AMATERSKO POZORIŠTE „DUGA“ IZ LOPARA I POZORIŠNA KARIJERA DRAGANA LUKIĆA
Glumci amateri koji uljepšavaju svoj i tuđe živote
Nekoliko brojeva ranije, „Semberske novine“ su pisale o vijeku postojanja i rada osnovne škole u Loparama. Sa direktorom loparske Osnovne škole „Sveti Sava“, Draganom Lukićem, tom prilikom, smo razgovarali o ovom važnom jubileju, ali i još nekim temama iz majevičkog kraja.
Dragan Lukić je poznat po svom vedrom duhu, optimizmu i lijepoj riječi. Ovakvi ljudi imaju veliku pokretačku energiju i predstavljaju ukras svakog društva u kom se nađu, bez obzira radi li se o poslu, kulturi, zabavi ili nečemu četvrtom. U mladosti je igrao u folklornom ansamblu, svirao gitaru, pjevao... Krajem 1980-tih bio je predsjednik Opštinske konferencije omladine Lopare.Tih godina je ova organizacija pokrenula kulturnu manifestaciju „Mladost Majevice“.
Kao nastavnik u osnovnoj školi Dragan je prihvatio prijedlog Miodraga Lukića, književnika iz Švajcarske, te sa jednim brojem entuzijasta pokrenuo Amatersko pozorište „Duga“.
- Prije 12 godina Miodrag Lukić je došao na ideju da se i u Loparama osnuje jedno pozorište po uzoru na pozorište „Duga“ koje je 2005. godine osnovao u Švajcarskoj. Ja sam tada, na tu audiciju otišao onako, kao prosvjetni radnik, da vidim šta se dešava. Nije mi bilo na kraj pameti da ja tu učestvujem. I onda, na toj audiciji pitaju ko zna lijepo recitovati. Neko uzvikne moje ime, ja istupim, nije mi bilo teško, pročitam neki tekst i, eto... Tako je počela moja „karijera“ u pozorištu“, sa osmjehom je Dragan Lukić opisao svoje prve korake na daskama koje život znače.
Na pozornici, Draganu su društvo pravili kolege i učenici iz OŠ „Sveti Sava“ Lopare. Njihova prva predstava bila je komedija „Edukovana žena“ koju su sredinom 2012. godine premijerno odigrali u okviru manifestacije „Dani dijaspore“ u Loparama. Nastavak ove predstave, pod nazivom „Neću kući“ na scenu je postavljen dvije godine kasnije. Ubrzo potom stiže i predstava „Gastarbajter“ koja je, uz predstavu „Edukovana žena“ snimljena i prikazivana na BN televiziji. Pored toga, loparska „Duga“ je sa svojim predstavama nebrojeno puta nastupala u Švajcarskoj, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj i BiH.
- Nismo se nadali ovakvom uspjehu. Nit’ smo se nadali, niti smo išta očekivali. Ipak smo mi amateri. Svi smo mi ušli u svijet glume da malo promijenimo, da uljepšamo našu svakodnevicu, da na momenat postanemo neko drugi, pa još ako nekog i zasmijemo i njemu omilimo dan, to nam je najveća nagrada. Meni lično, omiljeni lik kojeg glumim je Đuro, gastarbajter. Moj lik je slika pametnog, mudrog seljaka koji jako dobro razumije svijet oko sebe, ali ne može da se uklopi u taj svijet. U toj njegovoj „raspolućenosti“ je suština naše predstave, onaj duhovni i emocionalni izvor iz kojeg smo na predstavama pojili našu publiku, i smijehom i suzama“, rekao je Dragan za „Semberija info“.
Pored pomenutih predstava loparsko amatersko pozorište je u periodu od 2010. do 2020. godine na scenu postavilo još desetak predstava („I da sam pametan poludio bih“, „Idealna žena“, „Autošovinisti“...). Tokom svih prethodnih godina članovi ovog pozorišta su bili: u ulozi režisera - Slađana Ilić, nastavnica srpskog jezika, dok su glumačku postavu činili Aleksandra Mitrić, Jelena Spasojević, Jelena Lazarević, Dragan Lukić, Velibor Ivanović, Sanja Vlačić-Lukić, Trivo Kecman, Irena Lukić i Sanja Simikić. Za ton i rasvjetu se brinuo Željko Božić, a u pripremama su pomagali Jasna Lukić i Slavenka Ilić, kao i sam autor predstava Miodrag Lukić.
