Slika i frizura su u bliskoj vezi
Bijeljinka Refija Pilaković (65) slikarstvom se bavi, kako sama kaže, još od malih nogu. Aktivno, međutim, sa kistom i slikarskim bojama druži se od 1997. godine. Ništa tu ne bi bilo neobično, da, kojim slučajem, Refija nije cijeli svoj radni vijek provela u frizerskom salonu. Ona kaže da je umjetnost i jedno i drugo, te da sve to treba posmatrati sa one ljepše ljudske strane.
„Već dvadesetak godina slikam i do sada sam naslikala oko stotinjak slika. Slikarsko umijeće nisam naslijedila od bližnjih, već je to, jednostavno, u meni proradilo. Za mene su slikarstvo i frizerski zanat u bliskoj vezi, u nekoj harmoniji, jer se u oba slučaja radi o kreaciji. Osim pejzaža, slikala sam i mrtvu prirodu, poneki ćup, neobičnu vazu za cvijeće. Puno sam svojih slika poklonila prijateljima i dragim ljudima. Moje slike krase domove dragih ljudi u Njemačkoj, Švajcarskoj, Italiji i drugim evropskim zemljama. Za slike treba izdvojiti značajna sredstva, a tu mislim na kvalitetne boje, platno, ramove. Radila sam dugo u tehnici ulje na platnu, a od prije pet godina sam počela koristiti akril tehniku“.
Refija je već tri godine član Udruženja likovnih umjetnika „Sveti Luka“ u Bijeljini. Kaže da slika, uglavnom, noću, jer tokom dana nema puno vremena za slikanje.
„Iako sam u penziji, radim po principu, „tristo na sat“. Posvećujem pažnju i svome zdravlju, družim se sa prijateljima i dragim ljudima, volim da prošetam i da provedem neko vrijeme u prirodi. Djeca su u inostranstvu, Imam dva sina, volim da kažem, dva sokola. Naravno, ne smijem izostaviti ni svoje dvije snahe i četvero unučadi. Oni su mi smisao života. Jedan unuk već pokazuje interesovanje za slikarstvo i to je moj veliki životni uspjeh. Što se tiče slikarstva, bez obzira na to, kako će to neko danas ocijeniti ili u budućnosti ocjenjivati , slikaću dok sam živa i dok me zdravlje služi“, kaže Refija Pilaković, ističući da niko nije iskren, ko kaže da se slika može naslikati za jedan dan ili za jednu noć. Za kvalitetnu sliku, kaže Refija, treba se dobro namučiti i potrošiti puno vremena.
Lj.Lj.
„Već dvadesetak godina slikam i do sada sam naslikala oko stotinjak slika. Slikarsko umijeće nisam naslijedila od bližnjih, već je to, jednostavno, u meni proradilo. Za mene su slikarstvo i frizerski zanat u bliskoj vezi, u nekoj harmoniji, jer se u oba slučaja radi o kreaciji. Osim pejzaža, slikala sam i mrtvu prirodu, poneki ćup, neobičnu vazu za cvijeće. Puno sam svojih slika poklonila prijateljima i dragim ljudima. Moje slike krase domove dragih ljudi u Njemačkoj, Švajcarskoj, Italiji i drugim evropskim zemljama. Za slike treba izdvojiti značajna sredstva, a tu mislim na kvalitetne boje, platno, ramove. Radila sam dugo u tehnici ulje na platnu, a od prije pet godina sam počela koristiti akril tehniku“.
Refija je već tri godine član Udruženja likovnih umjetnika „Sveti Luka“ u Bijeljini. Kaže da slika, uglavnom, noću, jer tokom dana nema puno vremena za slikanje.
„Iako sam u penziji, radim po principu, „tristo na sat“. Posvećujem pažnju i svome zdravlju, družim se sa prijateljima i dragim ljudima, volim da prošetam i da provedem neko vrijeme u prirodi. Djeca su u inostranstvu, Imam dva sina, volim da kažem, dva sokola. Naravno, ne smijem izostaviti ni svoje dvije snahe i četvero unučadi. Oni su mi smisao života. Jedan unuk već pokazuje interesovanje za slikarstvo i to je moj veliki životni uspjeh. Što se tiče slikarstva, bez obzira na to, kako će to neko danas ocijeniti ili u budućnosti ocjenjivati , slikaću dok sam živa i dok me zdravlje služi“, kaže Refija Pilaković, ističući da niko nije iskren, ko kaže da se slika može naslikati za jedan dan ili za jednu noć. Za kvalitetnu sliku, kaže Refija, treba se dobro namučiti i potrošiti puno vremena.
Lj.Lj.
