BUDIMIR STAKIĆ, PROFESOR EMERITUS, O GLOBALNIM DEŠAVANjIMA GOVORI ZA PORTAL ,,SEMBERIJA INFO’’ :: Semberija INFO ::

 

BUDIMIR STAKIĆ, PROFESOR EMERITUS, O GLOBALNIM DEŠAVANjIMA GOVORI ZA PORTAL ,,SEMBERIJA INFO’’


Evroazija – centar svjetske moći
 
Bivši britanski  političar i premijer (u dva mandata), Vinston Čerčil, izrekao je čuvenu misao: „Što dalje gledate unazad, više vidite unaprijed“, a prema pisanju Zbignjeva Bžežinskog, u knjizi „Velika šahovska tabla“, Evroazija je već 500 godina centar svjetske moći, od kada su pojedine zemlje, prvenstveno iz zapadnog dijela Evrope, sticale status svjetskih sila, kolonizirajući  druge dijelove svijeta, u cilju korišćenja njihovih sirovina i jeftine radne snage.
 
-Međutim, ta praksa je prekinuta u posljednjim dekadama 20-og vijeka, kada je došlo do „tektonskog poremećaja“ u svjetskoj politici, kako navodi Bžežinski, jer je, po prvi put u istoriji, jedna „ne-evropska sila postala ključni arbitar, ne samo u odnosima među evroazijskim silama, već i najveća svjetska sila.“ U toj knjizi on navodi da je „Evroazija velika šahovska tabla na kojoj se nastavlja bitka za svjetski primat, a ta bitka predstavlja geostrategiju-menadžment geopolitičkih interesa.“ On, dalje, navodi da je ovo stanje privremeno, a pojava nekog uspješnog rivala, stvorila bi opštu međunarodnu nestabilnost, što se i obistinilo.
 
Nije slučajno, navodi Bžežinski, da su se davne 1940. godine, dva glavna aspiranta, Josif Staljin i Adolf Hitler, na tajnim pregovorima, složili da istisnu Ameriku iz Evroazije, jer su bili uvjereni da je taj ogroman ekonomski i geografski prostor centar svijeta, pod parolom-ko kontroliše Evroaziju kontroliše svijet’’, podsjeća ZA ,,Semberija info'' profesor emeritus Budimir Stakić.
 
Pola vijeka kasnije, pitanje se mora redefinisati:da li će američki primat u Evroaziji i dalje trajati i u koje svrhe će biti upotrijebljen? Amerika je, navodi Bžežinski, superiorna u četiri odlučujuća domena globalne moći: vojnom, ekonomskom, tehnološkom i kulturnom-što sve zajedno daje SAD političku snagu kakvu ni blizu nema nijedna druga država. Ali, imperativ je da se ne pojavi nijedan evroazijski rival koji bi bio u stanju da dominira Evroazijom i da tako konkuriše Americi.
 
-Amerika je, još za vrijeme postojanja Sovjetskog Saveza, računala na postepeno buđenje ne-ruskog stanovništva, koje je odbacivalo dominaciju Moskve, prije svih na Ukrajince, Gruzijce i Jermene, kako bi lakše srušili „rusku imperiju“, navodi Bžežinski. On ističe da sadašnja jedina globalna sila (Amerika) ima analogiju u nekadašnjem Mongolskom carstvu (koje je trajalo od 1206-1405. godine), čiji je osnivač bio veliki ratnik Džingis Kan, tako što je ujedinio osvojena plemena sa velikog dijela Evroazije. To carstvo je propalo, jer je bilo isuviše veliko, da bi se upravljalo iz jednog centra, pa je bio prinuđen da ga podijeli na nekoliko samodovoljnih cjelina,  što je dovelo do ubrzane asimilacije stanovništva i do propasti carstva.
 
