SEMBERSKO SELO NA RASKRŠĆU - MJESNE ZAJEDNICE GORNjA I DONjA TRNOVA :: Semberija INFO ::

 

SEMBERSKO SELO NA RASKRŠĆU - MJESNE ZAJEDNICE GORNjA I DONjA TRNOVA


Sela prirodnih ljepota i vrijednih domaćina

U  kancelariji Mjesne zajednice Donja Trnova dočekali su nas ljubazni i gostoprimljivi domaćini, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Radivoje Sekanić, sekretar Vlado Gligorević i mladi lovočuvar u Lovačkom društvu Miloš Đokić.

Vlado Gligorević je pune četiri decenije profesionalno obavljao funkciju sekretara Mjesne zajednice. Kaže da u Donjoj Trnovi živi oko 500 domaćinstava i 1.600 stanovnika, te se i u ovoj, kao i u drugim mjesnim zajendicama neumoljivo i konstantno smanjuje broj stanovnika.

-Donja Trnova je izuzetno lijepo i atraktivno selo vrijednih domaćina i srdačnih, gostoprimljivih ljudi. Vrijeme čini svoje, te mladi, nakon završetka srednje škole i fakulteta, uhljebljenje traže u drugim regijama, uglavnom u većim gradovima. Donja Trnova je prije tridesetak godina prednjačila po razvijenosti infrastrukture na području Ugljevika. Mi smo još davne 1986. godine imali seoski vodovod gradskog tipa. Tada je ta investicija koštala više od dva miliona KM. U selu imamo dva do tri manja lokalna puta koji nisu asfaltirani. Održavaju se i u odbrom stanju su i poljski putevi. Osnovnu školu ,,Filip Višnjić” pohađa oko 200 đaka. Imamo funkcionalan Dom kulture, poštu, prodavnice, Lovačko društvo, kulturno – umjetničko društvo. Mještani Donje Trnove bave se poljoprivredom, stočarstvom, voćarstvom. Imamo i veliki broj zaposlenih u RiTE ,,Ugljevik”, ali i u inostranstvu. Nekada smo imali izuzetno uspješnu Zemljoradničku zadrugu ,,Donja Trnova”. Odavde se svježa šljiva izvozila u Njemačku.

U razgovor se uključuje predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Radivoje Sekanić, ističući da je generacija rođena sedamdesetih godina prošlog vijeka masovno odlazila na rad u inostranstvo.

-Sada se mnogi vraćaju kao penzioneri u svoj zavičaj, a njihova djeca su ostala u zemljama EU. Mi smo u prošloj školskoj godini imali oko devet učenika upisanih u prvi razred. Ipak, još uvijek smo u tom smislu ispred mnogih semberskih i podmajevičkih sela. U zaseoku Bukovac, gdje živim, imamo dvadesetoro djece u jednoj ulici. Taj zaselak je, što se akcija tiče, uvijek bio prvi i najbolje organizovan. Prvi smo bili u svim akcijama, kao što su bili mjesni samodoprinosi, izgradnja infrastructure. Sada smo prvi i po rađanju djece. Osim mog zaseoka, imamo Ćetkoviće, Milijaše i Dobričiće, ukupno četiri zaseoka. Zaselak Jaković je organizovan kao posebna mjesna zajednica. Što se tiče infrastrukture, lokalni putevi su u dobrom stanju. Najveći problem nam trenutno predstavlja ruinirana zgrada u kojoj su smještene i prostorije Mjesne zajednice i Mjesnog ureda. U ovom objektu je bila ambulanta i omladinski klub. Objekat treba srušiti i na ovoj lokaciji graditi novi objekat. Imamo obećanja načelnika Vasilija Perića da će nam u tome pomoći. Inače, imamo izuzetno dobru saradnju sa opštinom Ugljevik”, kaže Sekanić, ističući da malde ljude danas u svim seoskim, ali i gradskim sredinama muči nedostatak posla i zaposlenja.

-Trend odlaska je prisutan i na ovom području. Ovo je zdrava sredina, idealna za razvoj voćarstva, stočarstva, pa i seoskog turizma. Mladi moraju prepoznati i osjetiti brigu društva, da bi se nešto promijenilo u tom smislu”, kaže Sekanić.

