Slavista Jernej Kopitar rođen prije 240 godina: Inspirisao reformu srpskog jezika :: Semberija INFO ::

 

Slavista Jernej Kopitar rođen prije 240 godina: Inspirisao reformu srpskog jezika


BANjALUKA - Slavista Jernej Kopitar, koji je smatrao da se jezik ne treba popravljati, nego da treba biti izvor sa kojeg će se uzimati blago važno za opstanak jednog naroda, rođen je na današnji dan prije 240 godina.

Za srpski jezik je značajan njegov rad sa Vukom Stefanovićem Karadžićem, jer ga je podstakao da objavi prvu gramatiku srpskog jezika, da prikupi i objavi narodne umotvorine te da objavi Prvi srpski rečnik.

Kopitar je isticao da svako slovo treba da ima svoj glas, a kada je uspješno definisao pravila u svom maternjem slovenačkom jeziku, okrenuo se ka slovenskim jezicima.

Rano se zainteresovao za srpsku narodnu poeziju kojoj se divio. Čitajući knjige Dositeja Obradovića ulazio je u problematiku srpskog jezika. Budući da ga je zanimalo pitanje srpskog jezika pokušavao je da stupi u kontakt sa Srbima. Prvo se susreo sa pjesnikom i vladikom Lukijanom Mušickim, ali tek kada je upoznao Vuka Stefanovića Karadžića shvatio je da je pronašao pravu osobu koja bi bila kadra da izvrši reformu tadašnjeg slavenosrpskog jezika.

Upoznali su se u Beču 1813. godine gdje je Vuk boravio kao izbjeglica. Kopitar je u to doba bio cenzor i sarađivao je sa Srbima Frušićem i Davidovićem koji su uređivali i izdavali “Novine serbske”.  Tih godina Vuk Karadžić je napisao svoj prvi članak u formi pisma Karađorđu u kome je govorio o srpskoj propasti. Cenzora Jerneja Kopitara je privukao narodni jezik kojim je Vuk Karadžić napisao tekst, te je 1813. pozvao Vuka Karadžića na razgovor i tako je krenula njihova saradnja. Kopitara je oduševilo Vukovo poznavanje srpskih narodnih pjesama.

Podstaknut Kopitarom Vuk Karadžić je u Beču 1814. godine objavio “Malu srbsku prostonarodnu pjesmaricu”. Iste godine objavio je i knjigu “Pismenica serbskoga jezika po govoru prostoga naroda napisana”. Strogi Kopitar je ukazivao Vuku na nedostatke ove knjige, ali je bio zadovoljan njegovim reformatorskim radom. Po njegovom nagovoru Vuk je napustio Beč i krenuo put Sremskih Karlovaca s namjerom da prikupi što više narodnih pjesama i umotvorina. Nakon dvije godine rada objavljena je druga  “Pjesmarica” koju je Vuk posvetio Jerneju Kopitaru.

Saradnja se dalje nastavljala tako što je Jernej Kopitar pomagao srpskom reformatoru prilikom oblikovanja srpskog standardnog književnog jezika, utemeljenog na narodnom govoru. Zahvaljujući njegovoj pomoći Vuk Karadžić je izdao i prvi srpski rječnik. Tih godina bavili su se srpskim riječima, Vuk je tumačio značenje pojedinih riječi, a Kopitar bi ih prevodio na latinski i njemački. Tako je veliki rječnik objavljen 1818. godine.

Zahvaljujući Kopitaru Vuk Karadžić je postavio temelje srpskog jezika i pravopisa, te afirmisao narodnu književnost. Kazao je: “Pišući bilo šta, svagda gledam šta će o tome reći Kopitar, il Šafarik, il Grim, a za druge ne marim. Neka viču što im drago, svemu svijetu niko ne ugodi”. 

Glas Srpske