NEOBIČNA ZBIRKA JOŠ NEOBIČNIJIH PREDMETA SLAĐANA MIKIĆA
Bijeljinac Slađan Mikić (55) od svoje petnaeste godine, dakle, punih četrdeset godina, prikuplja neobične predmete, metalni i papirni novac, poštanske marke, stare radio - prijemnike, vrijedne knjige, umjetničke fotografije.
Zbog nedostatka prostora, Slađanova zbirka neobičnih predmeta nije sistematizovana i teško je nabrojati sve ono što se uselilo u proteklih četrdesetak godina u pomoćni objekat njegove kuće.
-Nabavio sam gramofon koji je star 102 godine. Imam i ploče za gramofon koje su se koristile prije ravno stotinu godina. Puno je predmeta ručne izrade koje sam pronalazio na buvljacima po Novom Sadu, Subotici i drugim gradovima, otkupljivao od ljudi. Imam manju količinu rimskih novčića, sjekire iz kamenog doba, ali i srebrni novac koji je iskovan u kovnici novca u Francuskoj za vrijeme vladavine Milana Obrenovića, 1897. godine. Papirni novac iz Kraljevine SHS je posebno zanimljiv, jer je izuzetnog dizajna i kvaliteta. Naravno, neke predmete sam dobio na poklon, jer je ljudima bilo zanimljivo kada sam im ispričao šta sve posjedujem od tih starih, nekada korisnih, a ponekad i beskorisnih predmeta, figurina, dijelova uniformi, šapki, starih automobilskih registracija, prvih bokserskih rukavica koje su stigle u Bijeljinu, starih mastionica, radio prijemnika, starih tranzistora, originalnog ruskog samovar za čaj, preslica, kovačkih kliješta iskovanih u kovačnici, starih pegli. Kada bih pokušao sve to da nabrojim, trebalo bi mi nekoliko dana, ne sati”, priča Slađan Mikić.
Puno neobičnih predmeta stiglo je sa skoro svih kontinenata, iz Kine, Japana, Rusije, Amerike, ali i iz evropskih zemalja, kao što su Njemačka, Austrija, Švajcarska.
Među neobičnim predmetima je kofer koji su na leđima nosile kamile po Africi, orlovo pero koje je nekada služilo kao naliv - pero, ali i originalni luk i strijela iz nekog afričkog plemena.
-Svaki predmet ima svoju originalnu priču, počevši od toga kada je proizveden, ručno ili mašinski, pa do toga, ko ga je koristio i u kakvim okolnostima. Imam tursku lulu, staru 200 godina, rađenu od posebnog kamena. Iz Južne Amerike dobio sam mali luk sa otrovnim strelicama, iz Azije mi je stigao neobičan bodež, a tu je i rog u kojem se nekada čuvao barut. Imam puno starog ordenja, medalja iz raznih zemalja. Sve sam prikupljao s ljubavlju i srcem. Nikakav interes nisam u svemu tome pronalazio, jer su me oduševljavali susreti s ljudima i njihove priče. Jednostavno, volim život i zbog toga sam prikupljao stare predmete, najčešće neselektivno i pomalo haotično”, iskren je Slađan Mikić, ističući da bi mu za kvalitetnu prezentaciju svih predmeta trebala prostorija od nekih dvije stotine kvadrata.
Semberija info
Zbog nedostatka prostora, Slađanova zbirka neobičnih predmeta nije sistematizovana i teško je nabrojati sve ono što se uselilo u proteklih četrdesetak godina u pomoćni objekat njegove kuće.
-Nabavio sam gramofon koji je star 102 godine. Imam i ploče za gramofon koje su se koristile prije ravno stotinu godina. Puno je predmeta ručne izrade koje sam pronalazio na buvljacima po Novom Sadu, Subotici i drugim gradovima, otkupljivao od ljudi. Imam manju količinu rimskih novčića, sjekire iz kamenog doba, ali i srebrni novac koji je iskovan u kovnici novca u Francuskoj za vrijeme vladavine Milana Obrenovića, 1897. godine. Papirni novac iz Kraljevine SHS je posebno zanimljiv, jer je izuzetnog dizajna i kvaliteta. Naravno, neke predmete sam dobio na poklon, jer je ljudima bilo zanimljivo kada sam im ispričao šta sve posjedujem od tih starih, nekada korisnih, a ponekad i beskorisnih predmeta, figurina, dijelova uniformi, šapki, starih automobilskih registracija, prvih bokserskih rukavica koje su stigle u Bijeljinu, starih mastionica, radio prijemnika, starih tranzistora, originalnog ruskog samovar za čaj, preslica, kovačkih kliješta iskovanih u kovačnici, starih pegli. Kada bih pokušao sve to da nabrojim, trebalo bi mi nekoliko dana, ne sati”, priča Slađan Mikić.
Puno neobičnih predmeta stiglo je sa skoro svih kontinenata, iz Kine, Japana, Rusije, Amerike, ali i iz evropskih zemalja, kao što su Njemačka, Austrija, Švajcarska.
Među neobičnim predmetima je kofer koji su na leđima nosile kamile po Africi, orlovo pero koje je nekada služilo kao naliv - pero, ali i originalni luk i strijela iz nekog afričkog plemena.
-Svaki predmet ima svoju originalnu priču, počevši od toga kada je proizveden, ručno ili mašinski, pa do toga, ko ga je koristio i u kakvim okolnostima. Imam tursku lulu, staru 200 godina, rađenu od posebnog kamena. Iz Južne Amerike dobio sam mali luk sa otrovnim strelicama, iz Azije mi je stigao neobičan bodež, a tu je i rog u kojem se nekada čuvao barut. Imam puno starog ordenja, medalja iz raznih zemalja. Sve sam prikupljao s ljubavlju i srcem. Nikakav interes nisam u svemu tome pronalazio, jer su me oduševljavali susreti s ljudima i njihove priče. Jednostavno, volim život i zbog toga sam prikupljao stare predmete, najčešće neselektivno i pomalo haotično”, iskren je Slađan Mikić, ističući da bi mu za kvalitetnu prezentaciju svih predmeta trebala prostorija od nekih dvije stotine kvadrata.
Semberija info
