BADNjI DAN: Koji običaji treba da se poštuju danas?
Pravoslavni vjernici, koji poštuju julijanski kalendar, 7. januara proslavljaju Božić, praznik cijele porodice koja je tada na okupu. Dan uoči Božića, 6. januar, zove se Badnji dan. Naziv je dobio po tome jer se toga dana siječe badnjak i unosi u kuću. Sa ovim danom već počinje božićno slavlje.
Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa porodičnim kultom i kultom ognjišta. Već u ranu zoru, pucanjem iz pušaka i prangija, objavljuje se odlazak u šumu po badnjak. Badnjak sijeku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska sunca. Ovakva tradicija zadržala se i u semberskim selima.
Badnjak predstavlja simbol drveta koje su, kako kaže predanje, pastiri donijeli Josifu i Mariji da založe vatru i zagriju pećinu u kojoj je rođen Isus. Badnjak se pali uoči praznika i gori do Božića kada se objavljuje radost Hristovog Rođenja. Dogorijevanje badnjaka je simbol rastanka sa starim vjerovanjima i prihvatanje nove svjetlosti koja dolazi sa vjerom u Novorođenog Hrista. Svi običaji imaju smisao hrišćanskog zajedništva, pa se smatra da se ljudi okupljeni oko badnjaka zagrijavaju ljubavlju i slogom, a njegovu svjetlost unose u mrak neznanja i praznovjerja. Najviše narodnih običaja kod Srba vezuje se za Badnji dan i Božić kojima se dočarava događaj Rođenja u Vitlejemu.
Badnji dan je poslednji dan božićnog posta i tada se dovršavaju poslovi oko pripreme doma i hrane za najradosniji hrišćanski praznik – Božić. Drvo se uvijek zasijecalo s istočne strane jer je trebalo da padne upravo na istok. On se mora presjeći sa tri udarca, s tim da se poslije čupa i lomi. Prilikom sječenja badnjaka pazi se da on padne na istočnu stranu i da se prilikom pada ne zaustavi na drugom drveću, da se ne bi sreća kuće zaustavila. Badnjak se preliva vinom i premazuje medom. Kad se domaćin vrati iz šume i donese badnjak, prislanja ga na kućni zid, a tek s prvim mrakom se unosi u kuću, dok ga drugi ukućani posipaju žitom. Posipanje žitom na Badnji dan i Božić radi se zato što je i Majka Božija, kada joj se rodio sin, bacala žito stoci koja je bila u štali da stoka ne bi grizla slamu na kojoj je Hristos ležao. Poslije se badnjak stavlja na ognjište. Na Badnji dan se peče božićna pečenica, pripremljena prethodnog dana, na Tucindan. Službama bdijenja i paljenjem badnjaka u pravoslavnim hramovima najavljuje se rođenje Spasitelja, čiji se dolazak na svijet slavi kao početak novog vremena i kao najradosniji događaj u hrišćanstvu.
Uveče, kada padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu. Pečenica se nosi na ražnju, obično dvojica nose između sebe, i jedan od njih prvo stupa desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i žensku čeljad riječima: "Dobro veče! Čestit Božić i Badnje veče!" Domaćica i ženska čeljad posipaju pečenicu i domaćina sa zobi i pšenicom, odgovarajući: "Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica!" Pečenica se unosi u sobu gdje se obavlja večera na Badnji dan i Božićni ručak, i prislanja se na istočni zid, tamo gdje su ikone i kandilo. Pošto se badnjak prethodno isječe sa debljeg kraja na tri dijela, veličine da može da stane u šporet ili kakvu peć, unosi se u kuću. Isto se govori i radi kao kad se unosi pečenica. Badnjak se stavlja na ognjište, ali pošto ognjišta nema više, stavlja se pored šporeta ili peći, i odmah se jedno drvo loži. Tamo gdje nema peći ili šporeta, badnjak se stavlja kod pečenice.
Na Badnje veče služi se posna večera uz koju se vezuju brojni običaji. Domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Po unošenju badnjaka, domaćin ili domaćica unose slamu i raznose je po cijeloj kući, a posebno na mjesto gdje će biti postavljena večera. Pri tom, onaj ko nosi slamu kvoca, a ostali pijuču. Poslije toga, domaćin okadi cijeli dom i večeru, pripali svijeću i pristupa se badnjoj večeri.
Po narodnom vjerovanju badnjak i božićna slama donose plodnost i napredak. Običaji o Badnjoj večeri razlikuju se od kraja do kraja. U pojedinim selima zapadne Bosne na Badnje veče vjernici bi omlatili kod ognjišta klasje iz posljednjeg snopa, a pšenicu bi zatim pomiješali sa onom koja je određena za česnicu. Preko slame se postavlja stoljnjak jer se služi i jede na podu. Stolice se iznose iz kuće. Poslije Božića se ova slama nosi u obor, štalu ili ambar, a njom su obavijali i voćke da bi bolje rodile. Za najmlađe se organizuje tradicionalno "pijukanje". To je stari običaj po kojem domaćica djeci u slamu baca bombone, lješnike i orahe, a oni dok ih skupljaju imitiraju pijukanje pilića.
