Na majevičkim proplancima ovog proljeća, koje će biti upamćeno po pandemiji virusa korona, mogu se vidjeti stada ovaca, lijepo uređeni pčelinjaci, voćnjaci i imanja na kojima vrijedni domaćini siju povrće, pripremaju se za prve koševine. Na pitanje, ima li korone na Majevici i plaše li se Majevičani  ove pošasti, većina njih odgovara da im nije svejedno, da se pridržavaju važećih mjera zaštite, ali da u svakodnevnom radu na svojim imanjima pronalaze prijeko potrebni mir.

Na putu ka Loparama prvi zanimljiv susret zabilježismo već u Maleševcima. Ilijaz Agić (63) iz Koraja već sedam godina uz magistralni put Bijeljina - Tuzla, kod stare seoske škole, prodaje jagode.
 
„Jagode uzgajam od 2005. godine na površini od dva dunuma. Uzgajam i bostan na četiri dunuma. Imam malo vještačko jezero uz svoje imanje, tako da te parcele i navodnjavam. Od januara sam u penziji, tako da proizvodnjom povrća popravljam kućni budžet. Radni vijek sam proveo u sarajevskim „Bosna putevima“, zagrebačkom „Zenitu“ i korajskom pogonu „Interpleta“. Ovo što sada radim, to je čisto preživljavanje. Trenutno je cijena jagode od pet do 5,5 KM za kilogram. Znam da su na pijacama trenutno jagode puno skuplje, ali meni se isplati da ih prodam na ovakav način. U vrijeme pandemije moraju se poštovati propisi, maska i rukavice“, kaže Ilijaz Agić, ističući da je sa bostanom puno lakše, jer može duže izdržati nakon branja, što sa jagodom nije slučaj.

„Jagoda brzo kalira. Ne voli ona ni puno kiše. Od jagode, da bi je iskoristio, možeš konzumirati u svježem stanju ili praviti slatko od jagoda. Što se tiče korone, mi se krećemo, jer do njive moraš doći. Policija je u tom slučaju tolerantna. Ako mi ne proizvedemo, neće ni njemu plata tako lako doći“, kaže Agić, koji se uspješno bavi i pčelarstvom. Kaže da je prošla gdina podbacila, ali da još ima meda iz 2018. godine.

Mirko Jović iz Tobuta, inače radnik ugljevičkog „Rudinga“,  kaže da godinama kupuje Agićeve jagode, jer su slatke i kvalitetne.

„Kod ljudi ima straha od korone. Izbjegavaju asfalt i kretanje, susretanje s drugim ljudima. Na ovom području nema oboljelih od virusa korona i to je dobro. Ipak, nadamo se da će se život  vrlo brzo vratiti u normalne tokove“, kaže Mirko Jović.

Starica  Olga Jović (81) iz Tobuta, kaže da  u ovo “vrijeme korone” priprema  obilježavanje porodične krsne slave – Đurđevdana.
 
“Nigdje iz kuće ne izlazim. Izašla sam nakratko, da pokupujem  ono najpotrebnije. Trpi se nekako, a do kada ćemo izdržati, to niko ne zna.  Živim sa kćerkom u kući. Poštujem sve mjere koje su na snazi”, kaže  baka Olga.
Stana Lukić i njena snaha Kristina, u naselju Lopare Selo, pripremaju zemljište za sadnju paprike. Kažu, proljeće je bilo nestabilno, suša, mrazevi I hladnoća. Ipak, uspjele su da zasiju luk, krompir, u međuvremenu je zasijan kukuruz.

“Mi, stariji, moramo da radimo, jer smo na to i navikli. Mlađi samo gledaju u ekrane, televizor i mobilni. Počeli su da se svađaju sa tim ekranima i sami sa sobom. Ne ide skupa štikla i motika. Za njivu moraš obuti čizme ili opanke, kaže Stana Lukić, ističući da selo ne poznaje koronu, već traži samo vrijedne ruke.
 
Semberija info (Lj.Ljubojević)