VIŠEČLANA PORODICA PETROVIĆ IZ DONjE ČAĐAVICE: U braku, ali i u životu, najbitniji su sloga i ljubav
Pišući priče o višečlanim porodicama iz broja u broj, ovaj put smo posjetili veoma kreativnu, veselu i razdraganu porodicu Petrović iz sela Donja Čađavica, koja živi na relaciji Beč – Donja Čađavica.
Porodicu Petrović čine tata Dušan, mama Slavica koji su u braku 18 godina, njihovo četvoro mališana - najstarija Mirjana (16), Ružica (12), te Branko (7) i najmlađi Risto (3), ali i baka Mirjana i deda Branko. Tata Dušan je zaposlen u jednoj austrijskoj firmi, a mama Slavica, sa bakom Mirjanom brine o mališanima kod kuće. Pored toga što žive i rade u Austriji, oni se bave, kako su nam kroz smijeh rekli, i „vikend“ poljoprivredom. Naime, oni obraćuju 21 hektar semberske oranice i trude se da svaki slobodan trenutak provedu u svom rodnom kraju.
- Nas osmoro živimo u zajednici i ovdje, ali i u Austriji i nikada se ne razdvajamo. Smatram da je to uspjeh u životu, slažemo se i velika je sreća što mogu da nam roditelji pomognu oko djece, a i ne moramo nikoga da plaćamo da pomogne supruzi, jer ona sama ne može sve da postige,“, počinje priču za ,,Semberske novine’’ Dušan Petrović.
Baka Mirjana i deda Branko su rekli da je najljepši dio dana onaj koji provode sa svojim unučićima i da nema veće sreće od toga. Istakli su da sve vole podjednako, ali da je najmlađi Risto, mjezimče i njihova „mirođija“, jer se u sve miješa i da bez njega ništa ne može da prođe, a sa tim su se složili i ostali članovi porodice.
Osim najmlađeg Riste, svi mališani pohađaju školu u Austriji.
- Austrija je jako uređena zemlja, sa beskonačnim brojem mogućnosti i sa velikim izborom vannastavnih aktivnosti, jer tamo kada nastavnici primijete da je dijete aktivno i živahno, sami preporuče da ide na neki sport. Branko nam je jako aktivan. Prava je „čigra“ i veoma je zainteresovan za fudbal, ali smo riješili da još malo pričekamo sa fudbalom. Razlog za to je, jer se mi trudimo da svaki slobodan trenutak iskoristimo za dolazak u rodni kraj. Kako volimo mi doći kući, tako vole i djeca, jer su svi, sem Riste, rođeni ovdje. Doći kući je najljepše,“ istakla je mama Slavica.
Nasmijani i vedri Petrovići rekli su da nije bila teška odluka imati četvoro djece, ali i da su najstariju Mirjanu dobili nakon dvije godine braka.
- Nakon Brankovog rođenja shvatili smo da na svake četiri i po godine, imamo po jedno dijete, Risto će uskoro da napuni tri godine, pa se nadamo da će biti i peto dijete uskoro, a možda budu i blizanci. Mi smo veoma patrijarhalna porodica. Vjerujemo u Boga i mislim da se sve dešava sa razlogom, da se poklope neke zvijezde, pa da na svake četiri i po godine dobijemo dijete“, kažu Petrovići i dodaju da im je nastarija kćerka Mirjana od velike pomoći i da je mlađoj sestri i braći kao druga mama.
- U svakoj porodici jedan roditelj mora da bude malo strožiji i na taj način da se žrtvuje, a u našoj porodici sam to ja. Oni su stalno sa mamom, pa su već i oguglali na nju, a ja, pošto nisam tu određeni dio dana mogu malo da provodim strogoću. Taj naš metod još uvijek funkcioniše dobro. Oboje smo saglasni u našim odlukama, što jedno kaže drugo poštuje. Evo, već na put izvodimo jednu odraslu djevojku, te mislimo da radimo dobar posao. Najveći uspijeh je da kada u „bijelom svijetu“ svoju djecu izvedeš na pravi put“, istakao je za ,,Semberske’’ Dušan Petrović.
Najstariji član porodice deda Branko već dugi niz godina živi i radi u Beču, a njegov nasljednik Dušan, sa porodicom se odselio, takođe u Beč, ne zbog posla, zbog čega većina mladih odlazi iz naše države, nego zbog liječenja kćerke Ružice.
- Nikada nisam pomislio da bi mogli da odemo odavde, ali vjerujte, da čovjeka stigne sve ono što mrzi u životu. Sedam godina smo živjeli u neizvijesnosti, jer je druga po starini Ružica rođena sa srčanom manom. Imala je dvije operacije u Beogradu i onda su nam tamo rekli da treba da potražimo pomoć na drugom mjestu, jer se na treću i završnu operaciju kod njih dugo čeka. Igrom slučaja, tata je bio u Beču i oni imaju zakon da možeš prijaviti bilo kog člana porodice na svoje zdravstveno osiguranje, samo je važno je isto prezime. Zbog Ružicinog liječenja otišli smo u Austriju. Ona je tada bila predškolskog uzrasta i dobila je poziv za školu, na sistematskom pregledu kod ljekara ispričali smo koji problem ima, priložili dokumentaciju u roku od dva mjeseca operacija je izvršena i, hvala Bogu, sada je sve u redu“, objasnio je razlog njihovog odlaska iz rodnog sela u Austriju Dušan Petrović i dodao da sada Ružica pohađa gimnaziju i da je najbolji učenik u razredu, a kada su tamo otišli znala je samo 20 riječi njemačkog jezika.