Nakon pada Berlinskog zida i raspada Sovjetskog Saveza, američki politikolog Frensis Fukujama, poznat  po svojoj knjizi „Kraj svijeta i posljednji čovjek“, u kojoj je zastupao stav da je došao kraj „Hladnog rata i višedecenijskog bipolarnog svijeta, i da je došlo do potpune globalne prevlasti SAD, kao vodeće  hegemonske sile.“ U osnovi te svoje teze smatrao je  da je „kraj istorije“ nastupio nakon završetka ideološkog sukoba između liberalno-demokratske ideje, koja je dominirala na zapadu, i kolektivističko-socijalističke ideje prisutne u autoritarnim političkim sistemima, i nakon tranzicije u korist zapadne liberalne demokratije i tržišne privrede. Tu Fukujaminu ideju je, nakon par godina, osporio američki politikolog Semjuel Hantington, u knjizi „Sukob civilizacija“, iako je u osnovi podržavao stavove Bžežinskog o ulozi SAD, navodi da svijetu neprekidno prijeti sukob između tri glavne civilizacije: pravoslavlja, katolicizma i islama (navodeći kao primjer BiH), zbog neriješenih pitanja granica. Bžežinski podsjeća da je hegemonija stara koliko i čovječanstvo. Ali, takođe, navodi, da su uzroci propasti svih carstava vrlo slični. Tri osnovna  uzroka izazvala su propast Rimskog carstva. Prvi, carstvo je postalo preveliko da bi se njime moglo upravljati iz jednog centra, i podjela na zapadni i istočni dio automatski je uništila monopolistički karakter njegove vlasti. Drugi, u isto vrijeme, predugačak period carske vlasti dovodio je do brojnih političkih nesuglasica. Treći, neprekidna inflacija, potkopavala je sposobnost sistema da se održi bez velikih socijalnih žrtava koje građani više nisu  bili spremni da podnose. Kulturno opadanje, politička podjela i inflacija izazvali su pad Rima.
 
Kroz istoriju, pored rimske, mongolske, otomanske, austro-ugarske, bile su i druge imperije: španska, francuska, britanska, ali nijedna nije bila vječna.
 
Takođe, podsjeća profesor Stakić, ni uvođenje sankcija, koje su SAD, EU i neke druge zemlje, uvele Ruskoj Federaciji, nakon početka specijalne vojne operacije u Ukrajini, (od kojih EU trpi veće štete od Rusije), nije ništa novo. Sjetimo se čuvenog „carinskog rata“, koji je 12. januara 1906. godine, Austro-ugarska objavila Srbiji, kojim je zabranila uvoz svinja i volova u tu imperiju. Srbija je vješto zaobišla taj embargo pronalazeći druga tržišta (Njemačka,  Italija, Belgija, Francuska, Rusija, Egipat i druge zemlje), čak povećala izvoz stoke i proširila asortiman izvoznih proizvoda, pa su te sankcije „blagotvorno“ djelovale na izvoz srpskih proizvoda. Bivšoj SRJ Zapad je uveo sankcije 31. maja 1992.godine, uslovljavajući je određenim političkim ustupcima. Rusija je već dugi niz godina bila pod sankcijama Zapada i prije 2022.godine. Pomenimo i to da velikom dijelu svijeta (preko 80% zemalja), koje nisu uvele sankcije Rusiji (među koje spadaju BiH i Srbija), novu nadu u bolju i pravdeniju budućnost, bez histeričnih sankcija i vojnih prijetnji, nude novoosnovane ekonomske, finansijske i druge međunarodne institucije i organizacije. U prvom planu se nalazi BRIKS, koji je osnivan 16. juna 2009. godine (čiji su osnivači Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republike), čiji će se broj članova ove godine vjerovatno utrostučiti. Slijedi, Šangajska organizcaija za saradnju - ŠOS,  osnovana septembra 2001. godine, čije su članice Kina, Rusija, Uzbekistan, Kazahstan, Kirgizija i Tadžikistatan, sa tendencijom proširenja. Osnovni ciljevi osnivanja su kolektivna bezbjednost članica, borba protiv terorizma, separataizma i ekstremizma.

Kao pandan MMF-u i Svjetskoj banci, osnovane su:Nova razvojna banka BRIKS-a, Azijska banka za infrastrukturne investicije, čiji kapital je vrijedan preko sto milijardi američkih dolara i koje odobravaju kredite bez političkih ucjena, a kojima je pristupio veliki broj zemalja iz cijelog svijeta, osim SAD i Japana. Pored osnivanja navedenih institucija, kao poseban cilj, zemlje okupljene oko Kine i Rusije, imaju u planu–dedolarizaciju. Time će se bitno smanjiti korišćenje američkog dolara u međusobnim transakcijama, koristeći svoje nacionalne valute, uključujući i uvođenje jedne obračunske valute, poput bankora, za koji se Kejns zalagao prilikom osnivanja Bretonvudskih institucija - MMF-a i Svjetske banke. Pomenimo da je učešće dolara u svjetskim deviznim rezervama i dalje oko 60% a evra oko 20%.
 
Dakle, nesporno je da je Evroazija i dalje centar svjetske moći, što potvrđuju i sukobi u Ukrajini. U tom centru  svjetske moći nalazi se i naš region’’, zaključuje za ,,Semberija info’’ profesor Budimir Stakić.
 
(Semberija info)