Vuna u potocima, umjesto u češljari :: Semberija INFO ::

 

Vuna u potocima, umjesto u češljari


Na majevičkim brežuljcima i utrinama ovih oktobarskih dana mogu se vidjeti stada ovaca na ispaši. Čuvaju ih, uglavnom,  stariji mještani, jer mladih odavno nema po selima. Ili su otišli u inostranstvo, trbuhom za kruhom, ili su se nastanili u gradovima, gdje obijaju biroe za zapošljavanje, kaže Rajka Mitrović (77) iz sela Labucka kod Lopara.

S druge strane, Mitar Simeunović iz Lopara, u čijoj magazi se još uvijek čuva mašina za češljanje vune, proizvedena 1900. godine u Austriji, jedna od najstarijih mašina ovog tipa u sjeveroistočnoj Bosni, kaže da je u posljednjih desetak godina mašina samo povremeno radila, češljajući manje količine vune koju starije žene koriste sa pletenje toplih vunenih čarapa.

Mitrova supruga Mara  je desetak godina radila za ovom mašinom.
„ Da je kakve sreće, mogla sam i penziju uz ovu mašinu zaraditi. Godinama se priča o otvaranju fabrike za preradu vune u Loparama. Kad bi se samo 30 odsto vune koja se proizvede na Majevici iščešljalo i preradilo, bilo bi posla za mnoge porodice“, kaže Mara Simeunović.

Mitar, njen suprug, dodaje da se velike količine odbačene vune mogu pronaći po majevičkim potocima, jer vlasnici stada ovaca nemaju nikakvog interesa da tu vunu prerade.

„ Niko i ne otkupljuje vunu na ovom području. Nema danas ni puno starijih žena koje znaju vunu ispredati i plesti tople odjevne predmete. Nekada se vuna češljala i koristila i za tople vunene jorgane. Poznato je da tople vunene čarape štite od reume, korisne su za poboljšanje cirkulacije. Ovako, uzaludno gledamo mi u ovu mašinu, sve dok se vuna razbacuje po potocima“, kaže Mitar Simeunović.

 Njegova supruga Mara ističe da tek rijetki vlasnici stada ili oni koji su nekada živjeli u planinskim regijama na području BiH, navrate da iščešljaju koji kilogram vune.

„ Dešava se da čovjek donese dva kilograma vune na češljanje, a to starije žene mogu koristiti po dvije do tri zime za ispredanje i pletenje“, kaže Mara Simeunović.