DOCENT DR MILA BUNIJEVAC - SVE JE VIŠE ZDRAVE DJECE KOJA NE GOVORE ILI IMAJU USPOREN GOVOR :: Semberija INFO ::

 

DOCENT DR MILA BUNIJEVAC - SVE JE VIŠE ZDRAVE DJECE KOJA NE GOVORE ILI IMAJU USPOREN GOVOR


Foto: Semberija info
Problem govornih mana kod djece, prisutan je, a zbog čega je tako, kako primijetiti problem i kako se  djeca mogu izliječiti,  odgovore za „Semberija info“ dobili smo u Bolnici „Sveti vračevi“ od docenta dr Mile Bunijevac, logopeda – vokalnog terapeuta,    a u bijeLjinskoj Bolnici zaposlena je i defektolog-logoped dr Slavica Trifković.
 
Šta utiče na činjenicu da djeca nerazgovjetno pričaju ili da, uopšte, ne govore, a potpuno su zdravi?
-Govor je proces proizvođenja glasova i glasovnih skupova koji imaju značenje. To je način iskazivanja misli, osjećanja, potreba jezičkim sredstvima – riječima i rečenicama, radi sporazumijevanja sa ljudima koji se nalaze u njihovom okruženju. Posljednjih godina sve je više potpuno zdrave djece koja ne govore ili imaju oskudan fond riječi, nerazgovjetno pričaju, imaju problem oblikovanja više glasova ili često govorno - jezički poremećaj. Razvoj govora zavisi od više faktora, ali, uloga roditelja je veoma bitna, jer djeca govor usvajaju slušanjem i imitacijom roditelja (članova porodice).
 
Kako roditelji i od kog uzrasta bi trebalo da prate razvoj govora i komunikacije djeteta sa okolinom i koji su prvi simptomi koji se javljaju?
-Roditelji moraju da znaju na koji način da stvore stimulativnu jezičku sredinu, da prate i poznaju norme razvoja jezika i govora u odnosu na uzrast djeteta. Roditelji često do druge godine, ili ne uoče, ili ne pridaju značaj da dijete kasni u razvoju govora. Vode se činjenicom da će dijete spontano progovoriti, pa nekad čekaju da napuni četiri godine, jer ne znaju da samo pravovremeni logopedski tretman, kada su moždane funkcije najrazvijenije, može da postigne najbolji rezultat.


 
Kad treba odvesti dijete logopedu?
-Kad je u pitanju rođenje pod rizikom (nizak APGAR skor na rođenju, asfiksija, genetske predispozicije, hipertomija, hipotomija…), kasni u govoru za vršnjacima (prvu riječ sa značenjem treba da izgovara oko prvog rođendana), od 18 mjeseca ne može da identifikuje bar nekoliko predmeta, do druge godine ne razumije jednostavne verbalne naloge, nema završen govorno-jezički razvoj do treće godine i govor je teško razumljiv, nije savladao većinu glasova srpskog jezika do četvrte, pete godine, u periodu između druge i pete godine javljaju se poremećaji ritma i tempa govora, ne komunicira pogledom sa okolinom, ne zadržava pogled na njima, ne odaziva se na svoje ime, ne traži stvari iz svog okruženja gestom, ne pokazuje željeni predmet prstom, igra se bez socijalne interakcije sa drugarima, a emocionalne reakcije su neprikladne u odnosu na situaciju.
 
Da li „tepanje“ roditelja djeci, dok su još uvijek bebe, utiče na to da kada „propričaju“ počnu tako i da govore?
-Roditelji sa djecom treba da razgovaraju, pričaju normalno i bez tepanja, koristeći intonaciju koja zavisi od semantičkog plana izražavanja, gdje roditelj ima mogućnost da mijenja i modifikuje svoj iskaz u zavisnosti od situacija. Prvo pitanje roditelja, koji sa djetetom dođu kod logopeda glasi:„Koliko će to trajati?“. Odgovor je:,,Sve je individualno!’’
 
Kako se vrši dijagnostička procjena?
-Osim anamneze, radimo testiranje, na osnovu čega određujemo tretman i metode koje ćemo primjenjivati. Najveći broj pacijenata su djeca, uzrasta  od tri i četiri godine, predškolski i školski uzrast. U zavisnosti od problematike, radi se individualno i grupno. Najmlađu djecu, starosne dobi od dvije godine, roditelji dovedu na savjetodavni tretman sa sumnjom na poremećaj artikulacije, ili kod kojih postoji usporen govorni razvoj.
 
