O PITANjIMA BORAČKIH KATEGORIJA I AKTUELNOM STANjU U BORAČKOJ ORGANIZACIJI SRPSKE ZA ,,SEMBERIJA INFO’’ GOVORI NjEN PREDSJEDNIK :: Semberija INFO ::

 

O PITANjIMA BORAČKIH KATEGORIJA I AKTUELNOM STANjU U BORAČKOJ ORGANIZACIJI SRPSKE ZA ,,SEMBERIJA INFO’’ GOVORI NjEN PREDSJEDNIK


Radan Ostojić: Jedinstvo i sloga preduslov su za opstanak Boračke organizacije RS

Kako ocjenjujete trenutni položaj boračkih kategorija u Republici Srpskoj?
-Položaj boračkih kategorija, posmatran kroz kontekst novčanih primanja proisteklih iz prava koja predstavljaju satisfakciju za zasluge i žrtvu u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, ni u kom slučaju se ne može definisati kao privilegovan u odnosu na ostale kategorije stanovništva. Boračke kategorije u tom pogledu dijele sudbinu ostalih kategorija stanovništva RS. Ovo se posebno odnosi na demobilisane borce, čija su novčana primanja simboličnog karaktera. Da je materijalni položaj boračkih kategorija težak govore i podaci dobijeni kroz socijalnu kartu koju je sačinilo resorno ministarstvo. Prema tim podacima oko 14.000 demobilisanih boraca, mlađih od 60 godina i skoro 4.000 demobilisanih boraca, starijih od 60 godina, nalazi se u sferi socijalnih potreba, uz napomenu da je socijalna karta još u fazi izrade. Ako ovome dodamo i veliki broj nezaposlene djece poginulih boraca, te veliki broj demobilisanih boraca, starijih od 65 godina, koji nisu ostvarili pravo na penzionisanje, odnosno onih koji će u narednom periodu napuniti 65 godina života, a pravo na penziju neće ostvariti zbog nedostatka godina staža osiguranja, stiče se još realnija slika o težini situacije i potrebi za što hitnije djelovanje. Nažalost, iza nas je ostalo deset godina u kojima se na planu poboljšanja statusnog i materijalnog položaja boračkih kategorija veoma malo uradilo. Ulazimo u period kada će se problemi usložnjavati i gomilati i za njihovo rješavanje trebaće mnogo više truda, stručnog rada i ozbiljnosti. Ništa ne može doći samo od sebe, ali odgovorni moraju, napokon, pokazati više ozbiljnosti i zainteresovanosti za položaj onih kategorija koje su najzaslužnije za postojanje RS. Mi smo u Boračkoj organizaciji spremni da pomognemo i sarađujemo sa nadležnim, kako na republičkom, tako i na lokalnom nivou, ali smo spremni iskoristiti sve oblike pritisaka na nadležne institucije u slučaju nastavka sa dosadašnjom praksom prema kojoj je sve drugo bilo veći prioritet od položaja onih koji su svojim životima, dijelovima tijela i krvlju stvarali RS. Oni koji su je stvarali moraju biti opšti interes za drušvo u cjelini.  
 
