„EH , DA ZNAM U GITAR UDARATI” – IZLOŽBA O ISTORIJATU GITARSKE UMJETNOSTI U VOJVODINI :: Semberija INFO ::

 

„EH , DA ZNAM U GITAR UDARATI” – IZLOŽBA O ISTORIJATU GITARSKE UMJETNOSTI U VOJVODINI


U djelu, „Beograd nekad i sad” Sterija bilježi da „svaka prava kuća mora da ima gitaru i da djevojke koje ne sviraju ovaj instrument nisu nobl”.
U predjelima današnje Vojvodine od 18. vijeka započeo je proces prihvatanja tadašnjih savremenih evropskih umjetničkih tokova, kako na planu književnosti, teatra, likovne umjetnosti, tako i u domenu muzike. Ovaj tok brze modernizacije srpske muzike može jasno da se uoči posmatranjem pojave muziciranja na gitari. Tada se u salonima otmenih srpskih građanskih kuća sve češće pojavljuju klaviri, violine, flaute, a uz ove instrumente široko je prihvaćena i gitara, koja je početkom 19. vijeka širom Evrope doživljavala toliko buran razvoj i procvat, da je ova pojava tada nazvana „gitaromanijom”.
O tome govori izložba „Vojvodina, gitara, svijet – istorijat gitarske umjetnosti u Vojvodini” koja je otvorena u Novom Sadu u Kulturnom centru Vojvodine „Miloš Crnjanski”. Autor postavke je publicista Borislav Hložan.
Prema njegovim rečima, gitara je očito bila omiljen i veoma rasprostranjen instrument u srpskim prečanskim krajevima od Budima i Sentandreje do Novog Sada i Vršca. Ovu tvrdnju dokazuju brojne činjenice, poput pominjanja gitare u stihovima pjesnika srpske građanske lirike 18. i 19. vijeka , kao i prikaze ovog instrumenta u savremenim likovnim djelima.
– Ovaj instrument u svojim romanima spominje i Jakov Ignjatović, čiji vječiti mladoženja Šamika zna da svira gitaru, a o ovom instrumentu piše i Jovan Sterija Popović, čiji junak Kir Janja žučno negoduje zbog pola forinte potrebnih za kupovinu „žica za gitar” za ćerku Katicu. U drugom svom djelu, „Beograd nekad i sad” Sterija podsmješljivo bilježi da „svaka prava kuća mora da ima gitaru i da djevojke koje ne sviraju ovaj instrument nisu nobl” – naveo je Hložan.
U prvoj polovini 19. vijeka Novi Sad, dodaje, postaje mjesto gdje je dolaskom gradskog kapelnika i kompozitora Josifa Šlezingera gitara započela svoj ozbiljniji razvoj. Šlezinger , koji je prije dolaska u Novi Sad bio član vlastelinskih orkestara u Ugarskoj, svirao je više orkestarskih instrumenata, a dobro je vladao i gitarom.
Gitaru je, kako navodi, svirala i čuvena pesnikinja Milica Stojadinović Srpkinja, a i poznati ilirski muzičar, graničarski oficir Josif Runjanin, koji je živio u Novom Sadu. Runjanin je u istoriji muzike zabilježen kao autor poznate pjesme „Rado ide Srbin u vojnike”, kao i pjesme „Lijepa naša domovina”, koja je docnije postala hrvatska himna.
Saznajemo i da je tokom druge polovine 20. vijeka klasična gitara u Srbiji i u Jugoslaviji doživjela svoj najveći uzlet, najviše zahvaljujući koncertnim uspjesima i pedagoškom zalaganju dr Jovana Jovičića, (1926 – 2013), koji je studirao kod najvećeg gitariste 20. vijeka , slavnog Andresa Segovije.
Jedan od svojih prvih važnih koncerata Jovičić je priredio u Novom Sadu 1952., nakon čega su usledila gostovanja širom Jugoslavije i u inostranstvu. Jovičić je 1957. bio laureat Svjetskog takmičenja klasične gitare u Moskvi, posle kojeg je on desetak puta odlazio na velike koncertne turneje po SSSR-u. Jovičić se usavršavao na Akademiji Kiđiani u Sijeni kod Andresa Segovije, koji ga je docnije isticao kao jednog od svojih najboljih studenata.
Sa područja Vojvodine potekli su i drugi zaslužni gitaristi i pedagozi poput Miroslava Ješića iz Zrenjanina koji je djelovao u SAD, Vrdničanina Ljubomira Maričića, koji je docnije radio u Zemunu i Koste Popovića, koji je djelovao u Sarajevu.
– Posle izvjesnog perioda stagnacije, gitaristička pedagogija i umjetnost klasične gitare u Novom Sadu krajem sedamdesetih godina dobija novi podstrek uvođenjem ovog instrumenta u nastavu u Muzičkoj školi „Isidor Bajić”, gdje predaje gitaristkinja iz Njemačke Ana Margareta Vučak. Ona je formirala omladinski orkestar gitare, u kojem su nastupali njeni najuspešniji učenici. Ovaj ansambl radio je pod imenom Orkestar gitara Muzičke omladine Novog Sada – ističe autor postavke.
Na Muzičkom odsjeku Akademije umjetnosti u Novom Sadu 1998, dodaje, uvedena je nastava gitare, gdje je za profesora angažovan naš istaknuti koncertni solista Zoran Krajišnik. Godine 2007. formirana je Asocijacija gitarista Vojvodine sa predsjednikom, gitarističkim pedagogom Raškom Radovićem. Asocijacija je pokrenula Vojvođanski festival klasične gitare, u okviru kojeg je ustanovljeno i Pokrajinsko takmičenje mladih gitarista.
Na festivalu i ljetnjoj školi klasične gitare u Novom Sadu gostovala su svjetska imena klasične gitare – Anjelo Deziderio, Egberto Gismonti, Edin Karamazov, Zoran Dukić, Gael Solal, Marko Tamajo... Posebno je bilo značajno veče posvećeno premijernim izvođenjima kompozicija jednog od vodećih kompozitora za gitaru, Nikite Koškina 2013., na kojem su učestvovali gitarista Edin Karamazov, pijanistkinja Slobodanka Stević, članice Gudačkog kvarteta TAJJ, flautistkinja Lidija Ljubičić i solistkinja na gitari Ema Štajn.