Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici Vaskrsenje Hristovo slave tri dana, pa su u kalendaru Srpske pravoslavne crkve crvenim slovom obilježeni Vaskršnji ponedjeljak i Vaskršnji utorak.

Vaskrs se slavi od vremena prvih apostola i njegovo načelo i suština objašnjavaju se riječima Svetog apostola Pavla, zapisanih u apostolskim djelima: ,,Ako Hristos ne vaskrsne, prazna je propovijed naša i prazna je vjera naša”.

Praznovanjem Vaskrsenja hrišćani naglašavaju svoju vjeru i pobjedu života nad smrću.

Prema vjerovanju, u nedjelju rano, prije zore, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva, Salomija i neke druge žene pošle su sa spremljenim mirom na Hristov grob. Veliki kamen kojim je Hristov grob bio zatvoren odvaljen je, a grob prazan. Na kamenu je sjedio anđeo Gospodnji, sa licem kao munja i odijelom bijelim kao snijeg. Stražari vojnici su ukočeni od straha. Anđeo blagovijesti je rekao mironosicama:,,Ne bojte se, jer znam da Isusa raspetoga tražite".
On im je rekao da tu vijest pronesu narodom, i da to što prije objave učenicima njegovim da je vaskrsao. Žene kreću, a u isto vrijeme zbunjeni vojnici, stražari trče u grad da obavijeste jevrejske glavare o onom što su vidjeli.
Raduju se ljudi, raduje se sva priroda! Hristos je vaskrsao, đavo i smrt su pobijeđeni! Svojim čudesnim vaskrsenjem Gospod Isus Hristos otvorio je i nama put u život vječni, otvorio put ka konačnom vaskrsenju mrtvih u posljednji dan, dan Njegovog drugog dolaska.

U većini naših krajeva Vaskršnji praznici traju tri dana. Na Vaskršnji ponedjeljak se nastavljaju praznovanje i veselja, na kome se ugošćavaju rodbina i dragi prijatelji.

To je jedina stvar, koju pravi i iskreni vjernici nikako ne bi smjeli da zaborave da urade na ovaj dan. Dakle, da nastave da se vesele i tu radost podijele sa najbližima. Prema narodnom vjerovanju, oni koji se ogluše o ovo jednostavno ,,pravilo" prkose Bogu i Hristosu i neće im ići u životu ,,kako treba".

To je vrijeme kada se okuplja rodbina i iz udaljenijih krajeva. U mnogim mjestima se organizuju litije, uključujući i manastir Hilandar. Na Hilandaru, rano izjutra, po završenoj službi u hramu, monasi izlaze iz manastirske porte, noseći crkvene predmete, na čelu sa ikonom Bogorodice Trojeručice. Krećući se laganim hodom u povorci, poju sve vrijeme tropare Bogorodici i obilaze mjesta: Krst cara Dušana, spomen mjesto Bogorodici podignuto na mjestu gdje je uginula mazga koja je donijela ikonu Bogorodice Trojeručice iz Jerusalima, kosturnicu gdje se čuvaju kosti upokojenih monaha, a onda se vraćaju u manastir i ponovo ulaze u hram.
​
 Inače, Vaskršnjim ponedjeljkom počinje takozvana Svijetla nedjelja, koja se smatra produžetkom Vaskrsa.
Svijetla nedjelja, ili Vaskrsna, ili Pashalna nedjelja smatra se kao jedan dan Vaskrsa – cijela sedmica se tretira kao jedan neprekidni dan. Zato je svakog dana bogosluženje isto kao i na Vaskrs. Svijetla nedjelja se završava nedjeljom Antipashe (Mali Vaskrs). Tokom ove sedmice, Pravilo Šestog vaseljenskog sabora kaže da od Vaskrsa, pa do Tomine nedjelje, traje veselje u čast Vaskrsenja Hristovog. Ova sedmica je uvijek trapava, tj. ne posti se srijedom i petkom. Svijetle sedmice počinje liturgijski period koji traje pedeset dana – od Vaskrsa do Duhova.