Momčilo Koprivica, direktor Muzeja Semberija, aforističar: Aforizam je pravi dribling mozga na malom prostoru
Koprivica (61), već šestu godinu na funkciji direktora Muzeja Semberija, rođen je u hercegovačkom selu Gradina kod Gacka, gdje je završio i osmogodišnju školu. Gimnaziju završava u Gacku, da bi, kako kaže, u potrazi za boljim životom, otišao u Sarajevo, gdje je diplomirao istoriju na Katedri za istoriju Filozofskog fakulteta 1984. godine.
-Do ratnih dešavanja radio sam u TV Sarajevo, jedno vrijeme proveo sam na Palama, a radio sam i kao urednik u jednoj privatnoj izdavačkoj kući Zemunu. Po dolasku s porodicom u Bijeljinu, 2000. godine, osnovao sam izdavačku kuću i štampariju, “Mladost”. Na jednom mjestu spojio sam kompletan proces, od ideje do odštampane knjige. Imali smo i ekskluzivni ugovor sa resornim ministarstvom o izdavanju lektire za osnovnu školu. Bio je to zamajac za uspješnu izdavačku i štamparsku djelatnost, sa petnaestak zaposlenih. Sve se okrenulo naopačke sa prvom poplavom decembra 2010. godine, kada smo zabilježili ogromne gubitke u poslovanju, direktne i indirektne. Uništen je papir za štampanje, oštećene su štamparske mašine. Uprkos teškoćama, nastavili smo proizvodnju sve do 2014. godine, kada nas je zadesila nova poplava. Bio je to kraj profesionalnog i samostalnog bavljenja grafičkom djelatnošću. Poznato je da grafika daje završni pečat svakom proizvodu, svakoj ljudskoj djelatnosti. To je najrasprostranjenija industrija na svijetu, ali i najneprofitabilnija. Nema artikla na kojem ne postoji zahtjev za štampu, za neko obavještenje. To je najrasprostranjenija grana privrede, ali smo mi morali maksimalno smanjiti tu proizvodnju i to je sada svedeno na minimum”.
S obzirom na to da Hercegovce odlikuje snalažljivost, oštroumnost, rječitost i prirodna inteligencija, neminovno je bilo da razgovor usmjerimo ka aforizmima, jer je Momčilo do sada objavio dvije zbirke aforizama, a od pisanja još uvijek ne odustaje.
-Hercegovci su podnebljem osuđeni na uspjeh. U šali kažem da mi nismo “zemljaci”, već “kamenjari”. Ukoliko ne uspiješ, onda propadaš. U Hercegovini je priroda surova, krševita, kamenita, nema puno plodne zemlje i sve to primorava čovjeka da se snalazi na drugačiji način. Tačno je da nas je sam život i to podneblje primoravalo na to da strogo pazimo da ne “zapnemo za kamen i razbijemo glavu”. Ljudi u ravnici žive drugačijim životom. Nadmorska visina, tamo gdje sam se rodio, je iznad hiljadu metara. Gatačko polje ima nadmorsku visinu od 940 metara. Obično, malo u šali, malo u zbilji, kažem da “što je veća nadmorska visina, veći je i karakter ljudi koji tamo žive”. Priroda umnogome oblikuje ljudski karakter. Što je oštrija priroda, čovjek je oštroumniji i priroda čovjeka obavezuje da se bolje snalazi, da više razmišlja svojom glavom. Prvu knjigu aforizama, pod naslovom “Aforizmično”, objavio sam nakon prvih poplava u Semberiji 2010. Jedan od aforizama glasi: “ I mi ćemo isplivati, ako se voda povuče”. Ta knjiga je bila zapažena kod stručnih, ali i običnih ljudi. Ljudi vole taj duh, šalu, vole da se nasmiju. Aforizmom ozbiljne stvari iskazuješ na neozbiljan način. Aforizam je dribling mozga na malom prostoru. Sa malo duhovitih riječi iskazuješ istinu. Druga knjiga, nakon druge velike poplave, nosila je naslov: “Bilo nam je dobro, ne ponovilo se”. Toliko nam je dobro, dakle, bilo. U svakodnevnim političkim, ekonomskim, socijalnim kretanjima pisac aforizama ima materijal za dobar aforizam”.