Nadležnim institucijama RS upućen je zahtjev za rješavanje problema mjesečnog boračkog dodatka, zapošljavanja djece poginulih boraca, kao i zahtjev za povećanje ličnih i porodičnih invalidnina. Očekujete li pozitivne pomake?
-Pomenuti zahtjevi su usvojeni na zadnjoj sjednici Skupštine Boračke organizacije RS, te upućeni nadležnim na rješavanje. O tim zahtjevima Boračka je započela razgovore sa Vladom RS krajem avgusta prošle godine. Tehnički dio traženja rješenja trebalo je da se odvija na nivou resornog ministarstva. Međutim, od početka septembra do današnjeg dana mi se nalazimo u periodu vakuma prouzrokovanog političkim dešavanjima, što nas sprečava da vodimo razgovore i tražimo rješenja za definisane zahtjeve. Apsolutno je nedopustivo da jedan od najvažnijih resora u Vladi RS, odnosno Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite, ne funkcioniše skoro šest mjeseci. Mi trenutno nemamo s kim da razgovaramo. U ovakvoj situaciji Vlada RS je u zadnja četiri mjeseca protekle godine često posezala za ad-hok rješenjima, tj. davanjima u vidu jednokratnih pomoći. Na ovakav način podijenjeno je oko 50.000,000 KM, što predstavlja 1/5 ukupnog budžeta za boračka davanja. Apsurd predstavlja činjenica da nema očekivanog rezultata, odnosno da je nezadovoljstvo još više produbljeno. Evidentno je, bez sistemskih rješenja nema ni očekivanog rezultata. Pitanje zapošljavanja djece poginulih boraca, kao jedno od prioritetnih, mora se rješavati na način da se definiše njihov tačan broj, da se utvrde njihove stečene kvalifikacije, da se sa svakim od njih obavi službeni razgovor u cilju utvrđivanja želje za radnim angažmanom, a da se nakon toga ponudi im posao u skladu sa kvalifikacijom. U rješavanje ovog problema moraju se uključiti nosioci najviših funkcija od predsjednika Republike, premijera, resornog ministra, preko načelnika i gradonačelnika, do direktora javnih ustanova, zatim Privredna komora RS i nevladin sektor. Ovo pitanje predstavlja ispit za društvo u cjelini. Ovoj djeci moramo obezbijediti egzistenciju, a na taj način spriječićemo da mladi, školovani i patriotski orjentisani napuste ove prostore. Što se tiče ličnih i porodičnih invalidnina negdje polovinom 2022. godine imali smo njihovo povećanje u iznosu od 10%, a od januara tekuće godine uslijediće novo povećanje od 13,5%, znači da će povećanje ovih prava u zadnjih sedam mjeseci biti 23,5%. Očigledno je da kada se pokaže određeni stepen jedinstva, sloge i ozbiljnosti dođe do nekih pomaka u pozitivnom pravcu. Analizirajući proteklih 10 godina iza nas su povećanja bila 23,5%, znači da smo za zadnjih sedam mjeseci napravili iskorak, kao za proteklih 10 godina. Mislim da će se u toku tekuće godine stvoriti uslovi da se kroz rebalans budžeta napravi iskorak za još jedno povećanje. Insistirali smo i na pomoći licima optuženim za navodno počinjene ratne zločine i u toku druge polovine prošle godine im je podijeljeno po 1.200 KM. Smatram da će u narednom periodu ovaj problem biti još više aktuelizovan, s obzirom na sve masovniju praksu podizanja optužnica protiv pripadnika VRS i MUP RS koji se terete za navodno počinjene ratne zločine. Ovim licima se, pored novčane pomoći, mora obezbijediti i tehnička i pravna pomoć. Pitanje koje je sigurno najsloženije, a i najprioritetnije je pitanje pomoći demobilisanim borcima. Od završetka minulog rata nije se došlo do sistemskog rješenja iz koga bi proistekla adekvatna novčana satisfakcija. Prvi put se još 2000. godine uvodi kao pravo za demobilisanog borca borački dodatak. Ovo pravo tada je trebalo da podrazumijeva dodatak uz nešto, odnosno uz npr. platu zaposlenog ili penziju penzionera. U tom periodu ovo pravo nikada nije zaživjelo. Zatim se negdje 2007. godine, kao pravo za demobilisanog borca, u Zakon uvodi godišnji borački dodatak i to samo za 1. kategoriju. Narednih godina ovo pravo se proširuje i na 2. kategoriju. Početkom 2012. godine uvodi se mjesečni borački dodatak i za borce 1, 2, 3, 4. i 5. kategorije, starosti 60 godina i više. Prošle godine za demobilisane nezaposlene borce od 1. do 5. kategorije u stanju socijalne potrebe, mlađe od 60 godina, uvodi se mjesečno materijalno davanje u visini mjesečnog boračkog dodatka, što u formalno-pravnom smislu predstavlja njegov surogat. Prije tri godine za demobilisane borce, starije od 65 godina, koji nisu ostvarili pravo na penziju, a sa posebnim stažom imaju 15 godina penzijskog staža, uvedeno je mjesečno davanje u visini najniže penzije. Ako se ovom doda da je konglomerat ovih prava uređen sa više pravnih akata dolazimo do zaključka da se resorno ministarstvo ,,zapetljalo kao pile u kučine'', a da postoji diskriminacija demobilisanih boraca jednih u odnosu na druge i da niko nije zadovoljan, zato je neophodno sistemski urediti pitanje prava demobilisanom borcu.
 