- Kada smo otišli najviše smo brinuli kako će se najstarija Mirjana uklopiti sa drugom djecom, jer je tada bila šesti razred, ali, na svu sreću, tamo su većinom mješoviti razredi, pa tako da ima dosta naše djece i brzo se uklopila. Na početku je bilo plakanja, jer su joj svi drugari ostali ovdje, ali brzo se uklopila u novu sredinu. Prvu godinu školovanja samo je išla na njemački jezik, pa je nakon te godine krenula u redovnu školu“, kazala je mama Slavica.
-U braku, ali i u životu najbitniji su sloga i ljubav, ali kada stignu djeca, kada se ostvarite kao roditelji razumijevanja treba još više. Smatramo da djece nikada nije puno, naši su dobri i mi smo prsrećni sa njima“, ističe bračni par Petrović.
Prije izvjesnog vremena, na našem portalu „Semberija info“, bio je objavljen tekst o traktoru i prikolici, napravljenim od rolo bala slame, a za to kreativno djelo, koje mami poglede prolaznika koji idu magistralnim putem Bijeljina-Brčko, upravo su bili zaduženi članovi porodice Petrović. Na pitanje kako su došli na tu ideju, koja je prema reakcijama većine originalna i jedinstvena kod nas, dali su iskren odgovor.
- Slagao bih sebe ako bih rekao da je to moja ideja, ja sam to vidio kada prolazimo kroz Mađarsku, kroz njihova sela kada idemo za Austriju. Oni tamo na jednom kružnom toku prave umjetnička djela. Nekada se mogu vidjeti mlada i mladoženja, prekriveni platnima, nekada su to zeke, Deda Mraz, sve zavisi od godišnjeg doba i praznika koji predstoje. Na osnovu toga, meni je sinula ideja da se udružimo i napravimo traktor i prikolicu, a igrom slučaja na jednoj njivi su nam ostale tri bale i nije mi bilo teško da ih prevezem na tu njivu. Udruženim snagama povezali smo sve, postavili gume, a kako je sezona bundeva i jesen se bliži, dodatno smo traktor i prikolicu ukrasili bundevama”, pojasnio je na kraju za ,,Semberske novine’’ Dušan Petrović.
Semberske novine - Semberija info - S. Jovanović
Porodicu Petrović čine tata Dušan, mama Slavica koji su u braku 18 godina, njihovo četvoro mališana - najstarija Mirjana (16), Ružica (12), te Branko (7) i najmlađi Risto (3), ali i baka Mirjana i deda Branko. Tata Dušan je zaposlen u jednoj austrijskoj firmi, a mama Slavica, sa bakom Mirjanom brine o mališanima kod kuće. Pored toga što žive i rade u Austriji, oni se bave, kako su nam kroz smijeh rekli, i „vikend“ poljoprivredom. Naime, oni obraćuju 21 hektar semberske oranice i trude se da svaki slobodan trenutak provedu u svom rodnom kraju.
- Nas osmoro živimo u zajednici i ovdje, ali i u Austriji i nikada se ne razdvajamo. Smatram da je to uspjeh u životu, slažemo se i velika je sreća što mogu da nam roditelji pomognu oko djece, a i ne moramo nikoga da plaćamo da pomogne supruzi, jer ona sama ne može sve da postige,“, počinje priču za ,,Semberske novine’’ Dušan Petrović.
Baka Mirjana i deda Branko su rekli da je najljepši dio dana onaj koji provode sa svojim unučićima i da nema veće sreće od toga. Istakli su da sve vole podjednako, ali da je najmlađi Risto, mjezimče i njihova „mirođija“, jer se u sve miješa i da bez njega ništa ne može da prođe, a sa tim su se složili i ostali članovi porodice.
Osim najmlađeg Riste, svi mališani pohađaju školu u Austriji.
- Austrija je jako uređena zemlja, sa beskonačnim brojem mogućnosti i sa velikim izborom vannastavnih aktivnosti, jer tamo kada nastavnici primijete da je dijete aktivno i živahno, sami preporuče da ide na neki sport. Branko nam je jako aktivan. Prava je „čigra“ i veoma je zainteresovan za fudbal, ali smo riješili da još malo pričekamo sa fudbalom. Razlog za to je, jer se mi trudimo da svaki slobodan trenutak iskoristimo za dolazak u rodni kraj. Kako volimo mi doći kući, tako vole i djeca, jer su svi, sem Riste, rođeni ovdje. Doći kući je najljepše,“ istakla je mama Slavica.
Nasmijani i vedri Petrovići rekli su da nije bila teška odluka imati četvoro djece, ali i da su najstariju Mirjanu dobili nakon dvije godine braka.
