Ana Dragojlović, iz semberskog sela Amajlije, od malih nogu voli cvijeće i ljekovito bilje. Rođena je u Vinskoj kod Bosanskog Broda, ali su je ratne i životne neprilike dovele do Semberije, gdje je svila porodično gnijezdo.

“Muž je, nažalost, u međuvremenu umro. Izrodili smo troje djece, Bojanu i Jelenu, te sina Borislava. Od starije kćerke Bojane imam i dvoje unučadi, Mihajla i Lazara. Od ljekovitog bilja trenutno uzgajam nanu, pčelinju travu, matičnjak, ranjenik, pelin, ruzmarin... Uzgajam i cvijeće i medonosno bilje, svileni bagrem ili albiciju, te katalpu. Pripremam i propolis kapi, kao i tinkturu od gavezi za reumatska oboljenja. Često iznesem biljke i na Zelenu pijacu u Bijeljini. Ljude zanima neobično cvijeće, koje su uzgajale njihove bake i prabake. Još uvijek ljudi znaju za “noćnu frajlu”, “duvan cvijet”, “svekrvin jezik”, “kišni ljiljan”.  Puno uzgajam takozvane “trajnice”, koje ostaju u zemlji i cvjetaju dugi niz godina. Trenutno uzgajam i različite vrste kaktusa. Trudim se da pronađem cvijeće koje se nekada davno uzgajalo u ovim krajevima. Tu spada i miloduh, koje su nekada momci sjekli djevojkama. Međutim, sve se promijenilo, kako u gradovima, tako i na selima. Sada momci djevojkama skidaju vratnice na kapijama”.



Ana kaže da nešto od ljekovitog bilja i cvijeća uspijeva i prodati, te na taj način popravlja kućni budžet.

“O ljekovitom bilju i cvijeću sam učila od starijih, iskusnijih. Na ovakav način upoznajem ljude koji vole cvijeće, ukrasno i ljekovito bilje”. 

Biljke u plasteniku, kaže Ana, vole i muziku, te je gramofon tokom cijelog dana uključen. Cvijeće i muzika međusobno se dopunjuju.

Semberija info - Lj. Ljubojević
​Foto - B. Milošević