Koprivica obavlja funkciju direktora Muzeja Semberija. On kaže da je Muzej jedna od najvažnijih javnih ustanova u gradu, jer prikuplja, sabira, arhivira, čuva, prikazuje i reprezentuje javnosti sve ono što je vezano za tradiciju, kulturu i običaje naroda koji živi na ovim prostorima.
-Muzej čuva od zaborava način života u Semberiji od 18. i 19. vijeka, pa sve do danas. To je ono što radimo sa te etnološke strane, dok sa druge, istorijske strane, čuvamo dokumenta i istorijska fakta i činjenice. Treći segment, a možda ga je trebalo pomenuti odmah, je arheološko istraživanje, odnosno arheološka zbirka predmeta od neolita do današnjeg vremena. Sve to čini muzej jednom od najznačajnijih kulturnih institucija u gradu. Činjenica je da se nalazimo u jednom od najstarijih objekata u našem gradu, jer je, nakon Crkve svetog Đorđa, koja je izgrađena 1874., zgrada Muzeja izgrađena 1876. godine. Izgrađena je za potrebe tadašnje Otomanske imperije, da bi nakon njenog pada, odnosno nakon Berlinskog kongresa 1878. godine, prešla u nadležnost Austro - ugarske monarhije. Muzej je institucija koja čuva običaje, tradiciju i kulturu naroda koji živi na ovom prostoru, tako da naš rad u najvećoj mjeri ocjenjuju posjetioci. Bijeljina ima više od stotinu hiljada stanovnika, ali nismo zadovoljni posjetom Muzeju. Pokušavamo novim tehnologijama i interaktivnim sredstvima da publikujemo naš rad na jedan prihvatljiv način i da ga približimo što većem broju ljudi. Tokom pandemije virusa korona došlo je do izvjesnog zastoja u radu, jer više od petnaest mjeseci mi smo bili zatvoreni za posjetioce. Ponovo smo u situaciji da organizujemo izložbe i zanimljive promocije, te smo širom otvorili vrata posjetiocima i za naše stalne postavke”.
Semberske novine - Semberija info
-Do ratnih dešavanja radio sam u TV Sarajevo, jedno vrijeme proveo sam na Palama, a radio sam i kao urednik u jednoj privatnoj izdavačkoj kući Zemunu. Po dolasku s porodicom u Bijeljinu, 2000. godine, osnovao sam izdavačku kuću i štampariju, “Mladost”. Na jednom mjestu spojio sam kompletan proces, od ideje do odštampane knjige. Imali smo i ekskluzivni ugovor sa resornim ministarstvom o izdavanju lektire za osnovnu školu. Bio je to zamajac za uspješnu izdavačku i štamparsku djelatnost, sa petnaestak zaposlenih. Sve se okrenulo naopačke sa prvom poplavom decembra 2010. godine, kada smo zabilježili ogromne gubitke u poslovanju, direktne i indirektne. Uništen je papir za štampanje, oštećene su štamparske mašine. Uprkos teškoćama, nastavili smo proizvodnju sve do 2014. godine, kada nas je zadesila nova poplava. Bio je to kraj profesionalnog i samostalnog bavljenja grafičkom djelatnošću. Poznato je da grafika daje završni pečat svakom proizvodu, svakoj ljudskoj djelatnosti. To je najrasprostranjenija industrija na svijetu, ali i najneprofitabilnija. Nema artikla na kojem ne postoji zahtjev za štampu, za neko obavještenje. To je najrasprostranjenija grana privrede, ali smo mi morali maksimalno smanjiti tu proizvodnju i to je sada svedeno na minimum”.
S obzirom na to da Hercegovce odlikuje snalažljivost, oštroumnost, rječitost i prirodna inteligencija, neminovno je bilo da razgovor usmjerimo ka aforizmima, jer je Momčilo do sada objavio dvije zbirke aforizama, a od pisanja još uvijek ne odustaje.