- Nakon Brankovog rođenja shvatili smo da na svake četiri i po godine, imamo po jedno dijete, Risto će uskoro da napuni tri godine, pa se nadamo da će biti i peto dijete uskoro, a možda budu i blizanci. Mi smo veoma patrijarhalna porodica. Vjerujemo u Boga i mislim da se sve dešava sa razlogom, da se poklope neke zvijezde, pa da na svake četiri i po godine dobijemo dijete“, kažu Petrovići i dodaju da im je nastarija kćerka Mirjana od velike pomoći i da je mlađoj sestri i braći kao druga mama.
- U svakoj porodici jedan roditelj mora da bude malo strožiji i na taj način da se žrtvuje, a u našoj porodici sam to ja. Oni su stalno sa mamom, pa su već i oguglali na nju, a ja, pošto nisam tu određeni dio dana mogu malo da provodim strogoću. Taj naš metod još uvijek funkcioniše dobro. Oboje smo saglasni u našim odlukama, što jedno kaže drugo poštuje. Evo, već na put izvodimo jednu odraslu djevojku, te mislimo da radimo dobar posao. Najveći uspijeh je da kada u „bijelom svijetu“ svoju djecu izvedeš na pravi put“, istakao je za ,,Semberske’’ Dušan Petrović.
Najstariji član porodice deda Branko već dugi niz godina živi i radi u Beču, a njegov nasljednik Dušan, sa porodicom se odselio, takođe u Beč, ne zbog posla, zbog čega većina mladih odlazi iz naše države, nego zbog liječenja kćerke Ružice.
- Nikada nisam pomislio da bi mogli da odemo odavde, ali vjerujte, da čovjeka stigne sve ono što mrzi u životu. Sedam godina smo živjeli u neizvijesnosti, jer je druga po starini Ružica rođena sa srčanom manom. Imala je dvije operacije u Beogradu i onda su nam tamo rekli da treba da potražimo pomoć na drugom mjestu, jer se na treću i završnu operaciju kod njih dugo čeka. Igrom slučaja, tata je bio u Beču i oni imaju zakon da možeš prijaviti bilo kog člana porodice na svoje zdravstveno osiguranje, samo je važno je isto prezime. Zbog Ružicinog liječenja otišli smo u Austriju. Ona je tada bila predškolskog uzrasta i dobila je poziv za školu, na sistematskom pregledu kod ljekara ispričali smo koji problem ima, priložili dokumentaciju u roku od dva mjeseca operacija je izvršena i, hvala Bogu, sada je sve u redu“, objasnio je razlog njihovog odlaska iz rodnog sela u Austriju Dušan Petrović i dodao da sada Ružica pohađa gimnaziju i da je najbolji učenik u razredu, a kada su tamo otišli znala je samo 20 riječi njemačkog jezika.
- Kada smo otišli najviše smo brinuli kako će se najstarija Mirjana uklopiti sa drugom djecom, jer je tada bila šesti razred, ali, na svu sreću, tamo su većinom mješoviti razredi, pa tako da ima dosta naše djece i brzo se uklopila. Na početku je bilo plakanja, jer su joj svi drugari ostali ovdje, ali brzo se uklopila u novu sredinu. Prvu godinu školovanja samo je išla na njemački jezik, pa je nakon te godine krenula u redovnu školu“, kazala je mama Slavica.
-U braku, ali i u životu najbitniji su sloga i ljubav, ali kada stignu djeca, kada se ostvarite kao roditelji razumijevanja treba još više. Smatramo da djece nikada nije puno, naši su dobri i mi smo prsrećni sa njima“, ističe bračni par Petrović.
Prije izvjesnog vremena, na našem portalu „Semberija info“, bio je objavljen tekst o traktoru i prikolici, napravljenim od rolo bala slame, a za to kreativno djelo, koje mami poglede prolaznika koji idu magistralnim putem Bijeljina-Brčko, upravo su bili zaduženi članovi porodice Petrović. Na pitanje kako su došli na tu ideju, koja je prema reakcijama većine originalna i jedinstvena kod nas, dali su iskren odgovor.
- Slagao bih sebe ako bih rekao da je to moja ideja, ja sam to vidio kada prolazimo kroz Mađarsku, kroz njihova sela kada idemo za Austriju. Oni tamo na jednom kružnom toku prave umjetnička djela. Nekada se mogu vidjeti mlada i mladoženja, prekriveni platnima, nekada su to zeke, Deda Mraz, sve zavisi od godišnjeg doba i praznika koji predstoje. Na osnovu toga, meni je sinula ideja da se udružimo i napravimo traktor i prikolicu, a igrom slučaja na jednoj njivi su nam ostale tri bale i nije mi bilo teško da ih prevezem na tu njivu. Udruženim snagama povezali smo sve, postavili gume, a kako je sezona bundeva i jesen se bliži, dodatno smo traktor i prikolicu ukrasili bundevama”, pojasnio je na kraju za ,,Semberske novine’’ Dušan Petrović.
Semberske novine - Semberija info - S. Jovanović
