U SUSRET BAZARU ŽENSKIH VJEŠTINA I TRADICIJE U JANjI :: Semberija INFO ::

 

U SUSRET BAZARU ŽENSKIH VJEŠTINA I TRADICIJE U JANjI


Foto
Janja je najveće povratničko naselje u Bosni i Hercegovini nakon što se, poslije rata, u Janju vratilo više od 8.000 Bošnjaka, a izbjegli Srbi, koji su živjeli u bošnjačkim kućama tokom rata, nastanili su se u Novom naselju Janja svega par kilometara od centra Janje.

Danas, stanovnici Janje i Novog naselja žive i rade zajedno, jedni pored drugih i jedni sa drugima.

Jeste li ikada bili u Janji? Nakon ove priče, možda se odlučite posjetiti naselje smješteno nekih desetak kilometara od Bijeljine prema jugu. Mnoštvo crvenih krovova se prostrlo ravnicom, krovovi načičkani jedni do drugih, a u bijelom kamenom koritu, sredinom naselja, vijugava rijeka Janja sporo teče prema Drini, polako, kao da joj se ne žuri napustiti ovo mjesto. Legenda kaže da su Janju naselili muslimani iz Srbije između 1788. i 1862. godine, koji su, krenuvši put sjeveroistočne Bosne, sreli staricu po imenu Janja, koja im je savjetovala da se nastane pored rijeke. I tako je nastala naša Janja!



Subotnje julsko jutro nagovještava visoke temperature, preko 40 stepeni. Pridružujem se veselom društvu Janje i Novog naselja Janja u restoranu pored rijeke. Nižu se lijepa imena: Cvija, Rabija, Mensura, Violeta, Dragica, Hana, Amina, Fatima, Ljiljana, Ramiza, Sabira, Neda, Amela, Senada, Đevdana i Jasmina, a ja pokušavam svakom nasmijanom licu pridružiti jedno od imena. Ove dame su pripadnice dva udruženja građana koja djeluju u Janji i Novom naselju Janja, a tu je i gospođa Ljiljana iz Mjesne zajednice Janja. Ubrzo saznajem da pripadaju Udruženju žena “Žena” u Janji, koje je osnovano 2003. godine kao nevladina organizacija koja doprinosi poboljšanju položaja žena i “Etno-kreativi” ogranku Srpskog kulturno-umjetničkog društva “Novo naselje Janja”, društvo koje se bavi promocijom umjetnosti, književnim stvaralaštvom i scenskom umjetnošću, ali i očuvanju starih zanata.

Želja mojih sugovornica je da prenesu pozitivne priče i primjere iz Janje, da pošalju zajedničke poruke svim građanima u Bosni i Hercegovini o tome kako je moguće živjeti zajedno, raditi zajedno, sanjati zajedno...

Prvo razgovaram sa Ramizom Bogaljević, članicom Udruženja žena “Žena”, koja s ponosom započinje govoriti o ovom udruženju koje okuplja oko 30 aktivnih članica. Sjeća se Ramiza svog povratka u Janju nakon izbjeglištva u Šerićima kod Živinica, kada se sa svojom porodicom među prvima vratila u Janju u kuću koju je dijelila sa baba Jelom. Kao i sve izbjeglice, nisu imali mnogo, i tada su im pomagali komšije Srbi i Bošnjaci.

“Prva komšinica je imala kravu i kada pomuze kravu, donese mojoj porodici mlijeka,” prisjeća se Ramiza. “U to vrijeme, 2002. godine, dobila sam pomoć za pokretanje posla od ICMS-a i otvorila prodavnicu, a moja obaveza je bila da narednu godinu dana spremam po tri paketa svakog mjeseca u vrijednosti od 100 KM kako bih pomogla ugrožene porodice povratnike koji nisu imali mogućnosti .” 



U razgovor se uključuju ostale članice navodeći primjer za primjerom humanitarnih akcija koje su same organizovale i sprovele, ne gledajući koje je ko vjere, već kako one mogu pomoći, jer “žena ženi treba da bude najveća podrška,” kaže Amina, a Nada dodaje: “Ne treba da slušamo političare, treba da budemo jedinstvene.”

Pogled mi privuće veselo lice Cvije Krajišnik s moje lijeve strane. Saznajem da je Cvija veoma aktivna u Srpskom kulturno-umjetničkom društvu. Ozarenog lica, Cvija priča kako je ovo društvo osnovano 2009. godine i da broji preko 150 članova. Uglavnom su tu razne sekcije poput folklora, vokalne sekcije, orkestra, a kao ogranak ovog društva je “Etno-kreativa”, na čijem je čelu baš naša Cvija. “Etno-kreativa” se bavi očuvanjem kulture i različitosti naših mještana, s obzirom da dolaze iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, iz urbanih i ruralnih dijelova. Pomažu najčešće ženama koje imaju određene probleme, ali sproveli su i desetak humanitarnih bazara za pomoć djeci na Trgu u Bijeljini. “Ne treba biti sebičan, treba i druge poštivati i pomagati,” kaže Dragica. Organizuju dva puta sedmično radionice o tkanju, krojenju, šivanju, vezenju...

“Naš cilj je da očuvamo stare zanate, ženske zanate. Svakodnevno učimo, pohađamo radionice o keranju, slikanju na foliji. Sve što nam se pruža da naučimo i podijelimo svoje znanje, mi prihvatamo. Svakodnevno pozivamo žene koje su zainteresovane i žele naučiti, a možda i mogu podijeliti svoje znanje  sa nama, da nam se pridruže,” navodi Cvija i dodaje: “Ovakav angažman zahtijeva dosta vremena. Veoma je loš položaj žena u Novom naselju Janja u smislu da su uglavnom nezaposlene, dane provode u kući i neke porodice ih ne poštuju dovoljno zbog toga. Nadam se da će sve žene, uključivanjem u naše aktivnosti postići da budu zadovoljne, da rade i da se obučavaju,” optimistično dodaje Cvija.

Najveća nedavna aktivnost na ovom prostoru je bila organizovanje Multietničkog bazara u oktobru 2021. godine. Tu su članice udruženja predstavile svoje brojne rukotvorine i proizvode, kao što su: razni nakit, torbice, narodna nošnja, ali i razni sokovi, tarhana, nišesta, ćetenija... Kao sirovinu koriste voće i povrće uzgojeno na svojim njivama i tako zatvore krug - “od njive do trpeze”, s osmijehom naglašava Ramiza. “Ovdje se stanovnici uglavnom bave ratarstvom, povrtlarstvom i voćarstvom. Od voća najviše uzgajaju šljive, jabuke i kruške. Tradicionalno zanatstvo je skoro potpuno nestalo, iako još uvijek postoji pokoji zanatlija,” dodaju ostale sugovornice.


 
Želimo da ovaj Multietnički bazar preraste u tradiciju, da se održava svake godine i da na njemu učestvuju sve građanke bez obzira na nacionalnost, vjeru ili mjesto odakle dolaze. Ove godine Multietnički bazar ženskih vještina i tradicije počinje 6. avgusta na obali rijeke Drine kod motela “Drina” u Janji. Svi ste pozvani da napredujemo zajedno!