GORDANU ILIĆ IZ MAČKOVCA RIJETKO ŠTA MOŽE POKOLEBATI: Od sjemenke do tegle :: Semberija INFO ::

 

GORDANU ILIĆ IZ MAČKOVCA RIJETKO ŠTA MOŽE POKOLEBATI: Od sjemenke do tegle


Kada se u istoj rečenici spomenu Majevica i poljoprivreda prve asocijacije su voćarstvo i stočarstvo. Međutim, jedna vrijedna žena iz Mačkovca, sela u opštini Lopare, izvor prihoda pronašla je izvan utabanih staza uobičajenih za ovaj kraj. Ove godine se navršava deset godina kako je Gordana Ilić kupila prvi plastenik. Prvobitni plan je bio uzgoj cvijeća. Međutim, potreba da svojoj petočlanoj porodici obezbijedi zdravu hranu opredijelila je Gordanu u smjeru povrtlarstva. Nije imala iskustva ni sa uzgojem povrća, pogotovo ne sa plasteničkom proizvodnjom, ali je to nije obeshrabrilo da se upusti u ovaj posao.


 
- Počela sam sa jednim plastenikom. Nakon odustajanja od uzgoja cvijeća taj prvi plastenik nam je služio kao izvor hrane za našu porodicu. Vremenom sam uvidjela da se višak proizvoda može prodati, pa sam postepeno povećavala broj plastenika. Trenutno ih imam pet, na površini od 1.400 kvadratnih metara. Uzgajam krastavac, papriku i paradajz. Na početku sezone prodajem svježe povrće, a kako se sezona počne približavati kraju i cijene povrća padati, onda počnem konzervirati, ili kako mi kažemo, kiseliti povrće“, rekla je za „Semberija info“ Gordana Ilić.



Za pravljenje zimnice prednost daje isključivo tradicionalnim receptima. Povrće koje koristi za pravljenje zimnice, a koje sama ne proizvede, kupuje od prijatelja i poznanika u široj okolini Lopara. O kvalitetu Gordaninih proizvoda dovoljno govori činjenica da većinu onoga što proizvede proda na kućnom pragu. Iako je sav posao oko plasteničkog uzgoja na njenim plećima, pronađe vremena da učestvuje na manifestacijama koje promovišu preduzetništvo žena i proizvodnju hrane po starim, tradicionalnim recepturama.

- Ima još žena koje se u ovom kraju bave plasteničkom proizvodnjom povrća, ali nijedna to ne radi u obimu poput mene. Zahtjevan je ovo posao, traži mnogo vremena, truda, ulaganja... Sezonu, sijanjem rasada, počinjem krajem februara. Ovdje to moram raditi malo kasnije nego u Semberiji, jer se kod nas duže zadržavaju niske temperature. Kako tada položim sjeme u zemlju, ne prestajem sa radom do kraja decembra. Tada otprilike završavam sve poslove koji se tiču prodaje proizvedenog povrća, sumiram rezultate i provodim praznične dane sa djecom i unučadima. Posao je težak, ali se ne žalim. Čovjek treba raditi i zarađivati, a još kada ljudima ponudim nešto dobro, kvalitetno i zdravo, nešto što jedemo moja porodica i ja, to me mora činiti zadovoljnom“, skromno, sa dozom podrazumijevajućeg ponosa priča Gordana Ilić.
 
Ova hrabra i vrijedna žena je svojim trudom, uprkos brojnim preprekama postigla mnogo u poljoprivrednoj proizvodnji u Loparama. Jedan od najvećih problema koji ima tokom ljeta odnosi se na navodnjavanje plastenika. Za tu svrhu koristi vodu iz obližnje rječice koja, za vrijeme velikih ljetnjih vrućina i sušnog perioda, zna skoro da presuši. Ali, ni ovaj problem neće pokolebati Gordanu da nastavi da radi ono što voli i od čega ima koristi.   


Semberske novine - Semberija info - I.Gutić