ispunjen. Ja sam na poslu do 16 časova. Lena prva, a Lana druga smjena u školi, pa se mimoilaze u putu. Dok su one u školi, Vuki je u vrtiću, a Zoka radi međusmjenu od 12 do 20 časova. Lena stiže prva kući, završava sve školske obaveze, a dva puta nedjeljno ide na časove u muzičku školu. Ja se trudim da kada stignem kući odmah pripremim ručak/večeru, završim sve kućne obaveze koje imam, da bi se družila sa njom dok ne stignu ostali. Lana i Vuki nam stižu zajedno kući, a Lana, kao i seka Lena, odmah završava školske obaveze i nakon toga prepričavamo doživljaje koji su se dogodili toga dana. Ako postoji kakav problem nastojimo da ga odmah riješiti. Kada se mi iskupimo, stiže nam i tata sa posla i obavezno svi zajedno večeramo“, objašnjava mama Neda i naglašava da su veoma zahvalni roditeljima koji im izlaze u susret, te da su u svakom trenutku spremni da čuvaju djecu.
Mama Neda i tata Zoran kazuju da je život u višečlanoj porodici uvijek interesantan, bučan i nikada dosadan, te da u toku dana uvijek imaju neke aktivnosti i oko svega se dogovaraju.
- Nedjeljom se trudimo obavezno da odemo na neki izlet ili šetnju parkom, na kolače... Važno je da vrijeme provedemo zajedno. Seke se međusobno pomažu u rješavanju zadaća, učenju, sređivanju, čak same sebi znaju spremiti doručak kada nismo kod kuće“, kazali su Savinovići i dodali da svoje mališane uče svemu onome što su i njih njihovi roditelji učili, te da se vode njihovim primjerima.
- Na prvom mjestu učimo ih kulturi ponašanja, poštovanju roditelja, baka i deka, kao i kulturi izražavanja, da ne koriste psovke, te da su riječi „hvala“, „izvini“, „molim“ obavezne u svakom razgovoru. Takođe, učimo ih samostalnosti, da ne zavise od tuđeg mišljenja, recimo da se ne stide nositi stvari koje se njima sviđaju, a možda su nekome smiješne. Učimo ih da poštuju tradiciju i praznike, da vjeruju u Svetog Nikolu, Deda Mraza, Zubić Vilu, jednostavno da uživaju u djetinjstvu. Volim što uvijek gledaju da pomognu svakome, da li bio to drugar u nevolji ili životinja, ne prave razliku. Djevojčice su mnogo osjećajne i dobrim djelima uče svoga batu - da dijeli, da pomogne, poštuje i voli“, istakli su ponosni roditelji.
- Svima želimo kuću punu djece. Djeca su smisao života, radost, sreća, blagostanje. Gdje ima za jedno, vjerujete biće i za troje, četvoro“, poručili su na kraju razgovora za „Semberija info“ Neda i Zoran Savinović.
Semberske novine - Semberija info
