Danas je slava Alimpije Stolpnik
Danas je Alimpije Stolpnik koji je rođen je oko 522. godine Hadrijanopolju u maloazijskoj oblasti Paflagoniji.
Crkva slavi ovog sveca - Alimpijevdan 26. novembra po starom kalendaru, ili 9. decembra po novom, a njegova lobanja se nalazi u riznici svetogorskog manastira Kutlumuš. Poštovan je i u Rimokatoličkoj crkvi.
Srpska pravoslavna crkva i vjernici proslavljaju 9. decembra prepodobnog Alimpija Stolpnika. Iako u kalendaru nije označen crvenim slovom, ovaj svetac je veoma poštovan u srpskom narodu, a po nekim podacima, po brojnosti svečara je na petnaestom mjestu kod Srba. Alimpijevdan se proslavlja isto kao i sve druge krsne slave, pripremom slavskog kolača, žita i vina, i osvještanjem koje obavlja sveštenstvo crkve. Uvijek pada u vrijeme Božićnog posta, i zbog toga je praznična trpeza slavara uvijek posna. To je nepokretni praznik.
Kod Srba postoji vjerovanje da je Sveti Alimpije pregazio kugu, zaustavio gubu, odbijao nezdrave vjetrove i činio razna druga čuda. Praznuju ga stočari, pa se na njegov dan ne upreže tegleća stoka. Odlazi se rano u crkvu da bi sve bilo zdravo u narednoj godini.
Alimpije je najprije kao ekonom, a potom kao đakon služio je u crkvi u Andrijanopolju kod episkopa Teodora, koji ga je prihvatio nakon očeve smrti. Iako je bio voljen od svih, uvijek je težio usamljeničkom načinu života. Prvo je pobjegao na istok u grad Evhait, ali su ga odatle vratili Teodor i ljudi iz njegovog kraja. Pošto je želja da živi usamljenički preovladala, povukao se na jedno grčko groblje od kojeg su ljudi bježali zbog vjerovanja u demonska priviđenja. Tu se nastanio na jednom stubu (stolpu), prethodno uklonivši paganske simbole i postavivši krst. Na stubu je na hladnoći i vrućini, u postu i molitvi, proveo veći dio života (prema hrišćanskom predanju oko 53 godine). Zbog toga je nazvan stolpnikom i ostao je dosljedan uprkos iskušenjima i podsmjehu ljudi. Najzad, poslije nekog vremena, ljudi su počeli da ga poštuju i da mu dolaze radi utjehe, pouke i iscjeliteljskih moći u koje se vjerovalo. Pored njegovog stuba najprije je podignuta crkva posvećena velikomučenici Efimiji, koja mu se navodno javila u snu, a potom su podignuta i dva manastira, jedan muški i jedan ženski. U ženskom manastiru živjele su Alimpijeve majka i sestra Marija, a on je sa svog stuba, primjerom i riječima, ukazivao ljudima put ka spasenju. Ustanovio je tipike, odnosno manastirske propise prema kojima su se vladali monasi u oba manastira. Na primjer, monahinjama je bilo zabranjeno da se pojavljuju pred muškarcima.
Četrnaest godina pred smrt, Alimpiju su oboljele noge, tako da više nije mogao da stoji. Po predanju, Alimpije je živio 118 godina i preminuo je 640. godine u vreme vizantijskog cara Iraklija (610-641).
Semberija info
Crkva slavi ovog sveca - Alimpijevdan 26. novembra po starom kalendaru, ili 9. decembra po novom, a njegova lobanja se nalazi u riznici svetogorskog manastira Kutlumuš. Poštovan je i u Rimokatoličkoj crkvi.
Srpska pravoslavna crkva i vjernici proslavljaju 9. decembra prepodobnog Alimpija Stolpnika. Iako u kalendaru nije označen crvenim slovom, ovaj svetac je veoma poštovan u srpskom narodu, a po nekim podacima, po brojnosti svečara je na petnaestom mjestu kod Srba. Alimpijevdan se proslavlja isto kao i sve druge krsne slave, pripremom slavskog kolača, žita i vina, i osvještanjem koje obavlja sveštenstvo crkve. Uvijek pada u vrijeme Božićnog posta, i zbog toga je praznična trpeza slavara uvijek posna. To je nepokretni praznik.
Kod Srba postoji vjerovanje da je Sveti Alimpije pregazio kugu, zaustavio gubu, odbijao nezdrave vjetrove i činio razna druga čuda. Praznuju ga stočari, pa se na njegov dan ne upreže tegleća stoka. Odlazi se rano u crkvu da bi sve bilo zdravo u narednoj godini.
Alimpije je najprije kao ekonom, a potom kao đakon služio je u crkvi u Andrijanopolju kod episkopa Teodora, koji ga je prihvatio nakon očeve smrti. Iako je bio voljen od svih, uvijek je težio usamljeničkom načinu života. Prvo je pobjegao na istok u grad Evhait, ali su ga odatle vratili Teodor i ljudi iz njegovog kraja. Pošto je želja da živi usamljenički preovladala, povukao se na jedno grčko groblje od kojeg su ljudi bježali zbog vjerovanja u demonska priviđenja. Tu se nastanio na jednom stubu (stolpu), prethodno uklonivši paganske simbole i postavivši krst. Na stubu je na hladnoći i vrućini, u postu i molitvi, proveo veći dio života (prema hrišćanskom predanju oko 53 godine). Zbog toga je nazvan stolpnikom i ostao je dosljedan uprkos iskušenjima i podsmjehu ljudi. Najzad, poslije nekog vremena, ljudi su počeli da ga poštuju i da mu dolaze radi utjehe, pouke i iscjeliteljskih moći u koje se vjerovalo. Pored njegovog stuba najprije je podignuta crkva posvećena velikomučenici Efimiji, koja mu se navodno javila u snu, a potom su podignuta i dva manastira, jedan muški i jedan ženski. U ženskom manastiru živjele su Alimpijeve majka i sestra Marija, a on je sa svog stuba, primjerom i riječima, ukazivao ljudima put ka spasenju. Ustanovio je tipike, odnosno manastirske propise prema kojima su se vladali monasi u oba manastira. Na primjer, monahinjama je bilo zabranjeno da se pojavljuju pred muškarcima.
Četrnaest godina pred smrt, Alimpiju su oboljele noge, tako da više nije mogao da stoji. Po predanju, Alimpije je živio 118 godina i preminuo je 640. godine u vreme vizantijskog cara Iraklija (610-641).
Semberija info
