VINjETE IZ JEDNOG AMERIČKOG SNA :: Semberija INFO ::

 

VINjETE IZ JEDNOG AMERIČKOG SNA


Film: „Minari”, scenario i režija: Ajzak Čung Li, uloge: Stiven Jeun, Han Jeri, Alan Kim, Ju Jung Jun, Vil Paton, trajanje: 115 minuta, proizvodnja: SAD, 2020.
 
Uz taj fini, neprekidni emotivni puls koji godi gledaocu, film „Minari” američko-južnokorejskog scenariste i reditelja Ajzaka Čung Lija (šest nominacija za nagradu „Oskar”), osvaja nekom vrstom prirodne jednostavnosti što se rađa iz intimističkog susreta dva svijeta i dvije generacije unutar korejske imigrantske porodice sa njenim američkim snom.

Satkan od niza realističkih prikaza, zajedno spojenih na organski način bez napora, Lijev film nam pripovijeda gotovo pa ličnu autobiografsku priču o autorovom djetinjstvu i odrastanju u ruralnom području Arkanzasa osamdesetih godina prošlog vijeka. U Reganovoj eri. I u eri filmova na čiju vizuelnu estetiku i sam „Minari” neodoljivo podsjeća.

Film je skrojen od tih lijepo zapaženih i „oslikanih” vinjeta iz jednog od mnogih američkih snova. Konkretno, u ovom slučaju, od Džejkobovog sna (izvanredan Stiven Jeun) da sa suprugom Monikom (Han Jeri) i dvoje djece (Noel Kejt Čo i neodoljivi Alan Kim u ulozi malenog Dejvida), usred arkanzaske nedođije svije gnijezdo i postane svoj na svome. Da postane farmer koji će na plodnoj zemlji uzgajati korejsko voće i povrće, jer je u to vrijeme više od 30 hiljada Korejaca godišnje pristizalo u Ameriku...

I mogla je ovo da bude prava seoska idila da život konstantno ne postavlja zamke i pred Džejkoba i pred članove njegove porodice, a „Minari” i jeste prvenstveno priča o porodici. Poput mnogih drugih i nju prati prijetnja bolesti, katastrofe, finansijske propasti, uz sav taj težački rad od kojeg se i živi na selu, na farmi uz ogromna ulaganja znoja, a ne samo novca za sve one osnovne potrepštine. I sve se u ovoj Lijevoj priči vrti oko te farme na ivici katastrofe i sve se to reflektuje na odnose unutar porodice koji se narušavaju ali se ipak grabi dalje, jer iz svih njih zajedno izvire ona iskonska dobrota, čvrsta vjera i pronalaženje neprocjenjivih blagoslova usred tragedije i kataklizme.

Centralna metafora u filmu je biljka po kojoj je film i nazvan – minari. Višegodišnja korejska biljka koja se stavlja u svako jelo, a raste na svim terenima blizu vode. Pošto umre u prvoj sezoni, u svakoj sledećoj raste jača i bolja, revitalizujući i tlo i vodu oko sebe. Minari kao krucijalna metafora koja sumira imigarntsko iskustvo – žrtve koje čini prva generacija imigranata da bi druga uspjela. U Lijevom filmu biljka je sa lakoćom pustila korijen na američkom tlu, pokazujući tako i žilavost, snagu i elastičnost imigranata na putu da pronađu svoje mjesto u Americi.

Glavni motivi u ovoj filmskoj priči izvučeni su iz klasičnih elemenata: vatra, voda, zemlja, vazduh. Oni imaju i remetilački i produktivni uticaj i simboli su svih izazova prilagođavanja novoj zemlji. Džejkobove posađene biljke venu, minari prkosno raste uz potok, vatra uništava stovarište, ali će ujedno pomoći porodici da se resetuje, presabere i ujedini različite snove...

„Minari” je film pun topline, ali i humora u čiju se spontanost ne sumnja. Sama porodična dinamika mijenja se onog trenutka kada u Džejkobov porodični četvorougao stiže Monikina majka Sun (Ju Jung Jun, dobitnica nagrade „Oskar” za najbolju sporednu ulogu), sa naramcima tradicionalnih sušenih korejskih biljaka, inćuna i čudesa iz stare otadžbine. Ona je sve suprotno od onoga kako bi trebalo da izgleda i ponaša se jedna tipična američka baka. Sun ne kuva, ne peče kolače, ne brine o deci na tradicionalan američki način. Umjesto toga, ona uči djecu kartaroškim trikovima, psuje, svađa se sa televizorom. Ali ona je upravo ta koja je sa svojim neprocjenjivim životnim iskustvom na pravom mjestu posadila minari. Da raste i buja – slobodno i bezgranično...

Autentičnost filmske priče Li gradi i na bolno intimnim detaljima, ne samo vezanim za Džejkoba, malenog Dejvida ili samu baku Sun. Glavnim filmskim junacima pridružen je i lik iskusnog poljoprivrednog radnika Pola (odlična uloga Vila Patona), američkog veterana iz korejskog rata, Džejkobove dobronamjerne desne ruke i čovjeka koji će nedeljom provoditi vrijeme vukući ogroman krst na svojim leđima, miljama prašnjavim putem duž arkanzaskih farmi punih neizvjesnosti. Svako u ovoj priči na svoj način nosi svoj krst, ali je Polova žrtva posebno simbolična...

„Minari” je suštinski jedna od tipičnih američkih priča, ali viđena novim očima. Očima malenog Dejvida, petogodišnjeg sina azijskih imigrantskih roditelja, dakle – nove generacije koja traži i vidi svoj dio raja. Osim pričinjenih glumačkih radosti i ljepote kadrova snimljenih kamerom Australijanca Laklena Milna, izuzetan doprinos Lijevom filmu dala je i originalna muzika Emila Moserija, koju izvodi simfonijski orkestar. Muzika i filmska slika su u savršenom skladu.

„Minari” Ajzaka Čunga Lija je film koji će se osim po ljepoti pamtiti prije svega zbog autentičnih i raskošnih glumačkih performansa, po čak šest nominacija za nagradu „Oskar”, uključujući i onaj za najbolji film, po srušenoj jezičkoj barijeri (u filmu se podjednako govori korejski i engleski), i po tome da je jedan od izvršnih producenata ovog filma i zvijezda Bred Pit...