-Hercegovci su podnebljem osuđeni na uspjeh. U šali kažem da mi nismo “zemljaci”, već “kamenjari”. Ukoliko ne uspiješ, onda propadaš. U Hercegovini je priroda surova, krševita, kamenita, nema puno plodne zemlje i sve to primorava čovjeka da se snalazi na drugačiji način. Tačno je da nas je sam život i to podneblje primoravalo na to da strogo pazimo da ne “zapnemo za kamen i razbijemo glavu”. Ljudi u ravnici žive drugačijim životom. Nadmorska visina, tamo gdje sam se rodio, je iznad hiljadu metara. Gatačko polje ima nadmorsku visinu od 940 metara. Obično, malo u šali, malo u zbilji, kažem da “što je veća nadmorska visina, veći je i karakter ljudi koji tamo žive”. Priroda umnogome oblikuje ljudski karakter. Što je oštrija priroda, čovjek je oštroumniji i priroda čovjeka obavezuje da se bolje snalazi, da više razmišlja svojom glavom. Prvu knjigu aforizama, pod naslovom “Aforizmično”, objavio sam nakon prvih poplava u Semberiji 2010. Jedan od aforizama glasi: “ I mi ćemo isplivati, ako se voda povuče”. Ta knjiga je bila zapažena kod stručnih, ali i običnih ljudi. Ljudi vole taj duh, šalu, vole da se nasmiju. Aforizmom ozbiljne stvari iskazuješ na neozbiljan način. Aforizam je dribling mozga na malom prostoru. Sa malo duhovitih riječi iskazuješ istinu. Druga knjiga, nakon druge velike poplave, nosila je naslov: “Bilo nam je dobro, ne ponovilo se”. Toliko nam je dobro, dakle, bilo. U svakodnevnim političkim, ekonomskim, socijalnim kretanjima pisac aforizama ima materijal za dobar aforizam”.
Koprivica obavlja funkciju direktora Muzeja Semberija. On kaže da je Muzej jedna od najvažnijih javnih ustanova u gradu, jer prikuplja, sabira, arhivira, čuva, prikazuje i reprezentuje javnosti sve ono što je vezano za tradiciju, kulturu i običaje naroda koji živi na ovim prostorima.
-Muzej čuva od zaborava način života u Semberiji od 18. i 19. vijeka, pa sve do danas. To je ono što radimo sa te etnološke strane, dok sa druge, istorijske strane, čuvamo dokumenta i istorijska fakta i činjenice. Treći segment, a možda ga je trebalo pomenuti odmah, je arheološko istraživanje, odnosno arheološka zbirka predmeta od neolita do današnjeg vremena. Sve to čini muzej jednom od najznačajnijih kulturnih institucija u gradu. Činjenica je da se nalazimo u jednom od najstarijih objekata u našem gradu, jer je, nakon Crkve svetog Đorđa, koja je izgrađena 1874., zgrada Muzeja izgrađena 1876. godine. Izgrađena je za potrebe tadašnje Otomanske imperije, da bi nakon njenog pada, odnosno nakon Berlinskog kongresa 1878. godine, prešla u nadležnost Austro - ugarske monarhije. Muzej je institucija koja čuva običaje, tradiciju i kulturu naroda koji živi na ovom prostoru, tako da naš rad u najvećoj mjeri ocjenjuju posjetioci. Bijeljina ima više od stotinu hiljada stanovnika, ali nismo zadovoljni posjetom Muzeju. Pokušavamo novim tehnologijama i interaktivnim sredstvima da publikujemo naš rad na jedan prihvatljiv način i da ga približimo što većem broju ljudi. Tokom pandemije virusa korona došlo je do izvjesnog zastoja u radu, jer više od petnaest mjeseci mi smo bili zatvoreni za posjetioce. Ponovo smo u situaciji da organizujemo izložbe i zanimljive promocije, te smo širom otvorili vrata posjetiocima i za naše stalne postavke”.
Semberske novine - Semberija info
