DANAS SU ZADUŠNICE
Srpska pravoslavna crkva ustanovila je posebne dane kad se sjećamo naših dragih pokojnika i obilazimo njihove grobove. Zadušnice su uvijek u subotu, jer je to i inače, u toku čitave godine, dan kad se sjećamo preminulih i kada najčešće odlazimo na groblje. Na Zadušnice u crkvi se služi zaupokojena liturgija na kojoj se čitaju imena upokojenih pravoslavnih hrišćana.
U crkvu na liturgiju potrebno je ponijeti: malo kuvanog žita, malo crnog vina, malu svijeću za žito, svjećicu za svakog upokojenog ili jednu veću svijeću za sve, spisak imena vaših upokojenih rođaka i prijatelja i skroman novčani prilog prema svojim mogućnostima.
U Semberiji se molitva za upokojene služi i na grobljima kada sveštenici i čitaju imena iz porodičnih čitulja preminulih i vinom obavezno prelivaju grobove.
Prema vjerovanju žito nas simbolično podsjeća na Hristove riječi da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svjetlosti sunca. Žito je simvol smrtnog tijela i besmrtne duše u svjetlosti Carstva nebeskog.
Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se liječi rane grijeha.
Svijeća je simvol svjetlosti Hristove. On je rekao: „Ja sam svjetlost svijetu." Ta svjetlost treba da nas podsjeti na svjetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Svijeća je malena žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao.
Ako su naši pokojnici sahranjeni daleko i nije moguće otići na groblje, uvijek može da se ode u crkvu, gdje se odsluži pomen.
Postoji još jedan vid milostinje koji je kod nas zaboravljen: duhovna milostinja. Duhovna milostinja je i poklanjanje duhovnih knjiga.
Knjiga duhovnog sadržaja se može, na spomen i za pominjanje u molitvama, dati nekom ko ne može da je kupi, ili pokloniti bibliotekama.
Podsjećamo, Zadušnice se obilježavaju četiri puta godišnje: Zimske zadušnice - obilježavaju se u subotu pred Mjesne poklade, Ljetnje zadušnice - obilježavaju se u subotu pred Duhove, Miholjdanske zadušnice - obilježavaju se pred Miholjdan i Jesenje zadušnice - nazivaju se drugačije i Mitrovske zadušnice, jer se obilježavaju u subotu pred Mitrovdan.
Inače, u Semberiji i na Majevici, pa i u širem okruženju, najposjećenije su Zimske zadušnice, dakle ove koje padaju pred Mjesne poklade.
U crkvu na liturgiju potrebno je ponijeti: malo kuvanog žita, malo crnog vina, malu svijeću za žito, svjećicu za svakog upokojenog ili jednu veću svijeću za sve, spisak imena vaših upokojenih rođaka i prijatelja i skroman novčani prilog prema svojim mogućnostima.
U Semberiji se molitva za upokojene služi i na grobljima kada sveštenici i čitaju imena iz porodičnih čitulja preminulih i vinom obavezno prelivaju grobove.
Prema vjerovanju žito nas simbolično podsjeća na Hristove riječi da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svjetlosti sunca. Žito je simvol smrtnog tijela i besmrtne duše u svjetlosti Carstva nebeskog.
Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se liječi rane grijeha.
Svijeća je simvol svjetlosti Hristove. On je rekao: „Ja sam svjetlost svijetu." Ta svjetlost treba da nas podsjeti na svjetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Svijeća je malena žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao.
Ako su naši pokojnici sahranjeni daleko i nije moguće otići na groblje, uvijek može da se ode u crkvu, gdje se odsluži pomen.
Postoji još jedan vid milostinje koji je kod nas zaboravljen: duhovna milostinja. Duhovna milostinja je i poklanjanje duhovnih knjiga.
Knjiga duhovnog sadržaja se može, na spomen i za pominjanje u molitvama, dati nekom ko ne može da je kupi, ili pokloniti bibliotekama.
Podsjećamo, Zadušnice se obilježavaju četiri puta godišnje: Zimske zadušnice - obilježavaju se u subotu pred Mjesne poklade, Ljetnje zadušnice - obilježavaju se u subotu pred Duhove, Miholjdanske zadušnice - obilježavaju se pred Miholjdan i Jesenje zadušnice - nazivaju se drugačije i Mitrovske zadušnice, jer se obilježavaju u subotu pred Mitrovdan.
Inače, u Semberiji i na Majevici, pa i u širem okruženju, najposjećenije su Zimske zadušnice, dakle ove koje padaju pred Mjesne poklade.