- Tokom deset godina djelovanja kroz ovu pozorišnu trupu je prošlo desetak naših učenika. Bio bih subjektivan kada bih pričao o njihovom talentu, ipak su to bili naši učenici, ali su za mene lično, na sceni bili jako dobri, predani, koncentrisani... Većina njih, nažalost, više nije u Loparama. Studiraju ili rade, od Beča do Beograda, Novog Sada, Bijeljine. Milina mi je gledati ih ovako uspješne i računam da im je i iskustvo stečeno u našem pozorištu pomoglo u rješavanju životnih izazova i postizanju uspjeha. Ako je tako, meni ne treba veće priznanje u životu“, rekao je Dragan Lukić.
Nažalost, pozorište „Duga“ iz Lopara jedna je od žrtava pandemije korona virusa. Posljednju predstavu su izveli početkom 2020. godine, tek pred izbijanje globalne epidemije. Prošle su tri godine, a loparska pozorišna scena i dalje čeka povratak svojih entuzijasta.
- Naši ljudi ne mogu da razumiju jednu stvar. Mi smo glumci amateri. Osim duhovne, niko od nas ovdje nije ostvario nikakvu materijalnu korist. „Pa što radite to’’, znaju nas pitati. Pa družimo se, provodimo, kako se to sad moderno kaže, kvalitetno vrijeme zajedno, glumimo... Teško ljudi shvataju koliko nam je ovaj glumački angažman uljepšao dane i živote. Zavladao je takav sistem vrijednosti da je ljudima neshvatljivo da neko može nešto raditi – džaba! I još da je zadovoljan i srećan što to radi. Još srećniji smo, jer smo i ljudima, koji su nas gledali, pomogli da, i kroz smijeh i kroz suze, otkriju ljepotu u sebi“, zaključio je Dragan Lukić na kraju razgovora za „Semberija info“.
Semberske novine - Semberija info
Nekoliko brojeva ranije, „Semberske novine“ su pisale o vijeku postojanja i rada osnovne škole u Loparama. Sa direktorom loparske Osnovne škole „Sveti Sava“, Draganom Lukićem, tom prilikom, smo razgovarali o ovom važnom jubileju, ali i još nekim temama iz majevičkog kraja.
Dragan Lukić je poznat po svom vedrom duhu, optimizmu i lijepoj riječi. Ovakvi ljudi imaju veliku pokretačku energiju i predstavljaju ukras svakog društva u kom se nađu, bez obzira radi li se o poslu, kulturi, zabavi ili nečemu četvrtom. U mladosti je igrao u folklornom ansamblu, svirao gitaru, pjevao... Krajem 1980-tih bio je predsjednik Opštinske konferencije omladine Lopare.Tih godina je ova organizacija pokrenula kulturnu manifestaciju „Mladost Majevice“.
Kao nastavnik u osnovnoj školi Dragan je prihvatio prijedlog Miodraga Lukića, književnika iz Švajcarske, te sa jednim brojem entuzijasta pokrenuo Amatersko pozorište „Duga“.
- Prije 12 godina Miodrag Lukić je došao na ideju da se i u Loparama osnuje jedno pozorište po uzoru na pozorište „Duga“ koje je 2005. godine osnovao u Švajcarskoj. Ja sam tada, na tu audiciju otišao onako, kao prosvjetni radnik, da vidim šta se dešava. Nije mi bilo na kraj pameti da ja tu učestvujem. I onda, na toj audiciji pitaju ko zna lijepo recitovati. Neko uzvikne moje ime, ja istupim, nije mi bilo teško, pročitam neki tekst i, eto... Tako je počela moja „karijera“ u pozorištu“, sa osmjehom je Dragan Lukić opisao svoje prve korake na daskama koje život znače.