Koliko je važna saradnja logopeda i roditelja?
-Vrlo je važna i ukoliko je ona dobra, ako nastave gdje smo mi stali i pridržavaju se naših instrukcija, rezultati su jako dobri. Od presudnog je značaja relacija roditelj -  dijete - logoped. Imamo roditelje koji dovedu djecu koja kreću u školu, koja nisu emocionalno zrela i oni bi češće morali da posjećuju logopeda da bi postigli neke rezultate. Moramo podsjetiti i da je korona uticala na razvoj govora kod najmlađih, a to pokazuje činjenica, da, u posljednje vrijeme, imamo sve veći broj djece sa usporenim govorom, kao posljedicu zatvorenog načina života. Takođe, treba dodati i da ne radimo samo sa djecom, već i sa odraslima, a najčešći slučajevi su poremećaj glasova kod odraslih i poremećaj gutanja.
 
U logopedsku ambulantu ne dolaze samo osobe sa područja Bijeljine.
-Zahvaljujući stručnom timu i dobroj organizaciji menadžmenta Bolnice, na čelu sa profesorom dr Zlatkom Maksimovićem, imamo pacijente  iz drugih gradova Republike Srpske, Distrikta Brčko i Srbije. Uspješno radimo laringektomiranu rehabilitaciju, a nerijetko imamo pacijente koji su operisani u Foči, Trebinju... To nam mnogo znači, jer to je, na neki način, priznanje za naš rad.
 
U kom uzrastu bi mališani trebalo da počnu da izgovaraju prve riječi, a kad da sklapaju rečenice?
-Sam razvoj govora prolazi kroz prelingvalnu i lingvalnu fazu. Prelingvalna faza je faza gukanja i brbljanja. Gukanje traje od drugog do četvrtog mjeseca, a krajem četvrtog mjeseca gukanje prelazi u „brbljanje“. Beba do osmog meseca intenzivno „brblja“, usvajajući samoglasnike s nekim suglasnicima, pa u tom periodu čujemo: MA-MA, BA-BA,  PA-PA… Upravo „brbljanje“ je početak socijalne komunikacije, a iako ti slogovi nemaju značenje, javljaju se kada je dijete stimulisano. Između desetog mjeseca i prve godine, javljaju se prve riječi sa značenjem. Bitno je da dijete prođe kroz sve faze razvoja govora, uključujući gukanje i „brbljanje“, a sa dvije godine treba da ima fond od 300 riječi. To su kratke riječi, ali je bitno da razumije i one riječi koje ne zna da izgovori. Između treće i četvrte godine nastavlja se razvoj jezika, a s pune četiri godine, trebalo bi da izgovara 90 posto glasova. Rečenice koje koristi su jasne, od proste, preko prosto - proširene, do složene. Djeca u ovom uzrastu mogu da ispričaju priču, opišu događaj, šta su radili u vrtiću, koriste sadašnje i prošlo vrijeme, a treba da imaju i razvijen govorno - jezički sistem kao odrasla osoba.
 
Šta utiče na teško i nerazgovjetno izgovaranje slova, da li se to može izliječiti, i da li to utiče da se djeca povlače u sebe?
-Brojni su faktori koji utiču na nemogućnost izgovaranja glasova. Između ostalog loša anatomija govornih organa (organska i funkcionalna), slaba pokretljivost govornih organa, emocionalna zrelost djeteta i sociolingvistički faktor. Čim roditelj uoči neki od navedenih poremećaja, trebalo bi dijete dovesti logopedu, jer samo pravovremeno otkrivanje uzroka, davanje savjeta ili uključivanje djeteta u tretman, mogu da uklone i spriječe razvoj dječije svijesti o govornom poremećaju. Djeca, ukoliko na vrijeme ne ovladaju adekvatnim govorom i jezikom, mogu da budu ismijavana od druge djece u školi, što dovodi do povlačenja u sebe, pa čak i prestanka komunikacije sa okolinom.
 
Do koje se starosne dobi djeteta najefikasnije liječe problemi sa govorom?
-Liječenje govornih mana, najbolje, najefikasnije i najbrže se provodi do šeste godine, jer je plastičnost mozga tada najaktivnija. Inače, ona je prisutna tokom cijelog života, ali različiti tipovi plastičnosti dominiraju tokom određenih perioda (nekada su više, a nekada manje aktivni). Za uspješno liječenje veoma je važna dobra saradnja između roditelja i terapeuta, odnosno, potrebno je veliko strpljenje, kako djeteta, tako i roditelja, jer neki tretmani zahtjevaju duži vremenski period.
Bitno je naglasiti da neophodnost saradnje važna i značajna, jer roditelji su ti koji najviše vremena provode sa svojim djetetom. Oni bivaju obučeni za rad, ukazuje im se način rada sa djetetom tokom svakodnevnih aktivnosti, a svakodnevni rad sa djetetom i dobar model, daće i dobre rezultate.
 
(Semberija info)