Badnja večera treba da obiluje jelom i pićem da bi cijela godina bila rodna i puna izobilja. Večera se kadi tamjanom da bi se za večerom spojili i živi i oni koji to nisu. Paljenje badnjaka označava završetak Badnjeg dana i uvod u Božić.
Semberija info
Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa porodičnim kultom i kultom ognjišta. Već u ranu zoru, pucanjem iz pušaka i prangija, objavljuje se odlazak u šumu po badnjak. Badnjak sijeku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska sunca. Ovakva tradicija zadržala se i u semberskim selima.
Badnjak predstavlja simbol drveta koje su, kako kaže predanje, pastiri donijeli Josifu i Mariji da založe vatru i zagriju pećinu u kojoj je rođen Isus. Badnjak se pali uoči praznika i gori do Božića kada se objavljuje radost Hristovog Rođenja. Dogorijevanje badnjaka je simbol rastanka sa starim vjerovanjima i prihvatanje nove svjetlosti koja dolazi sa vjerom u Novorođenog Hrista. Svi običaji imaju smisao hrišćanskog zajedništva, pa se smatra da se ljudi okupljeni oko badnjaka zagrijavaju ljubavlju i slogom, a njegovu svjetlost unose u mrak neznanja i praznovjerja. Najviše narodnih običaja kod Srba vezuje se za Badnji dan i Božić kojima se dočarava događaj Rođenja u Vitlejemu.
Badnji dan je poslednji dan božićnog posta i tada se dovršavaju poslovi oko pripreme doma i hrane za najradosniji hrišćanski praznik – Božić. Drvo se uvijek zasijecalo s istočne strane jer je trebalo da padne upravo na istok. On se mora presjeći sa tri udarca, s tim da se poslije čupa i lomi. Prilikom sječenja badnjaka pazi se da on padne na istočnu stranu i da se prilikom pada ne zaustavi na drugom drveću, da se ne bi sreća kuće zaustavila. Badnjak se preliva vinom i premazuje medom. Kad se domaćin vrati iz šume i donese badnjak, prislanja ga na kućni zid, a tek s prvim mrakom se unosi u kuću, dok ga drugi ukućani posipaju žitom. Posipanje žitom na Badnji dan i Božić radi se zato što je i Majka Božija, kada joj se rodio sin, bacala žito stoci koja je bila u štali da stoka ne bi grizla slamu na kojoj je Hristos ležao. Poslije se badnjak stavlja na ognjište. Na Badnji dan se peče božićna pečenica, pripremljena prethodnog dana, na Tucindan. Službama bdijenja i paljenjem badnjaka u pravoslavnim hramovima najavljuje se rođenje Spasitelja, čiji se dolazak na svijet slavi kao početak novog vremena i kao najradosniji događaj u hrišćanstvu.
Uveče, kada padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu. Pečenica se nosi na ražnju, obično dvojica nose između sebe, i jedan od njih prvo stupa desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i žensku čeljad riječima: "Dobro veče! Čestit Božić i Badnje veče!" Domaćica i ženska čeljad posipaju pečenicu i domaćina sa zobi i pšenicom, odgovarajući: "Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica!" Pečenica se unosi u sobu gdje se obavlja večera na Badnji dan i Božićni ručak, i prislanja se na istočni zid, tamo gdje su ikone i kandilo. Pošto se badnjak prethodno isječe sa debljeg kraja na tri dijela, veličine da može da stane u šporet ili kakvu peć, unosi se u kuću. Isto se govori i radi kao kad se unosi pečenica. Badnjak se stavlja na ognjište, ali pošto ognjišta nema više, stavlja se pored šporeta ili peći, i odmah se jedno drvo loži. Tamo gdje nema peći ili šporeta, badnjak se stavlja kod pečenice.
Na Badnje veče služi se posna večera uz koju se vezuju brojni običaji. Domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Po unošenju badnjaka, domaćin ili domaćica unose slamu i raznose je po cijeloj kući, a posebno na mjesto gdje će biti postavljena večera. Pri tom, onaj ko nosi slamu kvoca, a ostali pijuču. Poslije toga, domaćin okadi cijeli dom i večeru, pripali svijeću i pristupa se badnjoj večeri.
Po narodnom vjerovanju badnjak i božićna slama donose plodnost i napredak. Običaji o Badnjoj večeri razlikuju se od kraja do kraja. U pojedinim selima zapadne Bosne na Badnje veče vjernici bi omlatili kod ognjišta klasje iz posljednjeg snopa, a pšenicu bi zatim pomiješali sa onom koja je određena za česnicu. Preko slame se postavlja stoljnjak jer se služi i jede na podu. Stolice se iznose iz kuće. Poslije Božića se ova slama nosi u obor, štalu ili ambar, a njom su obavijali i voćke da bi bolje rodile. Za najmlađe se organizuje tradicionalno "pijukanje". To je stari običaj po kojem domaćica djeci u slamu baca bombone, lješnike i orahe, a oni dok ih skupljaju imitiraju pijukanje pilića.
Badnja večera treba da obiluje jelom i pićem da bi cijela godina bila rodna i puna izobilja. Večera se kadi tamjanom da bi se za večerom spojili i živi i oni koji to nisu. Paljenje badnjaka označava završetak Badnjeg dana i uvod u Božić.
Semberija info
