Badnji dan, šesti januar, po načinu svetkovanja i raznolikosti obrednih radnji i njihovim značenjima izdvaja se od ostalih praznika u semberskoj ravnici i podmajevičkom kraju. Badnjak se siječe prije izlaska sunca, na Badnji dan i, prema vjerovanju, treba da padne ka istoku, u susret suncu. Svetkovanje Badnjeg dana počinje sječenjem badnjaka u šumi. Za badnjak se siječe cerovo ili hrastovo drvo. 

Žarko Špirić, stanovnik naselja Rudine, u Dvorovima kod Bijeljine, koji je prije rata živio u okolini Zenice, kaže da domaćin, kada siječe badnjak, pozdravlja ga riječima: „ Dobro jutro, badnjače, i sretan ti Božić“. 
“Badnjak se posipa kukuruzom, što simbolizuje uspješniju plodnost, veći rod u svemu čime se domaćinstvo bavi, bilo da je u pitanju poljoprivreda, stočarstvo, voćarstvo. Običaji vezani za Badnji dan i Božić slični su u svim krajevima, uz neke minimalne razlike i odstupanja”, kaže Žarko Špirić.

Nekada je u semberskom selu Dragaljevac bio običaj da se siječe onoliko badnjaka koliko ima muške djece. Kako se smanjivao šumski fond, odsijeca se samo jedan badnjak.  U podmajevičkim selima se zadržao običaj do današnjih dana da pojedine porodice odsijecaju po tri badnjaka i prislanjaju uz kuću.



 Na Badnji dan u kuću se unosi slama, što je, opet, simbol one slame u pećini u kojoj se rodio Isus Hristos. U kući se organizuje i takozvano „pijukanje“ za djecu, Domaćica u slamu ubacuje orahe i razne slatkiše, koje djeca traže po slami. Na Badnji dan se peku božićne pečenice. Paljenje badnjaka simbolizuje pobjedu svjetlosti nad tamom.

Što je najvažnije, kaže Žarko Špirić, Badnji dan i predstojeći Božić su praznici kada je porodica na okupu, kada se razmjenjuju želje za zdravlje, sreću, ljubav i mir među ljudima. Od tih želja mnoge će se i ostvariti u godini koja je pred nama, ukoliko je čovjek ispunjen životnim optimizmom i dobrom voljom. Zdravlje je uvijek na prvom mjestu i iznad svih drugih životnih prioriteta. Od toga, uostalom, sve drugo i zavisi.

Lj.Lj.