Gimnazija Filip Višnjić - Anamarija Živanović: Mladi i budućnost


Kakva  će naša  budućnost  biti?

Pitanje na koje čovjek prosječno bar jednom dnevno potraži odgovor. Istina je da znamo skoro sve o našoj prošlosti. Lako je pitati roditelje odakle potiče naše prezime ili saznati iz knjiga koje su države međusobno ratovale, dok našu budućnost niko ne može znati i ne možemo o njoj pročitati u knjigama. Da, tako kažu, ali nisu svjesni da saznanja iz prošlosti mogu odgovoriti na mnoga pitanja o budućnosti..

Živimo u 21. vijeku. u 2020. godini. U vremenu kada je sramota nemati mobilni telefon ili kompjuter. Doba tehnologije i otkrića. Doba razvitka i poboljšanja života 95% svjetske populacije. Ja živim u ovih 5% malo manje razvijenih mjesta u svijetu. U mjestu koje ima nevjerovatne potencijale i ljude koji su u nasljeđe dobijali malograđanski duh. Prosto smo postali isprogramirane mašine, navikli da živimo u duhovima prošlosti, naučeni da prihvatamo „opšte prihvatljiva pravila života”. Mladi ljudi iz moje države svakodnevno odlaze u ostatak svijeta,u potragu za boljim životom ”na mjesta gdje se trud i rad cijene”.

Istina jeste da je za uspjeh na našim prostorima potrebno više truda nego u ostatku svijeta, ali kada imamo snove i težimo ka određenim ciljevima ništa nam ne bi trebalo biti teško, zar ne? Danas kada budete šetali, podignite glavu i pogledajte ljude oko sebe, skoro pa niko nema osmijeh na licu, zar ne? Zašto je to tako? Prosto smo navikli biti u zoni komfora. Lakše nam je kriviti sve oko sebe nego spoznati vlastite greške. Teško nam je promijeniti percepciju svijeta i moralne vrijednosti, ugušiti veliki ego.

Da li si ikada poželio/la da stvaraš nevjerovatna majstorska djela sklona heroizmu, divljenju i strahopoštovanju? Svako je rođen kao genije i pobjednički heroj. Svako od nas može stvoriti istoriju, biti  zapamćen, samo je pitanje da li ćemo se uklopiti u masu ili uzeti život u svoje ruke. Vjerujem da svaki čovjek ima potrebu da stvara djela koja izazivaju divljenje, ali ponekada se zanesemo i smatramo da će naše materijalno izazvati divljenje u ljudima. Ne, neće. Što više dajemo, više dobijamo. Zašto je za većinu svijeta  riječ humanost  hijeroglif? Činjenica jeste da ljude u svijetu zahvata nemaština i bijeda, da svako živi i pokušava riješiti svoje probleme, koje god vrste oni bili. Ali nekada lijepa riječ, osmijeh, jabuka ili cvijet nekome mogu popraviti dan.

Ono što želim reći jeste - MI SMO KREATORI SOPSTVENIH ŽIVOTA I SNOVA. Nemojte tražiti promjenu oko vas, ona se nalazi u vama. Ne znamo za koliko godina nas neće biti, ali ostaće naši potomci. Za njih zajedno moramo stvoriti ljepšu budućnost. 

Jedino oruđe koje nam je potrebno jeste hrabrost. Imajte hrabrosti smijati se i ne razmišljati o tome kako vas neko posmatra. Imajte hrabrosti uputiti lijepu riječ. Imajte hrabrosti da pokažete svoje talente. Budite drugačiji. Počnite da živite svoj idealan život, ali ne od sutra ili od prvog dana u mjesecu. Započnite baš sada, ovoga trenutka, baš u gradu kojem se nalazite i državi kakva god ona bila.

Anamarija Živanović
JU Gimnazija "Filip Višnjić" Bijeljina, III-1