Snažne poruke Marka Miljanova, nastale prije više od jednog vijeka, značajne i danas: Pisao da bi inspirisao ljude da čine dobro :: Semberija INFO ::

 

Snažne poruke Marka Miljanova, nastale prije više od jednog vijeka, značajne i danas: Pisao da bi inspirisao ljude da čine dobro


Dobročinstvo je naš besplatni učitelj, koji nas u svaki tren oka pomaže i na dobro zove. Ovo nije učitelj ka oni te uče u škole, ovoga učitelja sobom u svoj razum nosiš, koji ti u pustinju pomoć može, samo se sjeti njega, zapisao je ovo prije više od jednog vijeka Marko Miljanov Popović Drekalović, u predgovoru djela “Primjeri čojstva i junaštva”.

Ovo djelo objavljeno je daleke 1901. godine, a ove godine, osim 120. rođendana knjige, 2. februara biće navršeno i 120 godina od smrti ovog crnogorskog vojvode Marka Miljanova, koji je, s malo djela, a mnogo isticanja u različitim sferama, i danas ostao zapamćen zbog rada posvećenog slobodi, društvu, politici, a naposljetku i pisanoj riječi.

Njegovo najpoznatije djelo je upravo pomenuto “Primjeri čojstva i junaštva”, a o vraćanju njegovih riječi u ovaj vijek svjedoči i povratak djela u novom ruhu. Naime, izdavačka kuća “Imprimatur” iz Banjaluke, krajem prošle godine, Miljanovu i njegovim zapisima o junaštvu i čojstvu udahnula je novi život, objavivši ih kao jedno od svojih izdanja.

Izdavač Boris Maksimović, u razgovoru za “Glas Srpske”, osvrnuo se na značaj ovog, uveliko zaboravljenog čovjeka, te na razloge zbog kojih je odlučio da objavi pomenutu knjigu.

- Iz nekog meni nepoznatog razloga, lik i djelo Marka Miljanova su skoro pa zaboravljeni, iako je riječ o pojavi koja je i dan-danas aktuelna i moderna. Skoro sam tek saznao da je čak i u Crnoj Gori izbačen iz obavezne lektire za osnovnu školu. Univerzalnost i značaj njegovih poruka su preveliki da bi bili ignorisani, a njegov život i dosljednost s kojom je potvrđivao svoje riječi su fascinantni i obavezuju i nas danas da razmišljamo o tim porukama. Čovjek ne može ponekad da se ne zapita kako bi ovaj zadnji rat izgledao da smo imali malo više svijesti o branjenju drugih od sebe, a ne samo sebe od drugih. Mi smo jednostavno željeli da ovo beskrajno dragocjeno djelo reaktuelizujemo, bar u okviru naših skromnih mogućnosti, jer ako to ne uradimo mi koji znamo koliko je ono veličanstveno, tu su neki drugi koji će to uraditi u nekom sasvim drugom ključu. Primjera radi, kada je 15. marta 2019. godine u Krajstčerču na Novom Zelandu Brenton Tarant upao u džamiju i ubio 51 osobu, a ranio njih 40, na jednoj od njegovih pušaka bilo je, između ostalih, ispisano i ime Marka Miljanova Popovića. To je pogrešno na toliko mnogo nivoa da se ne može uopšte objasniti. On čak nije morao ni čitati Marka Miljanova da bi shvatio koliko je to pogrešno, dovoljno bi bilo samo da je znao onu njegovu maksimu o čojstvu i junaštva te da je čojstvo, kao čuvanje drugoga od sebe, stavio prije junaštva, ali mnogi istoriji pristupaju kao švedskom stolu i uzimaju samo ono što im odgovara - objasnio je Maksimović za “Glas Srpske” i dodao da je to nešto protiv čega je zaista teško boriti se, ali ono što možemo da uradimo je da vodimo brigu o sopstvenom kulturnom nasljeđu, ne bi li ostalo neuprljano za generacije koje će živjeti poslije nas.

Kako je pojasnio, Miljanov je bio neko kome je je baš do toga bilo stalo te je jedna od najsvjetlijih tačaka cjelokupne kulture, ne samo srpske.

- Svako kome je stalo do istine, časti, dosljednosti i nesalomivih moralnih principa, bez obzira na lične žrtve, ima puno pravo da ga smatra svojim. Zbog toga je on neotuđivo blago i evropske i svjetske kulture. Miljenko Jergović i Jovana Marović su u svojim propratnim tekstovima na divan način objasnili zbog čega je Marko Miljanov bitan danas i uvijek svima koji drže do prethodno navedenog i ja bih svima skrenuo pažnju na te tekstove. Oni su tu da pomognu da se sjećanje na Marka Miljanova ne ukalja - dodaje on.

Maksimović naglašava da je veličinu Marka Miljanova teško objasniti te da je on bio čovjek koji se u ključnim i kritičnim vremenima za oslobođenje Crne Gore isticao kao vojskovođa i ratnik.

- Jedno vrijeme mu je i glava bila ucijenjena, ali on nije bio samo to. Istakao se i kao društveno-politički radnik, sudija, čak i gradonačelnik, ali on nije bio političar u duši, nije bio neko ko je spreman na kompromise kada su osnovne vrijednosti u pitanju ili kada to ide protiv njegovih uvjerenja. Nakon sukoba s knjazom Nikolom napustio je Državni savjet i vratio se u rodni Medun. Tek se u 50. godini opismenio, nakon čega nam je ostavio “Primjere čojstva i junaštva” i “Život i običaje Arbanasa” - kaže Maksimović i dodaje da Miljanov, u stvari, sebe uopšte nije vidio kao književnika, iako su o njegovom stilu Jovan Skerlić i Simo Matavulj imali visoko mišljenje.

Napajao se, kako objašnjava Maksimović, epskom poezijom, kad je riječ o različitim porukama koje ona u sebi nosi, i shvatao je poruke hrabrosti, ali i poruke poput onih Strahinjića Bana, Janković Stojana i Marka Kraljevića, a koje su se doticale različitih spoznaja o sebi i drugima.

- Veličina Marka Miljanova možda se krije u tome da je bio u stanju da bez rasipanja riječi i na malo prostora prenese ogromno istorijsko iskustvo. Pored toga, radio je to stilski toliko upečatljivo da je njegove rečenice naprosto teško ignorisati. I još jedna stvar, ali možda i najbitnija, on je neko ko je pisao da bi inspirisao ljude da čine dobro. Uvijek se trudio da kod svojih saplemenika razvije razumijevanje za drugog i drugačijeg. On nije bio ni ideološki ni nacionalno rigidan, bio je, u punom smislu te riječi, plemenit čovjek, hodajuća etička tvrđava, neko kome nije izmicala kompleksnost međuljudskih veza - zaključuje Maksimović.

Glas Srpske