Iako je već 15 godina prvi čovjek Bijeljine, gradonačelnik Mićo Mićić, sa nesmanjenom energijom prilazi svakom novom radnom danu. Prvi dolazi na posao, posljednji odlazi. Ističe da je 24 časa dnevno u službi građana.
 
Mićić u intervjuu za Srpskainfo kaže da ga posebno srećnim čini ga kada mu sugrađani kažu da je veoma pristupačan i običan čovjek. Bijeljinu u narednoj deceniji vidi kao regionalni centar.

Kako izgleda radni dan gradonačelnika Bijeljine?
U najkraćem – veoma dinamično! Prvi dolazim na posao, često posljednji izlazim. Od ranog jutra počinju sastanci sa saradnicima, usklađujemo dnevni plan aktivnosti, obavljam razgovore s građanima, slušam njihove potrebe i rješavam probleme, koliko mi nadležnosti dozvoljavaju. Mnogo vremena provodim na terenu, u skladu s planiranim aktivnostima za taj dan, a nerijetko i nepredviđeni događaji usmjeravaju dinamiku i sadržinu radnog dana. Moja pozicija podrazumijeva i česta putovanja, zbog obavljanja i brojnih drugih poslova koji su neophodni za valjano vršenje funkcije. Sve u svemu, živim tempo koji, vjerovatno, ne bi mogao svako da izdrži. Međutim, ne žalim se. To je moj izbor. Vidim rezultate svega toga, i to mi daje podstrek da nastavim u istom pravcu. Što je najbitnije, to prepoznaju i građani, koji mi svih proteklih godina daju povjerenje i zahvaljujući kojima sam tu gdje jesam.

Koji su najčešći zahtjevi građana?
Građani mi dolaze s različitim zahtjevima. Od onih najjednostavnijih, pa do stvarnih, opravdanih. Nije teško pogoditi da je najčešći zahtjev – zaposlenje. To mi i najteže pada, jer nisam svemoguć, pa da svima izađem u susret kada je riječ o najosjetljivijem životnom pitanju. Gradska uprava čini u kontinuitetu velike napore da stvori ambijent koji će omogućiti da pitanje zaposlenja postane što manji problem. Moji sugrađani često traže od mene i ono što nije u nadležnosti Gradske uprave, jer nemaju jasnu sliku o tome šta je čiji posao. S tim u vezi, izdvojio bih jedan slikovit primjer. Naime, tokom katastrofalnih poplava koje su zadesile Semberiju 2010. godine, obilazeći poplavljena područja, zadesio sam se u Velinom Selu. Istrča jedan mještanin, zagalami na mene, i upita: „Što to, Mićo, ne popravljaš nasip?!“ Rekoh: „Pa, nije to moja nadležnost!” Na to će on: „Šta mene briga za to, ja sam glasao za tebe!” Mislim da ova situacija najbolje ilustruje složenost funkcije gradonačelnika. Međutim, trebalo bi razumjeti i građane – Gradska uprava i ja smo im najbliži, pa je logično da od nas očekuju da im rješavamo problem. Uostalom, nije im ni obaveza da znaju šta je čija nadležnost.

Koliko je teško breme prvog čovjeka Bijeljine?
Da je lako – nije,  ali ne želim da kukam. Svejstan sam povjerenja koje mi moji sugrađani godinama ukazuju. Vremenom ono postaje još veće, upravo zbog činjenice da me uzastopno biraju već nekoliko puta. Takav odnos s građanima u izvjesnom smislu mi predstavlja i teret, jer nastojim da ih ne razočaram i ispunim ono što očekuju od mene. Nije to uvijek ni lako, ni moguće. Nemam čarobni štapić, ali imam ogromnu volju i energiju da, zajedno sa svojim saradnicima i građanima, obezbijedim što bolje uslove za život svih nas.

Kada se okrenete iza sebe, na šta ste, u profesionalnom smislu, posebno ponosni?
Mnogo je toga čime se Bijeljina u proteklih 15-ak godina može pohvaliti. Visok stepen razvoja u tom periodu svrstao nas je u najperspektivnije sredine u Republici Srpskoj i BiH. Radili smo i gradili na sve strane. Teško je sjetiti se svih projekata koje smo realizovali, a kamoli pobrojati ih. Izdvojio bih izgradnju kanalizacije, mrežu asfaltnih puteva u dužini od 700 kilometara, obilaznicu oko Bijeljine, savremenu zgradu Centra za visoko obrazovanje… Posebno sam ponosan zbog toga što sve veći broj ljudi prepoznaje Bijeljinu kao perspektivan grad, u koji  dolazi da živi i radi. To samo po sebi najbolje potvrđuje da smo na pravom putu. Ponosan sam i na svoj pristup koji sam izgradio u politici – da tražim partnere, a ne neprijatelje. Čini mi se da se to prenijelo i na druge u našem gradu, pa uz rijetke izuzetke, nemamo situacije s velikim političkim sukobima.

Kako vidite Bijeljinu i Semberiju za deset godina?
Bijeljina je, bez sumnje, utrla put svijetloj budućnosti. To nam potvrđuju i jasni, zvanični pokazatelji, koji našu sredinu izdvajaju i priznaju kao jednu od najprosperitetnijih u širem okruženju. Semberija postaje jedno od najvećih gradilišta u Republici Srpskoj i BiH. Saradnja lokalne i republičke vlasti već daje značajne rezultate. Pred nama je realizacija brojnih razvojnih projekata, od kojih su neki već započeti. Izgradnja auto-puta Beograd – Bijeljina – Banjaluka, Drinskog nasipa, sistema za navodnjavanje, poslovno-industrijskih zona, gradske sportske dvorane, sportskih sala pri osnovnim školama u Patkovači i Velikoj Obarskoj, gasifikacija, uređenje kanala „Dašnica“ i mnogi drugi projekti na kojima već radimo, doprinijeće da Bijeljina i Semberija izrastu u regionalni centar, koji može stati rame uz rame s razvijenim evropskim sredinama.

Ko je Mićo Mićić kad skine „gradonačelničko odijelo”?
 

– Sasvim običan čovjek. Tako mi bar kažu. I to mi je, bez lažne skromnosti, najdraži kompliment. Mada, ne bih pravio razliku kada sam u radnoj stolici i mimo nje. Ja bih za sebe rekao da sam gradonačelnik 24 časa dnevno. I kada izađem iz zgrade Gradske uprave, van radnog vremena, i uočim neku nepravilnost, propust, pa makar to bio i iskrivljeni saobraćajni znak, istog momenta uzimam telefon i zovem nadležne da riješe problem. Ono malo vremena koje mi preostaje za privatni život, uglavnom provodim s najmilijima. Trenuci na porodičnom imanju u selu Gradac posebno su mi dragi. Tu punim baterije. Imam veliki šljivik, ovih dana pečem rakiju. Nastojim da to malo slobodnog vremena provedem kao sav normalan svijet. Kruna ličnog zadovoljstva i sreće u liku je moje jednogodišnje unuke, koja čini da budem u potpunosti ispunjen čovjek.
 

(srpskainfo.com)