Miloš Đokić (24), lovočuvar u Lovačkom udruženju Donja Trnova, živi na očevom imanju. Bavi se poljoprivredom, stočarstvom, uzgojem pčela. On kaže da nema odgovor na pitanje, zbog čega mladi odlaze s ovih prostora.

-Mladi su, očigledno, nezadovoljni, ali, smatram da su i nezainteresovani za ozbiljniji posao. Mnogi od njih žive u nerealnom svijetu koji podrazumijeva olako sticanje novca. Kao da se novac nalazi na grani, pa ga treba samo ubrati. Ima i mladih, oko dvadeset odsto, koji su vrijedni, ozbiljni, požrtvovani. Oni koji ne žele da rade, ponašaju se kao trutovi, ali uvijek imaju objašnjenje, zašto je to tako. Kod njih je sve, kako kažemo, na guranje. Mi ovdje imamo  igrališta, sportski centar, fudbalski klub, omladinski klub. Došli smo u situaciju da nema više ko ni da se druži i bavi sportom na tim sportskim terenima. U Donjoj Trnovi nema zaseoka bez igrališta za fudbal, odbojku i košarku, bez klackalica i ljuljaški za najmlađe. Mladi su se okrenuli mobilnim telefonima i to je njihov svijet. Dok jedu, gledaju u telefon. Na očevom imanju, otac, majka, brat i ja obrađujemo svojih 11 hektara, te još oko devet hektara pod zakup. Oni koji su ranije stekli radne navike, oni i rade. Roditelji ,,iskvare” djecu, jer ih puno štite, maze i paze, ne učivši ih od malih nogu radnim navikama. Treba ih od rođenja učiti i čeličiti, pripremati za život”, priča mladi Miloš Đokić, uz smijeh ističući, da bi se “sutra mogao oženiti, ali većina djevojaka hoće u startu da komanduje i mužu i svekru u kući”.

Gornja Trnova

U Gornjoj Trnovi prije nekoliko godina izgrađen je Dom kulture posvećen slijepom srpskom guslaru Filipu Višnjiću. Pored puta je i kameni obelisk koji putnika namjernika upoznaje sa mjestom rođenja velikog narodnog pjesnika. 
Milivoje Jakovljević (61), mještanin, kaže da je i u Gornjoj Trnovi izražen trend smanjenja broja stanovnika.

-Nekada je u malim kućama rađalo se i živjelo puno djece. Danas je obrnuta situacija, u velikim i konfornim kućama možete pronaći jedno ili dvoje djce. Moderne i za život uslovne kuće često su tokom godine uglavnomzaključane. Vlasnici dolaze samo na odmor”.

Milivoje se nije ženio, živi u domaćinstvu sa bratom i njegovom porodicom. Čeka starosnu penziju, jer je proglašen za tehnološki višak u RiTE ,,Ugljevik”. Pronađosmo ga pored starog automobila ,,Zastava 750”, popularnog ,,Fiće”, u dvorištu kuće u kojoj živi sa porodicom svoga brata. Milivoje kaže da je ,,Fićo” u protekle 43 godine protutnjao jugoslovenskim drumovima i stigao tamo gdje je on naumio. Nikada ga na drumu nije izdao.

-Vozim ga pune tri decenije i ne odvajam se od njega. Drugi moj brat, koji živi u Pančevu, koristio ga je trinaest godina. Znam da je brat ,,Fićom” putovao porodično na more. S obzirom na to da mu je supruga iz Bosanskog Petrovca, prvo bi iz Pančeva otputovali u posjetu ženinoj rodbini, a nakon toga su produžavali u Biograd na Moru. Radio sam godinama u RiTE ,,Ugljevik”, gdje sam proglašen za tehnološki višak. Čekam starosnu penziju”, priča nam Milivoje Jakovljević. Ima Milivoje još jednog brata koji živi u Parizu. Tako je i on vidio Versaj, Jelisejska polja, posjetio Ajfelov toranj. 

Gornja Trnova, veli Milivoje, ima idealne uslove za razvoj turizma. Opština Ugljevik planira da izgradi malo etno – selo kod Doma  kulture i spomen – obilježja slijepom guslaru Filipu Višnjiću. ,,Staru magazu smo prenijeli sa starog ognjišta, negdje u 1975. godini, kada smo doselili na ovu lokaciju. Ima i njoj puno godina, malo više nego ,,Fići”, priča Milivoje Jakovljević.

Semberske novine - Semberija info