Viktor Igo je rekao da muzika izražava ono što se ne može reći, a o čemu je nemoguće ćutati. Virtuoz na harmonici, naš sugrađanin Dušan Sekulić, pokazao je da je harmonika nešto mnogo više od sinonima za sviranje narodne i folk muzike.

Za portal Semberija info Sekulić je, između ostalog, otkrio na koji način je ušao u svijet muzike, koliko je studiranje u Beču uticalo na to kakav je muzičar danas i koji su njegovi planovi za budućnost.



Kao petogodišnji dječak otkrili ste svoju ljubav prema klasičnoj muzici koju na inovativan i jedinstven način izvodite na harmonici. Na koji način ste ušao u svijet muzike i odlučili da će muzika biti Vaš životni poziv?

- Sa pet godina sam se prvi put susreo sa harmonikom, stavio je na leđa i malo "probao" da dobijem neku melodiju, ali naravno to baš i nije bilo nešto za šta se može reći da spada pod pojam melodije. Ljubav prema klasičnoj muzici, i prema muzici uopšte, javila se kasnije. Prvo sam počeo da idem privatno na časove narodne muzike, da bih se na nagovor tadašnjeg nastavnika upisao u muzičku školu i tu počinje moje dalje povezivanje sa klasičnom muzikom. Mada, moram priznati da se ta prva ljubav prema klasičnoj muzici javila znatno kasnije, u srednjoj školi, jer kao većinu više me je interesovalo nešto drugo, kao na primjer sport. Tek pri upisu na fakultet sam bio svjestan da će muzika biti nešto čim ću se baviti i što će biti moj životni poziv.



Bavite se, osim sviranja i komponovanjem, a Vaše ime poznato je na svjetskom nivou u oblasti klasične muzike. Kako je izgledao put od osnovca sa harmonikom do, sada već, nekoga ko stvara muzičku magiju?

- U srednjoj školi sam počeo da komponujem neke jednostavne melodije i teme ili frazice, a opet na fakultetu sam krenuo malo ozbiljnije da se posvećujem i tome. Moj put sa harmonikom je možda jako sličan kao i svakom drugom djetetu, samo što je možda bilo malo više istrajnosti, upornosti i podrške svih ljudi oko mene da uspijem, ali generalno rad, rad i samo rad je ključ uspijeha.

Životni put odveo Vas u Beč, gdje ste živjeli i studirali nekoliko godina. Magistrirali ste na prestižnom Bečkom konzervatorijumu ,,Franc Šubert'' u klasi mr Jovice Đorđevića. Koliko je on uticao na to kakav ste muzičar danas?

- Dosta puta sam dao odgovor na ovo pitanje, svi profesori su ostavili svoj neki trag i imali su uticaj na moje dalje usavršavanje, ali moram ipak izdvojiti profesora Jovicu Đorđevića, jer mogu slobodno reći da je on od mene napravio umjetnika, kako pri samom sviranju i ponašanju, tako i u shvatanju muzike, sa njegovom rečenicom: "Nije bitno da l' sviraš glasno ili tiho, ili brzo ili sporo, bitno je da uspeš da izazoveš emociju na koncertu. Ako to jednom uradiš uspeo si, a ako to uradiš više puta pamtiće se nastup."
  
Kao što je već navedeno, bavite se i komponovanjem. Da Vam ne manjka inspiracije, dokazuju i autorska djela koja ste stvorili u prethodnom periodu. Vjerujem da su sve kompozicije Vaša "djeca", ali želim da nam okrijete tu jednu koja se izdvaja od ostalih i zbog čega?

- Nikada nisam izdvajao nijednu kompoziciju koju sam stvorio, jer svaka nosi svoju određenu priču ili neki vid inspiracije iz koje je ta kompozicija nastala. Međutim, ako moram da izdvojim neka to bude "Sjećanje", jer je bila prvenac od koje je sve krenulo, a koja nosi poruku koju do sada niko nije otkrio. Dosta stvari se vidi i lijepo je prikazano u videu, ali nešto je i lijepo sakriveno. 



Bijeljinci su 2019. godine imali priliku da uživaju u muzici na malo drugačiji način. Sa svojim saradnicima pripremili ste projekat "Upoznaj muziku" kojim ste publiku na koncertima proveli kroz Argentinu, Rusiju, Francusku, džez, filmsku, elektro, svjetsku, narodnu, ali i klasičnu muziku. Sada, nakon već dvije godine, kakvi su Vaši utisci što se pomenutog projekta tiče i da li planirate u budućnosti da iznenadite svoju publiku nečim sličnim?

- Ima dosta stvari sa kojima sam zadovoljan u vezi sa projektom, a isto tako i onih kojima nisam bio zadovoljan. Zadovoljan sam odzivom i reakcijama publike. Dosta stvari sam naučio iz različitih sfera i proširio neka znanja iz različitih oblasti. Posjetioci su imali svaki mjesec jedan koncert totalno različitog muzičkog žanra i sa različitom postavkom scene, kostima i samog ambijenta, a pri samoj realizaciji projekta svi učesnici su bili iz našeg grada. Moglo je biti mnogo bolje u smislu podrške institucija nadležnih za kulturu i obrazovanje, jer sam i njih nastojao da uključim, s obzirom da je to i bila poenta. Takođe, bilo bi mnogo bolje da sam koncerte organizovao na svaka dva mjeseca, a ne na mjesec dana, jer mogao bih sve da spremim mnogo lakše i vjerovatno bi sve bolje zvučalo i izgledalo. Da li će biti nešto slično od mene ovog tipa opet ne znam. Jedino ako bi neko htio da preuzme cijelu organizaciju, a ja da budem zadužen za umjetnički dio. Teško da bih  mogao ponovo da organizujem onako veliki projekat i da uz organizaciju još i sviram. 

Znamo da je put do uspijeha u poslu kojim se bavite veoma težak i ponekad zahtijeva mnogo odricanja. Prema Vašem mišljenju, koja je formula za uspjeh?

- Kao što sam maloprije rekao, ključ uspjeha je rad, rad i samo rad, konstantno usavršavanje, zdrava podrška okoline i vjerovanje u to što radite. Treba imati cilj i težiti ka njemu. 

Za kraj našeg razgovora, želim da Vas pitam koji su Vaši planovi za budućnost i da li postoji saradnja sa nekim koju želite da ostvarite?

Usljed ove situacije sa korona virusom nezahvalno je da bilo šta planiram sem stvaralačkog dijela, da vježbam i radim na sebi, a kada prođe sve ovo lako ćemo planove napraviti. Dosta stvari sam započeo u smislu koncerata koji čekaju samo povoljniju situaciju da bi mogli biti održani. Sam projekat "Upoznaj muziku" nastaviće se u drugim gradovima, ali tek kada se situacija smiri. Ima dosta interesantnih planiranih saradnji i mogu da kažem da smo svašta spremili, ali ipak čekamo neko bolje vrijeme za to.

​Semberija info - Ljubica Božić