BORS i dalje traži jedinstven borački dodatak u iznosu od pet KM za sve borce koji su bili u zoni borbenih dejstava?
-Radi se o konceptu prema kome bi svaki demobilisani borac, bez obzira na kategoriju i godine starosti, za svaki mjesec proveden u zoni borbenih dejstava imao nadoknadu od pet KM, što je zasnovano isključivo na uslovima koje definiše Zakon. Premijer ne prihvata ovakav koncept i smatra da u ovom trenutku nije realno da svi isto primaju. Insistira na konceptu prema kom bi oni koji imaju zadovoljavajući socijalno-materijalni položaj trebalo da se solidarišu sa onima koji su nezaposleni i u stanju socijalne potrebe. Pravnički rečeno, premijer insistira na uvođenju jednog vida ograničenja, odnosno cenzusa u definisanju ovog pitanja. Ovo je pitanje koje se u svakom slučaju ne može riješiti bez sveobuhvatne analize, stručnog rada, čitave lepeze korigovanja postojećih normativnih rješenja, definisanja drugih i njihovog usvajanja od strane nadležnih izvršnih i zakonodavnih organa, kao ni bez značajnijih dodatnih finansijskih sredstava kroz rebalansa budžeta.
 
U BORS-u je planirano raspisivanje redovnih izbora na svim nivoima. Hoće li predstojeći izbori vratiti poljuljano jedinstvo u Boračkoj organizaciji i da li je to osnovni preduslov kako bi se obezbijedila  što veća prava za boračke kategorije?
-Planirali smo sjednicu Skupštine za februar na kojoj će biti donijeta Odluka o raspisivanju i provođenju izbora na svim nivoima organizovanja Boračke organizacije RS. Izborni ciklus u svakom slučaju treba da donese novi kvalitet i vrati narušeno jedinstvo unutar Boračke. Međutim, svaki izbori nose mnogo izazova, problema i opasnosti, što je slučaj i sa Boračkom RS. Bitno je da izbori budu. Uticaja je uvijek bilo, naročito političkog, ali je taj uticaj djelovao i iznutra od strane jednog dijela našeg članstva. Neophodno je stvoriti uslove da toga bude što manje i da se na funkcije biraju sposobni i zaslužni borci, bez obzira da li su članovi ili simpatizeri političkih partija. Znači kriterijumi moraju da budu ratne zasluge, patriotizam, znanje, stručnost, čast i poštenje i ništa drugo. Izborni ciklus na svim nivoima treba da se okonča do prve polovine septembra tekuće godine kada ćemo, ako Bog da, imati konstituisan novi saziv Skupštine. Što se tiče jedinstva i sloge mogu slobodno, sa 30 godina bavljenja ovim poslom, da kažem da je to osnovni preduslov za opstanak i razvoj Boračke organizacije RS. Ako bismo to uspjeli da postignemo i održimo jedinstvo u procentu od minimalno 80%,  možemo da ostvarimo sve zacrtane ciljeve koji su u granicama realnih mogućnosti.  
 