Na pozornici, Draganu su društvo pravili kolege i učenici iz OŠ „Sveti Sava“ Lopare. Njihova prva predstava bila je komedija „Edukovana žena“ koju su sredinom 2012. godine premijerno odigrali u okviru manifestacije „Dani dijaspore“ u Loparama. Nastavak ove predstave, pod nazivom „Neću kući“ na scenu je postavljen dvije godine kasnije. Ubrzo potom stiže i predstava „Gastarbajter“ koja je, uz predstavu „Edukovana žena“ snimljena i prikazivana na BN televiziji. Pored toga, loparska „Duga“ je sa svojim predstavama nebrojeno puta nastupala u Švajcarskoj, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj i BiH.
- Nismo se nadali ovakvom uspjehu. Nit’ smo se nadali, niti smo išta očekivali. Ipak smo mi amateri. Svi smo mi ušli u svijet glume da malo promijenimo, da uljepšamo našu svakodnevicu, da na momenat postanemo neko drugi, pa još ako nekog i zasmijemo i njemu omilimo dan, to nam je najveća nagrada. Meni lično, omiljeni lik kojeg glumim je Đuro, gastarbajter. Moj lik je slika pametnog, mudrog seljaka koji jako dobro razumije svijet oko sebe, ali ne može da se uklopi u taj svijet. U toj njegovoj „raspolućenosti“ je suština naše predstave, onaj duhovni i emocionalni izvor iz kojeg smo na predstavama pojili našu publiku, i smijehom i suzama“, rekao je Dragan za „Semberija info“.
Pored pomenutih predstava loparsko amatersko pozorište je u periodu od 2010. do 2020. godine na scenu postavilo još desetak predstava („I da sam pametan poludio bih“, „Idealna žena“, „Autošovinisti“...). Tokom svih prethodnih godina članovi ovog pozorišta su bili: u ulozi režisera - Slađana Ilić, nastavnica srpskog jezika, dok su glumačku postavu činili Aleksandra Mitrić, Jelena Spasojević, Jelena Lazarević, Dragan Lukić, Velibor Ivanović, Sanja Vlačić-Lukić, Trivo Kecman, Irena Lukić i Sanja Simikić. Za ton i rasvjetu se brinuo Željko Božić, a u pripremama su pomagali Jasna Lukić i Slavenka Ilić, kao i sam autor predstava Miodrag Lukić.
- Tokom deset godina djelovanja kroz ovu pozorišnu trupu je prošlo desetak naših učenika. Bio bih subjektivan kada bih pričao o njihovom talentu, ipak su to bili naši učenici, ali su za mene lično, na sceni bili jako dobri, predani, koncentrisani... Većina njih, nažalost, više nije u Loparama. Studiraju ili rade, od Beča do Beograda, Novog Sada, Bijeljine. Milina mi je gledati ih ovako uspješne i računam da im je i iskustvo stečeno u našem pozorištu pomoglo u rješavanju životnih izazova i postizanju uspjeha. Ako je tako, meni ne treba veće priznanje u životu“, rekao je Dragan Lukić.
Nažalost, pozorište „Duga“ iz Lopara jedna je od žrtava pandemije korona virusa. Posljednju predstavu su izveli početkom 2020. godine, tek pred izbijanje globalne epidemije. Prošle su tri godine, a loparska pozorišna scena i dalje čeka povratak svojih entuzijasta.
- Naši ljudi ne mogu da razumiju jednu stvar. Mi smo glumci amateri. Osim duhovne, niko od nas ovdje nije ostvario nikakvu materijalnu korist. „Pa što radite to’’, znaju nas pitati. Pa družimo se, provodimo, kako se to sad moderno kaže, kvalitetno vrijeme zajedno, glumimo... Teško ljudi shvataju koliko nam je ovaj glumački angažman uljepšao dane i živote. Zavladao je takav sistem vrijednosti da je ljudima neshvatljivo da neko može nešto raditi – džaba! I još da je zadovoljan i srećan što to radi. Još srećniji smo, jer smo i ljudima, koji su nas gledali, pomogli da, i kroz smijeh i kroz suze, otkriju ljepotu u sebi“, zaključio je Dragan Lukić na kraju razgovora za „Semberija info“.
Semberske novine - Semberija info
