Apeli da ostanemo u kućama, još uvijek ne daju očekivane rezultate. Zašto? Zar smo se toliko otuđili od svojih najbližih, od svojih članova porodice? Zar je tako strašno provesti vrijeme u kućnoj atmosferi? Zar smo zaboravili razdvojenost i neizvjesnost devedesetih godina, zar veliki broj nas nije ostao željan naših voljenih, naših dragih ljudi? Da li je moguće da nam nije stalo do nas samih, do naših najbližih, do prijatelja, do komšija, da li je moguće da nam nije stalo do ljudskih života? Neće nas „ubiti“ briga o sebi, briga o drugima, a opuštenost i nedisciplina, u ovom slučaju to može! Poslušajmo apele ljudi koji se lavovski bore za sve nas, ne štedeći sebe! Poslušajmo ljekare, poslušajmo, u ovom trenutku, odgovorne državnike, političare, ali, poslušajmo najzad i članove naših porodica, jer i oni imaju štošta da nam kažu, ali mi njčešće nemamo vremena da ih slušamo! Možda nam je ovo prilika da ponovo naučimo da slušamo jedni druge, da, kad se „izvučemo“ iz ove pošasti, vratimo sebi i ponovo otkrijemo porodične vrijednosti? Ostanimo u kući, pokažimo da smo ljudi koji vole svoj život, koji poštuju živote drugih, da smo ljudi koji vole svoju zemlju! Pružimo sebi šansu danas, da bismo bili živi i zdravi sutra!

portal Semberija inf