Kada ste došli na čelo Boračke organizacije izjavili ste da će prioritet u Vašem radu biti sređivanje stanja u BORS-u. U kojoj mjeri ste zadovoljni onim što ste do sada uspjeli postići?
-Boračka organizacija RS je osnovana 1993. godine. Stvorili su je borci koji su sa puškom u ruci stvarali i RS i u tom smislu ona je jedan od simbola RS. U svom tridesetogodišnjem trajanju Boračka je imala više i manje uspješne periode. Posljednjih 10 godina  prolazi u dekadenciji i eroziji. Ovo se odrazilo i na polje prava boračkih kategorija. Problemi, koji su se javljali punih 10 godina, gurani su pod tepih. Ono što je posebno simptomatično je i činjenica da je mnogo problema koji su negativno uticali na slogu i jedinstvo izazivani iznutra od samog rukovodstva Boračke, pretvorilo se u podjelu koja je eskalirala polovinom 2021. godine. Sve ovo počelo je da vodi nestanku nečeg što postoji punih 30 godina. Protekla godina bila je godina zaustavljanja erozije i nestanka Boračke organizacije RS. Predsjednik Boračke je prvi čovjek organizacije, ali i čovjek kome Statut ne daje ovlašćenje za donošenje bilo kavih odluka samostalno. Ja sam od instrumenata na raspolaganju imao samo strpljenje, visok stepen tolerancije, upornost, želju, trud i ljubav prema organizacija na čijem sam čelu. Da li je trenutno stanje idealno? Nije! Međutim, zaustavljena je erozija i obezbijeđen dovoljan stepen jedinstva za nesmetan rad. Sa druge strane na polju prava boračkih kategorija postoje određeni pomaci koje treba nadograđivati. Bitno je još napomenuti da je Boračka organizacija prošla kroz političke turbulencije, pokazujući visok stepen ozbiljnosti i političke neutralnosti, pozicionirajući se kao ozbiljan društveni faktor kome je na prvom mestu RS. Ako se sagleda ukupno stanje u kome se nalazila Boračka organizacija, problemi koji su me zatekli kada sam došao na njeno čelo, problemi koji su se javili, kao i društveno-politička dešavanja iz skorijeg vremena, moramo biti zadovoljni u određenoj mjeri, naravno bez euforije.
 
Od završetka rata do danas, skoro sve stranke u predizbornim kampanjama koriste boračku populaciju kao političko sredstvo. Politički diskurs RS je neprekidno popunjen temama boračke populacije. Sa druge strane, još uvijek imamo  ogroman broj pripadnika ove populacije koji su lišeni elementarnih životnih uslova dostojnih čovjeka. Je li došlo vrijeme da se stvari u BORS-u poredaju onako kako treba i borcima vrati, krvlju zasluženo, dostojanstvo?
-Uporno pokušavam objasniti svakom članu boračkih kategorija da tri čovjeka koja osnivaju političku partiju, osnivaju je samo iz jednog razloga, da bi jednog dana preuzeli vlast. Broj boračkih kategorija u RS je trenutno viđi od 200.000. Ako se ovom doda činjenica da u svakom boračkom domaćinstvu žive po dva-tri člana sa pravom glasa, dolazimo do zaključka da boračke kategorije i članovi njihovih porodica imaju 500.000 do 600.000 birača. Onda je normalno da političke partije u nama vide najinteresantniju ciljnu grupu. Članovi boračkih kategorija moraju da shvate ovo o čemu sam pričao. Neka se samo borci  zapitaju šta su, od koga i koliko dobili za ono što su dali za RS, a šta im je sve obećavano. Mi smo prvu grešku napravili kada smo 1996. godine ostavili puške i otišli da se radom, trudom i žrtvom borimo za svoju i egzistenciju svoje porodice, pritom ostavljajući onim koje ni mi, niti naša žrtva, nije zanimala, da upravljaju političkim procesima. Morali smo u političkom smislu mi koji smo stvarali državu tu državu i u miru oblikovati i u njoj određivati prioritete. U periodu poslije rata dopustili smo da politička elita nama manipuliše. Mislim da je krajnje vrijeme da se osvijestimo i opametimo, da se složimo i ujedinimo, a manemo politike, te pokušamo riješiti goruća pitanja onima koji su najzaslužniji za stvaranje RS obezbijedili dostojanstven život.

Semberija info